Zadnji komentari

Nekako s jeseni…

Pin It

Image result for jesen"

Jesen, ovu kasnu, "studenu", nikad nisam volio. Dešperatna je sama po sebi, a nama hrvatskim domoljubima, dodatno. Zima kuca na vrata, mada nije hladno, ali se bliži "ledeni" 18. studenoga, dan kad je zlo, privremeno, zagospodarilo dijelom lijepe naše!

...i sve me, nekako, jutros, od magle koja proizvodi memlu, do sivila i golih grana, stabala bez krošnji ili, budućnosti, baš onako ljudski, "opralo". Malodušje se to zove, nevoljko priznajem jer ono je, nepopravljivom optimistu i romantiku koji je promašio stoljeće, poput mene, gotovo nepoznat pojam. Ali, eto i mene u gomili...

Kako bilo, čekam u "Zabi" na Trgu kralja Tomislava u Samoboru. Ne predugo, ali kontam da me opslužuju u banci, za "ozdravljenje" koje smo, kao i kompletnoga bankarskog sustava u Lijepoj našoj, svi mi, čitav hrvatski narod, solidarno pripomogli s nevjerojatnih cca 88 milijardi kuna, da bi ga, po procjeni ljudi koji su to voljni priznati, preprodali za oko 4,5 milijardi kuna?!

"HNB", Državno odvjetništvo, Kriminalistička policija, Porezna…? Nitko ništa!

Nevjerojatno, ali je još nevjerojatnije da se u to doba pojavila neka famozna "Unicredit", talijanska banka, a nije da su nam susjedi s lijeva, preko mora, baš neki poslovnjaci čistih ruku, koja za, u bankarstvu, uistinu sitan novac, posta većinski vlasnik "Zagrebačke banke"?!

"HNB", Državno odvjetništvo, Kriminalistička policija, Porezna…? Nitko ništa!

Mada je i tu već potvrđena maxima o onome što krene po zlu, na dobro ne može izići, na stranu sad to!

Naime, časni hrvatski domoljubi koji se ponešto razumiju u bankarstvo i slične rabote, tvrde da Luković&co., zapravo, upravljaju „Zabom“, a mi im svakodnevno pa i ja danas, punimo džepove, a oni su puni, ne kao brodovi, već kao "crne rupe", ali neslobodni utoliko što neku pinku uplaćuju onom nivou iznad sebe...

Nisam bankar, šmrc - pa ni bankarski pripravnik, ali sam zato dragovoljac u obrani lijepe naše od velikosrpske agresije. Nikakvu korist nisam ostvario niti sam ikad išta tražio, ali se pitam - evo, baš jutros - kako se osjećaju ti "naši moderni otimači glembayevskoga tipa", lukovići, prke, adrovići i kako li se sve ne zovu, kad gledaju ovu našu lijepu domovinu hrvatsku koja je tek ljuštura u koju se uselio neki, u svakomu smislu rogobatan "Alien", satkan od svih zamislivih malformacija, od korupcije, prijetvornosti, licemjerja, nakaradnih odnosa među ljudima, sasvim isprostituirane politike, kupljenih medija, rak-rana u vidu pravosuđa i sudstva, zdravstva, školstva, birokracije pa do svake nepotrebne općine, mjesnog odbora ili županije i tamošnjih uhljebnika...

U mnogočemu, ponajprije po stupnju prijetvornosti, svi su ti današnji veliki meštri na razini onodobnoga tajkuna Glembaya koji je do novca došao tako što je u šumi na Varaždin bregu zatukao bogatoga kranjskog zlatara, što je sve tako lijepo opisao mag riječi i mizerni oportunist Miroslav od Gvozda, a što je sve tako bolno prispodobivo najnovijoj povijesti hrvatske državne neovisnosti!

Poznavao sam brojne ljudi koji su dali život na oltar domovine, neki dijelove svoga tijela, ali svi, baš svi, onaj najvažniji organ - srce!

Neka im je hvala i slava, a ovi moderni "glembayi" neka samo broje peneze i grade vile. 

Uvijek, prije ili kasnije, pojavi se neki Matija Gubec ili Matijaš Pauk ili Blago Zadro ili Marko Babić!

Mislav Benčević