Zadnji komentari

Zloporaba državnih potpora

Pin It

SQUARE ENIX - Games - Thief

Svi znamo komu, čemu, zašto, za što, kada i gdje se daju državne potpore. Toga je uvijek bilo, sada je i bude. Uostalom, između ostalog država tome djelomično i služi. Međutim, po svemu sudeći, sve to izgleda kao da se događa samo forme radi.

Potpore se daju desetljećima, za sve i svašta, nužno potrebno, potrebno i nepotrebno, ovisno o tome tko je kome tko, tko se u tome snašao i okoristio, na račun drugih, često najpotrebnijih. To se zna. Mi smo mala zemlja i malobrojan naroda. Svatko svakog pozna i o njemu sve zna, pogotovo u ovo digitalno doba, uz sve veće poznavanje i korištenje IT dostignuća.   To je evidentno. Međutim, izgleda da je irelevantno kome se potpore daju i zašto se daju, kao i njihova djelotvornost, odnosno namjena. Novac se dijeli šakom i kapom, bez da se prati i kontrolira njegov tijek. To više nije smiješno, poput onoga kad je potporu za poljoprivredu, odnosno proizvodnju hrane dobivao onaj tko nema pedlja obradive zemlje, niti jednu jedinu kokoš na dvorištu, a kamoli svinju, tele, kravu. Svašta se tu događalo i još uvijek se događa. Svi sve znaju. Državni (naš) novac je potrošen u beskorisnost, uglavnom na šverc, mito i korupciju. Indirektno se vratio onima koji su ga dodjeljivali, u obliku podrške na izborima.

Opet se državni novac podijelio i još uvijek dijeli kapom i šakom, uime potpore oštećenima korona virusom, kako bi se smanjio ekonomski efekt, zadržali zaposlenici i pokrenula proizvodnja. Niti ovaj puta novac ne dolazi u prave ruke. Ukoliko i dolazi, sigurno ga većina neće koristiti za ono što mu je bila namjena, već isključivo za svoju osobnu korist. Čitajući liste onih koji su dobili goleme novce, zbog učinka korone na njihovo poslovanje i manjak  u tome, normalnog čovjeka lovi mučnina i obuzima gađenje. Istina, svatko ima jednako pravo tražiti tu  potporu uzrokovanu Covidom-19, ali i tu bi trebalo imati pravu objektivnost i realne mjere. Neću sad spominjati imena korisnika ove pomoći, ali sve je jasno. Onaj tko puno ima imati će još više, a onaj tko malo ima ili nema, imati će još manje  ili ništa. Koji je onda cilj i svrha te potpore? Nije li to napravljeno zbog idućih parlamentarnih izbora , rejtinga stranke na vlasti, premijera i vodećih političara,  na vlasti ili pri vlasti.

Jasno je tko sad treba najveću pomoć, pogotovo u  Zagrebu, kojeg je zatresao i djelomično porušio potres. Unesrećeni ljudi dobivaju po 100 komada cigli ili crjepova, 20.000 kuna za porušene dimnjake i nove bojlere. Koga to zanima? Kome će to pomoći. Onima koji imaju za popravak svega ostaloga. Takvih je malo. Ostali će svoj kraj dočekati u studentskom domu, nekom kontenjeru ili naselju baraka na rubu grada. Maheri i muljatori se već vide i osjećaju na djelu. Oni  procjenjuju, obnavljaju, kupuju, prodaju i mijenjaju sliku grada, po više osnova, naročito oni koji su se povukli u obnovljene kuće, sagrađene vikendice i vile. Nikoga ne čudi da su među njima  nekadašnji prognanici i izbjeglice. Za mnoge od njih je vrijedilo i još vrijedi pravilo: Druže snađi se!.  Neki od njih su se dobro snašli i materijalno osigurali nekoliko svojih idućih generacija. Drugi su ostali bez svega, osim imena i prezimena, koje se po njima ne prodaje i ne daje ni zašto, pa ni za državne potpore. Prav im budi. Tko im je kriv, što se ne znaju snaći, krivotvoriti status, dati lažne papire i dobiti novac od države, za bilo što, izmišljeno, poput sijanja soje, uzgoja crnih svinja, kokoši Hrvatica, autohtonih goveda, rasnih konja, hrasta lužnjaka,…. To ionako nitko ne kontrolira. Ukoliko se tu i tamo dogodi da nekog uhvate u toj raboti, sigurno dotični ima nekog svog visoko u vlasti ili pri vlasti, koji će ga osloboditi krivnje, inače se ne bi niti upuštao u prevare. Neki put je za takvo nešto dovoljno imati člansku iskaznicu državotvorne stranke, bez obzira je si li običan član ili netko u vrhu stranke, na lokalnoj ili državnoj funkciji. Uvijek nadležni, odgovorni, oni s osjećajem obveze prema određenoj osobi ili pak budućem biraču, će naći načina osloboditi krivnje i eventualne kazne prekršitelja zakona, prevaranta, lopova i uhljeba. Čujemo i vidimo to svaki dan. Uvijek se za sve loše, ne dobro, čak i zlo nađe dežurni krivac, makar to bio i korona virus. Moto svake stranke je: Ne dati nikome na svoje. Ti njihovi se brane pod svaku cijenu, do zadnjeg časa, dok ne štete njima samima i dok ne procijene, da pod pritiskom javnosti moraju popustiti.  Tada će žrtvovati svojeg člana i dužnosnika, s tim da će adekvatno namiriti i osigurati, na nekoj drugoj strani. Nema veze što će arheolog postati upravitelj doma za starije, autolimar voditelj knjižnice, teta iz vrtića referent u ministarstvu građevinarstva, stručnjakinja iz religije šef resora u gospodarstvu, geodet diplomat s obećavajućim podmlatkom u vrhu stranke,  propali student voditelj ureda premijera ili predsjednika, frizerka u upravnom odboru Holdinga, banke, šankerica iz prigradskog motela u školskom odboru, …. “Svi oni su naši”, misle vodeći ljudi stranke i tako si osiguravaju glasače. To se bašne bi moglo tako misliti, reći i zaključivati. Ti i takvi su samo svoji. Idu k onome tko više daje i omogućuje biti na vlasti, po cijenu toga da budu žetončići.

