Zadnji komentari

Klijentelizam naš svakdašnji

Pin It

Oni koji su nas doveli do stanja u kojem jesmo, nikako nas ne mogu iz toga izvući. Kad bi i htjeli, jednostavno ne znaju. Naučili su kroz život da se sve kupuje i prodaje, da svatko i ima neku svoju cijenu, čeka trenutak kad će ta cijena narasti do maksimuma

Klijentelizam se u nas u zadnje vrijeme, toliko razvio, implementirao, petrificirao i umrežio u svim područjima rada, djelovanja i života, na svim nivoima, posebice u politici, zapravo dosegao je svoj maksimum i kulminaciju,, da bi po nekoj logici  stvari, naše društvo, poput Rimskog carstva, Grka, Osmanlija,..,. trebalo uskoro propasti,  jer je individualni interes pojedinaca postao važniji od društvenog (državnog).

Nema veze što je klijentelizam najpopularnija imenica  unutar stranačkog obračunavanja, taj čin ovisnosti pri čemu su s jedne strane bogati, moćni i utjecajni, a s druge oni koji svoju slobodnu volju prodaju za privilegije i novac, je državni neprijatelj broj jedan, uzrok svih vrsta korupcije, što “u općem smislu predstavlja neopravdani utjecaj na strukturu,  proces ili rezultat procesa u svrhu ostvarivanja netransparentnog individualnog ili grupnog cilja”.

Klijentelizam je izmišljen u Starom Rimu, a definira odnos moći između klijenta i patrona, pri čemu patron klijentu omogućava položaj, razne pogodnosti,  pokroviteljstvo, zaštitu, sigurnost,…, dok klijent patronu  duguje zahvalnost, odanost i podršku, zapravo to je razmjena financijske i političke koristi, oblik korupcije pomoću raznih potkupljivanja koja nisu direktno iskazana u novcu.

O tome je prvi javno u nas progovorio gospodin Davor Ivo Stier, na stranačkoj konvenciji.  Neka istraživanja u Hrvatskoj. Neka istraživanja  pokazuju da je nekih 20.000 ljudi,  u zadnje vrijeme, klijentelistički uhljebljeno.  Mislim da je taj broj puno veći.  Više od  navedenog  broja uhljeba, ih ima  u Zagrebu.

Zbog toga mladi odlaze iz zemlje, pri čemu im niti na kraj pameti nije, nikakav povratak, barem dok se klijentelizam i korupcija programski, sistemski i sistematično, ne počinju  “obrađivati”, sprječavati,  prokazivati, sankcionirati i društvo “čistiti” od tih  ukorijenjenih zala.

Iako je najmaligniji oblik korupcije, klijentelistička praksa nije zabranjena, niti kažnjiva, ne smatra se ni nepoštenom.  dapače, u mnogim lobističkim krugovima se promovira kao poželjan i opravdan način ostvarivanjas gospodarskih, društvenih i političkih ciljeva, za pojedinca, interesne skupine i cijelo društvo. Zapravo za klijentelizam nema nikakvih sankcija, osim tu i tamo nekakvog ukora od komisije za sprječavanje sukoba interesa.

Baš kao i u Starom Rimu, u našem društvu,  klijentelizam je postao  “institucionalni” i legalni  oblik socijalnog umrežavanja.  Sve se rješava unutar određenih krugova, obitelji, interesnih skupina, političkih stranka, koalicija, udruga,  lokalnih mjesta, gradova, županija,...vlasti (troimene).

“Ne bu mene nitko j...l !, rekao je car klijentelizma, neki dan  i na 10 amandmana udario 70, od kojih je deset istih kao u protivnika. Stvar nije prošla, nakon čega slijedi kazna, siječa koalicijskih kadrova (???), školski primjer klijentelizma. Tako se to radi, makar samo simbolično.

Neki mediji podržavaju klijentelizam, kojim su i oni sami inficirani, što indirektno stvara otpor prema svim promjenama u društvu, gospodarstvu, prosvjeti, kulturi, …  , a njima donosi određene prednosti u zamjenu za političku potporu.

Zapravo politički i izborni procesi, od samog početka, od samostalne, neovisne Hrvatske, imaju klijentelistički karakter, u smislu: “ja tebi, ti meni” i obratno, po trenutnoj potrebi, do petog koljena, s ključnim ciljem ostvarenja moći i utjecaj, Sve se to odvija pod plaštem demokracije.  Svi sve znaju i vide, ali se nitko ne usudi javno reći da je car gol. U toj carevoj golotinji cvijeta klijentelizam, na svim razinama, po sistemu: Ako može on, mogu i ja. Spirala kapilarne   korupcije raste, širi se, izmiče kontroli, zahvaća  dublje  sve slojeve društva, razvija malograđanski duh, funkcionirajući po principu usluga – protuusluga, što je velika zapreka bilo kakvim promjenama i podrška održavanja statusa quo. Pod plaštem ideološke borbe desno/lijevo  se izmjenjuje i održava oligarhijski status guo u društvu, medijima, gospodarstvu i politici, jer nikakva inicijativa trećeg puta, koji bi bio nekakav balans i prepreka tim tridesetgodišnjim dualnim izmjenama, vrlo brzo nestane, poput kometa. Bljesne, malo sjaji i ugasi se, ostane bez zraka, pod plaštem klijentelizma, na što je malo tko imun. Neki od tih i takvih mogu lijevo i desno, ovisno o tome, tko više daje, tko ucjenjuje, a tko prijeti. Njihovi lideri su uglavnom filistri, čije je uporište u malograđanštini, odnosno onome što je čini, zasnovano na kmetskom i sluganskom sklopu, uz veliku dozu arhaičnosti koja je inherentna modernizaciji i nužno potrebnim promjenama.

Da ne duljim; Oni koji su nas doveli do stanja u kojem jesmo, nikako nas ne mogu iz toga izvući. Kad bi i htjeli, jednostavno ne znaju. Naučili su kroz život da se sve kupuje i prodaje, da svatko i ima neku svoju cijenu, čeka trenutak kad će ta cijena narasti do maksimuma. U tom čekanju neki se prevare. Cijena im pada i postanu bezvrijedni. To su oni koji ne znaju pravila igre zvane klijentelizam, pojam koji je uveo Francuz Larousse, sam čin  predstavlja širenje utjecaja u korist pojedinca ili političke stranke postupcima koji su demokratski, ali do zla boga sramotni, nepošteni, pokvareni, utilitarni,  rodijački, kumovski, stranački, ortački, zaplotnjački, izdajnički, ….vrlo djelotvorni, povijesno prisutni,  svjetovni i duhovni, pri čemu nikoga, ni za što nije sram. Sram je odavno nestao s ovih prostora. Otjerao ga je klijentelizam, koji je rodio, razvijao, njegovao, implementirao i petrificirao korupciju u svaku poru našeg života, od rođenja do smrti.

Ta društvena neman je ovih dana, na zagrebačkom GUP-u dobila  značaj u svoj svojo punini i veličini, izašla na svjetlo dana, ponosno se kočoperi, visoko diže glavu i ponosi se svojim djelima.  Dobila je javno priznanje. Uskoro slijedi i odlikovanje. Pogodite kojim veleredom će biti odlikovana i čijim imenom će se zvati.  O tome će pobjednici pisati povijest,  ukoliko pobjednika bude.

Ankica Benček