Zadnji komentari

Drama na tržištu gastarbajtera: Njemačkoj i Austriji više nisu potrebni radnici iz Hrvatske!

Pin It

Deutsche Geschichte: Gastarbeiter - Deutsche Geschichte ...

Virusni je nalet svom silinom u kratkom vremenu zahvatio praktički sve prostore, sve populacije i sve djelatnosti koje se prije svega temelje na radnoj mobilnosti, socijalnim i radnim kontaktima, tržišnom dohvatu proizvodne osnove i općenito na fizičkoj dopremi svih potreba proizvodnim, graditeljskim, uslužnim, obrazovnim i inim djelatnostima.

Brzina je i silina virusnog destrukcijskog vala s puno početnih, prijenosnih i posljedičnih nepoznanica ukazala na znanstvenu nespremnost i sve manjkavosti u kriznim razdobljima po puno društvenih i gospodarskih parametara uređenih sustava, društava, prostora i država, a pogotovo političko-diplomatskih prostornih asocijacija s političkim izrazito birokratiziranim i diplomatiziranim upravljačkim nadtijelima.

Svijet je jednostavno zastao, a nova su vremena i novi obrasci organiziranja postali nužnost.

Zatvaranje u uske nacionalne okvire i povratak državnim odlukama u interesu vlastite populacije uzdrmao je pomno političko-diplomatski građeni asocijacijski sustav i potvrdio obrazac funkcioniranja u novim kriznim i mogućim budućim okolnostima. Ponovno se ne znamo koji put potvrdilo kako je ljudska populacija apsolutno najvažniji dio svakog društva i prostora i osnovni čimbenik svake djelatnosti, a dolazak iznenadne i neplanirane krize (virusne ili neke druge) udar koji poremeti manje-više sve ustaljene zakonitosti. Gospodarski su financijski i radni poremećaji izravni, posebno vidljivi i s dalekosežnim posljedicama, pa su rezolutne odluke i postupanja nacionalnih vlada ključni za ublažavanje destrukcije i usmjeravanje razvojnih procesa u budućnosti. Zasnovana naravno na znanju, sposobnosti, odgovornosti i stručnosti uz napuštanje dosadašnjeg političkog determinizma praktički u svemu.

Destrukcijski faktori

Privremena zaboravljenost migracijskih pritisaka prema Europi i demografskih problema vezanih uz smrtnost, prirodni pad, depopulaciju i nedostatak odgovarajuće radne snage gospodarski i društveno razvijenih i izrazito depopulacijskih europskih zemalja bit će kratkog vijeka, jer su upravo ratne i ovakve današnje virusne krize i najveći destrukcijski faktori svake populacije, ma koliko ona bila gospodarski, medicinski, organizacijski, tehnološki i na svaki drugi način zaštićena i razvijena. Prave se refleksije virusne krize na demografske strukture još ne vide u službenim statistikama, ali se mogu pretpostaviti i projekcijski postaviti prema parcijalnim podacima o smrtnosti i povećanju broja nezaposlenih koji su nam već dostupni praktički za svaku zemlju.

Demografski su poremećaji očekivani, a državne će intervencije biti itekako potrebne u funkciji demografske revitalizacije i ukupnog razvoja.

Smanjivanjem radnih, proizvodnih, prodajnih i ostalih sličnih aktivnosti u kriznim vremenima kad prihodi, dobit i financijske akumulacije nisu u očekivanim, planskim ili već naviknutim poslovodnim okvirima, rezultiraju velikim brojem otkaza. Otkaz se pokazao kao najjednostavnija poslovodna mjera i zapravo je negacija ključne važnosti ljudske populacije u svim djelatnostima. Dijelom su otkazi radnog odnosa nužnost zbog nemogućnosti stvaranja potrebnih prihoda, ali dijelom su i posljedica smanjivanja profitnih trendova, neplaćanja za fizički izostanak s posla, nesposobnosti kriznog upravljanja, sebičnosti i slično. Nasuprot tome, zatvaranjem granica, zabranom putovanja i socijalnim razdvajanjem neke druge pak djelatnosti koje nisu morale zaustavljati svoju aktivnost (građevinska npr. i slične), imaju istovremeno veliki problem održavanja funkcionalnog poslovanja upravo zbog nemogućnosti osiguravanja radne snage mobilnim ili migracijskim modelom. Selektivni će poticajni pristup također biti nužan i primarno usmjeren prema temeljnim djelatnostima na kojima počiva svako društvo.

