Zadnji komentari

Za hrvatski turizam - Rick Steves’ Europe (2. dio)

Pin It

Turizam u Hrvatskoj: usporedba s drugim mediteranskim ...

Rick Steves već dva desetljeća znalački predstavlja Europu kao svojevrsni američki etno-park, ali to ne čini na uvredljiv način, već pun ljubavi za (pre)stari i (pre)dokoni kontinent. Njegova ciljana publika su, naravno, Amerikanci, u prvom redu WASP-ovci, dakle bijeli anglo-saksonski protestanti. To je prilično razumljivo jer je i on sam pripadnik te vrlo moćne “kaste”.

Gledam njegova ciljana lutanja Europom - i najsimpatičnije su mi epizode vezane uz Italiju. Nekako je njegov pogled na turizam i njegova ležernost, najbolje zaživjela na Apeninskom polutotoku. Meni su zgodni pojedini detalji koji se tiče Hrvatske. Recimo u epizodi kad u vrlo strmom toskanskom Montepulcianu, uđe u stari podrum Palazzo Ricci, vrlo duboko ukopan u brdu i tamo mu vinar s ponosom objašnjava da su njegove ogromne bačve od 10.000 litara izrađene od slavonske hrastovine - meni je to detalj zbog kojeg bih se vratio u Montepulciano! Ili kad na terasi restorana u Veneciji jede škampe, a domaćin mu s ponosom kaže da je riječ o istarskim škampima, nekako se osjećam zaista dio Europe...

Dvije epizode dugovječne i vrlo popularne dokumentarno-turističke serije vezane su uz Hrvatsku. U prvoj - “Croatia: Adriatic Delights” (“Hrvatska: Jadranski užici”) - on nas predstavlja vrlo jednostavno: uzgredno Dubrovnik, dalmatinski otoci Korčula i Hvar, Split kao glavni grad regije s fascinatnom Dioklecijanovom palačom i njenim podrumima, koji su najveći posve sačuvani rimski prostori (uz rimski Panteon!), potom prolazi preko Plitvičkih jezera i predstavlja Zagreb, kao glavni grad. Epizodu završava u Istri - obilaskom Motovuna i Rovinja.

Naravno tu su i neizbježne klape, plodovi mora i ribe na roštilju, ali i tragovi rata u Otočcu. Sve je ispričano ležerno, bez napora, s razumijevanjem i za nas i za američke turiste - kojima se prvima obraća. Hrvatska iz 2010. izgleda sjajno, a od tada do 2019. turizam je otišao još daleko naprijed. Posve su u krivu oni koji smatraja da je Hrvatska odviše ovisna o turizmu - Europa je odviše ovisna o turizmu! - a mi smo dio Europe. Rick Steves nema problema s Jugoslavijom - za njega ona zaslužuje rečenicu koja ju smješta u povijest - i to je to. Turiste u principu ne zanimaju ratovi (osim jedne vrlo specifične skupine avanturista!) i Steves Hrvatsku predstavlja u najboljem svjetlu.

Malo je neobičnija druga epizoda “Dubrovnik and Balkan side-trips” (“Dubrovnik i balkanski izleti”) koja započinje u Dubrovniku, a potom ide preko Crne Gore u Hercegovinu, prvo u Trebinje, a potom u Mostar. Razumijevajući vrlo složenu situaciju na vrlo malo prostora, on nastoji maksimalno pojednostaviti uzroke i posljedice rata i dolazi u jednom trenutku na vrlo sklisko područje prevelikog pojednostavljivanja. To je dobro za američke turiste, no može ostaviti jednu nelagodu kod onih koji razumiju sve nijanse sive.

Niti jednog trenutka Rick Steves nije se izgubio u balkanskim stranputicama, smatrajući da i taj dio Europe, sa svojom orijentalnom egzotikom, može biti zanimljiv nekome tko preleti Atlantik.

Ono što je zanimljivo, u dosadašnjih 130 epizoda nije obiša Srbiju i zapravo Trebinje, kao zaleđe Dubrovnika iz kojeg su išli napadi na “srpski Dubrovnik” predstavlja vrlo loše (ili vrlo precizno! - zavisi s koje strane se gleda) Srbe i srpsko pravoslavlje. Treba napomenuti da su posebne epizode dobile i Slovenija, Rumunjska i Bugarska, pa je Srbija ostala, kao i uvijek, negdje u limbu (predpaklu).

No, kako su “srpski pisci” i Držić i Gundulić, a kako je Steves obišao i “srpski” Dubrovnik, “srpski” Jadran, “srpsku” Dalmaciju, “srpsku” Liku, “srpsku” Istru, “srpsku” Crnu Goru i “srpsku” Hercegovinu, možda bi se za diktatora Vučića i njegovu sluđenu, mitomansku i nadrealnu Srbiju mogla cijela serija jednostavno i (samo njima i njihovim akademicima!) samorazumljivo preimenovati: “Rick Steves’ Serbian Europe”!

F. Perić/HRsvijet