Zadnji komentari

Velika koalicija na vidiku

Pin It

Dosta!Dosta je bilo toga da nam unatoč demokraciji, izborima, slobodi i samostalnosti, netko drugi doma ili izvana određuje tko će biti što, u vlasti i vladi. Dosta je bilo podobnih, tatinih sinova ili kćeri, koju tu svoju podobnost vuku još iz prošlog sistema i režima

Kako sada stvari stoje, ako je vjerovati anketama uz vodeći HDZ i njemu po rejtingu  (brojkama) skoro jednak SDP (razlika je u statističkoj pogreški), te uz izglednu treću opciju Domovinski pokret Miroslava Škore, koji je spreman na sve, ali ne bi koalirao i išao niti s jednom od vodećih političkih stranka, zbog mnogo čega  i koga (?)  nameće se kao jedina najbolja i moguća opcija u budućoj vlast ii vladi – Velika koalicija, unatoč tome što se njihovi lideri i vodeći članovi obiju stranaka, zaklinju u svoju ideologiju, koje već odavno nema, zapravo te su  ideologije su međusobno isprepletene, kako se to nikada neće dogoditi. Naime, to se događa stalno, na mnogo vidljivih i nevidljivih načina.  Oni su jedni drugima nužno potrebni, za ostanak i opstanak. Tako je bilo oduvijek od Tuđmana i Račana, samo na malo višoj razini i vjerodostojnijoj politici, koja barem javno nije izgledala kao politička trgovina, mešetarenje, prevara birača i čisti pragmatizam u smislu: ”Ja tebi, ti meni.”, prema potrebama i procjeni općeg i posebnih stanja u državi. Tu nema nikakve ideološkog prilagođavanja i transformacije. To je čista (racionalna) matematik, uz pogađanje kao na seoskim  sajmovima, za krave, konje i pajceke, pri čemu razni mešetari, dobro zarade. Iz aviona se vidi da se koalicije ne grade na bitnom i prioritetnom: ekonomskoj politici, političkim reformama, strukturnim promjena vlasti,…, već na podjeli izbornog plijena: " raspodjeli ministarskih mjesta, podjeli kontrole nad državnim kompanijama,  naročito monopolima, mjestima u diplomaciji, fondovima, turističkim zajednicama i unosnim sinekurama,”  To nisu pokazala i dokazala nikakva istraživanja. To se vidi i osjeća svih ovih tridesetak godina života u slobodi, suverenosti, neovisnosti, samostalnosti i demokraciji.  Nekad je toga bilo manje i  prikrivalo se. Danas javno i bez imalo srama pojedini stranački lideri i  “lideri” govore kako  na izbore ne idu s ovim ili onim, jer previše traže.  Na djelu je vrlo jeftina trgovina i skupa savezništva, uglavnom za osobne i stranačke interese. Gdje je tu narod? Gdje su tu građani? Zna se! Građani su, barem su dosad bili “glinena” masa koju se oblikuje po potrebi ili zavara postignućima drugih, recimo sada znanosti i struke, sigurnog  vladanja pandemijom, koja se sada  želi politički naplatiti od građana, na izborima. Međutim, nismo toliko glupi i bedasti da to ne vidimo. Iza uspješnog Stožera se mnogo toga odvijalo i skrivalo, najviše frakcijske borbe u pojedinim političkim strankama, bijeg od javnosti, ubiranje tuđih stručnih zasluga, manipulacije i prikrivanja sumnjivih djelatnosti u pojedinim ministarstvima (INA), nebriga o potresom razorenog dijela Zagreba i njegovim stanovnicima koji su ostali bez krova nad glavom. Gradonačelnik i dio vlade se nisu mogli dogovoriti što je čija nadležnost.  Dajte molim vas! To je isto dio koalicijske nagodbe i uz put velika sramota.  O tome se baš mnogo i ne govori. Sad su se svi, sa svih strana okomili na lidera SDP-a. Kao prvo govore, žele pokazati i dokazati kao  Davor Bernardić nije lider, ne vlada strankom, opozicijom, što je argument da ne može biti premijer. Tako se govorilo i pred euro parlamentarne izbore. Znamo kako je to prošlo.  Mnogi  ne lideri su dosad vladali ovom državom, na bilo koji način, na svim razinama, pa i onoj najvišoj. Čovjek se naprosto smrzne od nelagode, uz mučninu i gađenje, kad se toga sjeti, svih, a naročito pojedinih, nekompetentnih, nametnutih, nedovoljno obrazovanih, nesposobnih i moralno upitnih likova koji su prodefilirali našom političkom scenom, bili “Bog i batina”, na ovim prostorima, zbog čega nam se rugao i smijao cijeli svijet. To i takvo “zlo” koje nas je zadesilo plaćamo još uvijek i plaćati ćemo tako dugo dok širom ne otvorimo oči, pojačamo glas, dignemo glavu i ne viknemo: Dosta!  Dosta je bilo toga da nam unatoč demokraciji, izborima, slobodi i samostalnosti, netko drugi doma ili izvana određuje tko će biti što, u vlasti i vladi. Dosta je bilo podobnih, tatinih sinova ili kćeri, koju tu svoju podobnost vuku još iz prošlog sistema i režima. Dosta je bilo umreženih i međusobno ovisnih klanova i “ekipa” koje  određuju ili postaju “vladari” države, naročito u financijskom, upravnom i pravosudnom području, što se tranzitivno prenosi na ostala područja, naročito na prosvjetu, znanost, zdravstvo,… Ne trebaju nam misleći ljudi. Trebaju nam poslušni, što učinkovitiji roboti i robovi, u svakom smislu.