Ublažavanje udara

Krizna otpuštanja radnika i njihov nedostatak u temeljnim djelatnostima koje mogu i moraju funkcionirati u svim okolnostima potvrđuju potrebu zakonskog definiranja radnih prava u kriznim vremenima i državne poticajne intervencije primarno zasnovane na poreznom sustavu kao najvažnijem obrascu ublažavanja posljedica. Državni model ublažavanja kriznog udara pritom ne bi smio biti linearan jer je i potencijal reagiranja na krizu različit i konačno bi se u kriznim vremenima trebao osjetiti i provoditi model sukladnosti s mogućnostima s razine izvršne vlasti upotrebom mehanizama koje u upravljačkom pristupu postoje. Navedeno postaje pitanje nastavka i opstanka.

Primjere postupanja kod pojedinih je zemalja već moguće vidjeti i uvažavajući hrvatske posebnosti, valjalo bi ih samo slijediti s potrebnom čvrstinom i odgovornošću. Tolerancija prema političkim odlukama u kriznim je vremenima u interesu vlastite populacije iznad standardne pa nema opravdanja za njihovo nedonošenje niti ima opravdanja njihovo isključivo političko definiranje bez utemeljenja u stručnim i znanstvenim spoznajama, neovisno o tome iz kojeg političkog, društvenog i prostornog okvira dolaze. Uglavnom, u svim se europskim zemljama pri ispitivanju javnog mnijenja iznad svih očekivanja potvrdio uzlazni rejting vladajućih u ovim kriznim vremenima i upravo je to potvrda novih mogućnosti razvojnog usmjeravanja, novog oblika zajedništva i znanstveno utemeljenih političkih odluka. Poklapanjem interesa političkog opstanka i nastavka vladajućih i očekivanja biračke, glasačke i ukupne populacije u brzo smirivanje kriznih negativnih djelovanja, nakon duljeg vremena birokratske praznine stvoreni su uvjeti za ključne, strateške i rezolutne odluke u svim političkim, društvenim i prostornim segmentima. Hrvatska će bez ključnih reformskih odluka ostati i dalje pri ili na europskom dnu po osnovnim gospodarskim pokazateljima.

Višak radne snage

Njemačka i Austrija relevantne su za Hrvatsku iz puno gospodarskih, povezničkih i drugih sličnih razloga. Predvirusna potreba i apsorpcija radne snage austrijskog i njemačkog gospodarstva s jedne strane i njihove demografske negativnosti vezane uz razliku dobnih skupina koje ulaze u radnu dob i onih koje izlaze iz nje i prirodni pad stanovništva s druge, najavljivale su pražnjenje susjednih istočnih, južnih i jugoistočnih zemalja velikom silinom. Dolaskom virusne krize ili kako neki kažu njezinim nametanjem (bez ulaženja u analitičko razmatranje uzročno-posljedične uvjetovanosti), postojeći je obrazac dohvata radne snage jednostavno prekinut, a veliki je broj novih nezaposlenih zbog krize praktički promijenio uhodanu paradigmu. Nastavak naravno slijedi po novim pravilima i pristupima.

Razmatranje nastavka i definiranje novih obrazaca zapošljavanja, poticajnih postupanja s državnog upravljačkog vrha i migracijskih zakonitosti radne snage potvrđuju se i svrstavaju među prioritetna odlučivanja i postupanja. Potvrda tome su i virusne posljedice upravo u Austriji i Njemačkoj i nije više sigurna ista razina najavljivane i projekcijski potvrđene potrebe za radnom snagom iz Hrvatske i nama susjednih zemalja. Pogotovo u početnom razdoblju otvaranja granica i saniranja kriznih posljedica, iako bi razvojni nastavak mogao biti u istom smjeru i ubrzan.

Stručne su procjene s kraja travnja kako će ova virusna kriza dovesti do najveće gospodarske recesije u Njemačkoj nakon Drugoga svjetskog rata. Dolazi to s razine izvršnog direktora Savezne agencije za zapošljavanje (Detlef Scheele, BA, mjesečna tiskovna konferencija u Nuernbergu), uz dodatne tvrdnje o apsolutnom porastu nezaposlenosti (za 308.000 novih nezaposlenih od ožujka do travnja 2020.), očekivanoj novoj nezaposlenosti u travnju (373.000 osoba), rastu stope nezaposlenosti sa 0,7 na 5,8% i nefunkcionalnom tržištu rada zbog ograničenja kontakata.