Takve potpore, u svakom vidu, na svakoj razini i lokaciju su nas i dovele tu gdje jesmo i kuda idemo. Biti će još i gore. Za sve će biti kriv virus.

Virus je kriv i za ljetne izbore. Stvorio je prividnu pozitivnu sliku  vladajućih, kroz Nacionalni stožer za civilnu zaštitu iliti borbu protiv korone, s naglaskom na socijalnu distancu građana. To zlo se širilo i sad se spušta po krivulji koja od svih takvih krivulja u drugim državama najviše nalikuje Gausovoj krivulji, prirodnog rasta i pada, odnosno doganja, pojava,… Po nekoj logici stvari,  iz toga proizlazi da je virus prirodna pojava.

O tom po tom. To još ne znaju niti vrhunski znanstvenici. Naše gore list, profesor Đikić, je navodno otkrio Ahilovu petu tog parazita. Za vjerovati je da će  nečim djelotvornim ubosti u tu petu i osloboditi nas kuge modernog vremena, čije se širenje sprječava metodama Srednjeg vijeka. Onda nije nikakvo čudo da je sveznajući gradonačelnik Zagreba preporučio lug (pepeo u vrućoj vodi), umjesto bilo kojeg dezificijensa i sredstva za higijenu , protiv zaraze koronom. Uskoro će netko od njegovih kumova i rodijaka početi proizvoditi i prodavati, to srednjevjekovno sredstvo protiv zaraze, baš kao i maske, kojima se cijena udeseterostručila. 

U ovo doba je dobro biti inventivan, inovativan i kreativan, kako bi ostao i opstao, makar se time vraćali u prošlost, poput novih igara o ustašama i partizanima. Kako korona popušta, politizacija raste, “ratovi” političkih polova započinju, na starim podjelama, s jednakom ideologijom, bez ikakve ideologije, kamoli suprotne, sasvim svejedno. Glavno je da se građani obmanjuju. Tvrda kohabitacija je trenutno na djelu. Sve to ima svoje razloge. Sve to vodi ka realizaciji dugo planiranog i očekivanog scenarija, koji će se dogoditi sam po sebi, jer je sve godinama prilagođavano i konačno prilagođeno tome.

Možda nam onda niti ne trebaju izbori i veliki trošak državnog novca, kao i mogućnost velikog broja zaraženih koronom, prilikom izlaženja na izbore. Možda već negdje postoji neka nova, nama za sada, nevidljiva krivulja ponovnog širenja korone, Dok ona prva pada, ova druga raste. Negdje će se presjeći. To će biti nova ishodišna točka za neku novu politiku, sa starim tezama i na stari način, uz veću politizaciju Stožera i korištenje struke za rejting stranke i njenog lidera, koji vješto manevrira između više struja i ekvilibrira na  tankoj oštrici isukanog mača politike pojedinih unutarstranačkih frakcija.  Mora se imati debeli obraz, jake živce, golemu toleranciju, veliko znanje, intelekt i sposobnost nadići sebe u prihvaćanju neprihvatljivih, onih na koje se nikad ne bi ni osvrnuo da ti nužno ne trebaju, da bi ostao, opstao, proveo svoj naum, izvršio dobivene zadatke i postigao cilj. Kad se jednom postigne glavni cilj, onda nije nikakav problem riješiti se onih koji te sramote, kvare ti ugled doma i u svijetu, svojim image-om, nastupima, politikom  i veličinom naglo izraslom, poslije zadnjih unutarstranačkih izbora. Nije normalno da jedan moderni, europski lider i državnik u svojem najužem krugu ima zadrte nositelje ideja bilo kojeg režima, naročito ekstremnog, s bilo koje strane politički zamišljenog pola, koji sve manje postoji kao politički dipol.

Ankica Benček