Takva politika , teorija i praksa je prenijeta iz prošlog državnog sustava ,  je i dan danas vrlo  učinkovita za one koji vladaju, za elitu i za “domoljube”. Od stvaranja i ustrojavanja države Hrvatske, rata i poraća, ti i takvi su stalno profitirali, dok je narod ginuo, bio ranjavan, čamio u srpskim logorima, bio progonjen, silovan, osiromašivan, iseljavan, ….postao deprimiran, indiferentan, obespravljen, iskorišten, nejednako pravan, živeći ispod ljudsko dostojanstva, stvarale su se elite i “elite”, u ime i na račun tog naroda. S vremenom je i dio tog naroda uvidio kao se i tko može ostati, opstati, egzistirati i napredovati u društvo kakvo je nastalo u slobodnoj i neovisnoj državi. Mnogi se snalaze na nedozvoljene i nezakonite načine, što skupo plate, kad ih se ulovi u njihovim rabotama. Većina naroda ne shvaća onu latinsku izreku, zapravo životnu lekciju i vodilju uspjeha  :Quodlicet Jovi, notlicet bovi”. Istina mnogi su postali volovi, jer su mislili ako mogu oni gore, mogu i ja, pa su završili u Remetincu, na dulje vrije, dok su “bogovi” tamo bili nekoliko dana, samo da se narod smiri i prikaže tobožnja pravna jednakost, a onda su ili oslobođeni, ili im se sudski postupak i sudski progoni razvlače godinama, dok ne zastare.  Za sve grijehe platio je bivši premijer Sanader. Zar je on najveći krivac, štetočina i izdajica u ovoj državi?  Nemojte nas nasmijavati. Mnogo veće lopuže, prevaranti, bogatuni i  su vani, čak što više vladaju državom, po svim razinama, puno lošiji, vrlo neuspješno, bezobraznije i drskije od “državnog neprijatelja”. Kaj god!

Sve su predstave, po poznatim scenarijima od manje-više istih autora, koji traju više od tridesetak godina, jer su bili vrlo uspješni, podobni i “dragocjeni” u bivšoj državi, koja ih je na neki nama nepoznat način, u našoj državi dovela na vlast ili udomila pri vlasti.

Hrvatska po mnogim svojim prirodnim, kulturnim, društvenim, geostrateškim i geopolitičkim resursima bi mogla biti jedna od  uspješnih, bogatih (u našim razmjerima) srednje europskih zemalja, po mnogo čemu. Mi smo sada po mnogo čemu dobrom na ljestvici uspješnosti među zadnjima, ako ne i zadnji, a po svemu lošem, naročito korupciji, neučinkovitom i  “korumpiranom” sudstvu i stranačkoj politici smo na prvom mjestu u  Europi i regiji, da ne kažem na Balkanu.

Stalno se lažemo. Neuspjesi se prikazuju uspjesima. Zataškavaju se mnoge nezakonite i koruptivne rabote, posebice članova i simpatizera HDZ-a. Bilo bi dobro, zapravo je nužno za naše ozdravljenje, novi početak i bolji život na ovim prostorima istražiti sve te “kapitalce” koji su se enormno obogatili od kada su u politici, naročito za vrijeme rata i poraća. Veliki je to posao, ali ga treba napraviti. Treba konačno reći “popu pop i bobu bob” Nisu svi jednaki, a kamoli isti. Imovinske kartice i ono što se skriva ispod njih su mjerilo nečijeg poštenja, vjerodostojnosti i domoljublja. To nužno ne znači da su svi dobrostojeći ljudi , bogataši i gazde lopovi, da su svoje materijalno bogatstvo i uspon na društvenoj ljestvici  nezakonito i na netransparentan način stekli. Svaka čast onima koji su to napravili svojim osobnim poštenim radom, znanjem i sposobnostima. Takvi bi ljudi trebali biti uzori mladima. Takvi bi ljudi trebali biti garancija i putokaz onima koji bježe iz zemlje, tražeći bolji život, poštenije društvo i  jednakopravnost. Ima ih, malo ih je, ali su tu. Ti i takvi ljudi bi trebali doći na čelo države, državnih firmi,  ministarstava, sudstva, prosvjete, zdravstva, policije, sudstva,.. Izaberimo barem približno slične kandidate ovakvima. Nema veze tko su, odakle su, čiji su, nego kakvi su u smislu, poštenja, obrazovanja, brige za narod i državu.

Ankica Benček