Istovremeno je porast nezaposlenosti u Austriji zbog krize u relativnim odnosima prema ukupnoj zaposlenosti i prema broju stanovnika veći nego u Njemačkoj: Austrija ima porast nezaposlenosti prema prošloj godini 58% (apsolutno 210.000 osoba), a Njemačka 19%. Posljedica je to paketa pomoći: austrijski krizni fond sada je povećan na 2 milijarde eura, ali je  i dalje je premalen, dok Nijemci imaju 25 puta veći fond i visinu isplata do 15.000 eura. Primjeri su to koji opominju ostale zemlje, a pogotovo Hrvatsku u vremenima koja slijede.

Reakcija Njemačke prema malim firmama do 10 zaposlenih, samozaposlenima i poljoprivrednicima bila je čvrsta i odlučna, s osiguranjem do 50 milijardi eura za potrebe plaćanja, a čak 600 milijardi eura za velike tvrtke kao zaštitni kišobran. Mehanizmi su pritom bili vrlo jasni, jednostavni i nisu postavljeni linearno, a među osnovnim je ciljevima bilo zadržavanje radnih mjesta i stručnih ljudi kao osnove za gospodarski uzlet po završetku krize. Pogled je to prema budućnosti i način gospodarskog opstanka malih firmi, realnog nositelja razvojnog nastavka u nadolazećim mirnijim vremenima.

Iako se mogućnosti Njemačke teško mogu slijediti po intenzitetu, ali sasvim sigurno mogu po pristupu, načinu odlučivanja, modelu primjene i posebno prema poreznom rasterećenju u kriznim vremenima. Hrvatska će s formiranom gotovo isključivo političkom Vladom i bez racionalne primjene stručnih i znanstvenih promišljanja i dalje ostati zarobljena u prošlim vremenima.

Povratak starom modelu

Zaustavljanje klasičnih migracija i praktički prekid mobilnosti radne snage otvara nove-stare rasprave u Njemačkoj o dohvatu radne snage i mogućnosti povratka na gastarbajterski model, iako se i u takvom pristupu zanemaruje planiranje radne snage klasičnom populacijskom politikom. Promjena paradigme dohvata radne snage iz jedine migracijske varijante u plansku revitalizacijsku, po stručnoj procjeni i jeftiniju za državni proračun, ostaje i dalje razlogom znanstvenih uvjeravanja. Gastarbajterski nas model uvodi i u niz pitanja vezanih uz prebivalište, boravište, stalno stanovništvo, izborne mogućnosti, porezne obaveze, korištenje osnovnih državnih sustava (zdravstvenog, mirovinskog, poreznog, obrazovnog…) i slično. Uvodi nas naravno i u zakonitosti i iskustvo koje smo prošli, ali i u novo značenje doznaka i hrvatskog iseljeničkog bogatstva po puno osnova.

Nastavkom ili nikad potpunim nestankom virusnih i drugih sličnih prijetnji stanovništvu i gospodarstvu upitnim se čini povratak na otvorene granice, apsolutnu slobodu kretanja stanovništva i radne snage, klasično tržište rada i sve dosad poznate zakonitosti radnih migracija. Prostorna ograničavanja ljudske mobilizacije kao najvažnijeg faktora svake razvojne djelatnosti nameću problem na razinu primarnosti razmatranja, projiciranja i modeliranja.

Hrvatska se uloga u gastarbajterskom modelu nameće  po puno osnova, od tradicijske iz prošlosti s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, preko doznaka koje u modernim vremenima praktički čuvaju, u izostanku stranih investicija, socijalni mir u Hrvatskoj pa sve do izaslanih radnika i poslovanja hrvatskih firmi u inozemstvu kao posebnom izvoznom modelu rada, poslovanja, planiranja, investiranja, prihodovanja i slično. Puno se tu pitanja postavlja u smislu uređivanja statusa izaslanih radnika, poreznih poticanja, planskog usmjeravanja, prava vezanih za prebivanje i ostalih prava s obzirom na životnu povezanost s dvjema državama.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno