Zadnji komentari

Je li koronavirus bolest siromašnih?

Pin It

Coronavirus in Karnataka: Two new Covid-19 cases reported in ...

Prvi zaraženi koronom su bili poslovni ljudi i turisti, ali se već u prvom krugu vidjelo kako se ona najbrže širi tamo gdje žive siromašni, a nova žarišta su gotovo u pravilu i socijalna žarišta, piše Deutsche Welle.

Već u prvom naletu pandemije i kad su uvedene zaštitne mjere kojima bi se ograničili osobni kontakti i njemački mediji bili su puni hvalospjeva o “novom digitalnom svijetu rada” gdje se i kod kuće, s računalom i videokonferencijama može biti podjednako produktivan kao da se odlazi u ured.

Iako je i to upitno je li uistinu tako, srdito pismo čitatelja listu Frankfurter Allgemeine Zeitung je navelo i novinare da malo više razmisle što pišu.

Jer takvi hvalospjevi Home Officeu su licemjerje i arogancija najgore vrste: kako će jedna čistačica čistiti preko ekrana računala? Kako će se odvoziti otpad ili voziti autobus ili kamion? Raznositi poštu i pakete? Sjediti za blagajnom samoposluge ili stavljati robu na police? Milijardu je takvih poslova i redom su loše plaćeni. Rad od kuće je socijalna privilegija i svi oni koji misle kako je najveća katastrofa na svijetu kad im nestane papira u pisaču bi se trebali spustiti na zemlju i pogledati kakav je to svijet u kojem živimo doista. I što za takve ljude znači pandemija: život u strahu, ali se mora raditi i dalje.

Siromašne mnogoljudne zemlje – žarišta pandemije

Jer su to najviše rizične skupine: kad se i pisalo kako su u Velikoj Britaniji najviše pogođene osobe zadužene za njegu starih i u bolnicama, iz nekakve političke korektnosti se “zaboravilo” reći i da su u toj zemlji to veoma često stranci ili osobe druge boje kože – i da su u pravilu mizerno plaćeni, piše Index.

Kad se život u malenim stanovima s mnogo članova obitelji poveže s malenom ili čak nikakvom državnom pomoći stanovništvu povodom korone, onda i u svijetu vidimo gdje je pandemija upravo eksplodirala: u Južnoj Americi s njezinim brojnim slumovima broj se zaraženih u samo jednom mjesecu utrostručio, sa 690 tisuća na oko dva milijuna zaraženih. O nevoljama Južnoamerikanaca koji si jednostavno ne mogu priuštiti ne ići barem tražiti posao smo već pisali i nedvojbeno su i danas žarišta zaraze zemlje poput Brazila.

I u Sjedinjenim Američkim Državama je zaraza počela oko New Yorka, ali se već preselila u manje imućne savezne države na jugu SAD-a. Naravno, u jednom Teksasu ili Floridi žive i super-bogati, ali i mnoštvo nadničara koji tek čekaju da jednog dana ispune svoj američki san. Jer kako govore statistike: drastično neproporcionalni broj u odnosu na broj stanovnika među preminulima su – osobe tamne boje kože. Gotovo dva i pol puta češće od bijelaca od covida-19 umiru Afroamerikanci, a u siromašnim četvrtima Washingtona je to šest puta više. Žarišta zaraze su gradovi kao što su Detroit ili New Orleans, opet siromašni gradovi s izuzetno visokim udjelom obojenog stanovništva.

“Drugi krug” – u pravilu u socijalnim žarištima

Dok se veza sa siromaštvom već vidjela u prvom valu pandemije, to je još više očito u žarištima koja se sad opet pojavljuju. U Velikoj Britaniji je to grad Leicester – grad poznat kao kolijevka engleskog književnog jezika, ali grad s upravo golemim udjelom došljaka: Britanci bijele boje kože tamo već čine manjinu stanovništva. I novo žarište zaraze s 49 zaraženih koje je uplašilo Južnu Koreju je i posve jasno geografski ograničeno na predgrađe Seoula gdje žive siromašni. Isto je i s novim slučajevima u Portugalu: od 366 novih slučajeva 335 ih je u siromašnim predgrađima Lisabona gdje žive građevinski radnici i pomoćni radnici u uslužnom sektoru.

priznajem.hr