Zadnji komentari

Je li Rijeka „crvena“ kako to tvrdi Vojko Obersnel?

Pin It

Naime, Vojko Obersnel i SDP sinonimi su crvene Rijeke (a crvena boja metafora je i za komunističku ideologiju), što znači da ako je točna tvrdnja Vojka Obersnela da je Rijeka „crvena“, da je i velika većina birača odnosno građana Rijeke na lokalnim izborima glasovala za Vojka Obersnela i izbornu listu SDP-a odnosno njegove koalicije

U emisiji N1 info televizije Newsroom 28. veljače 2020.g. gost je bio gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel. Glavna tema razgovora bila je ceremonija otvaranja kulturno-umjetničke-ideološko-političke manifestacije „Rijeka europska prijestolnica kulture 2020.“, no dotaknuo se i drugih tema među inim ideoloških podjela u društvu i u tom surječju izjavio: „Rijeka nije komunistička, ali je crvena“.                                                                                                               

Logično, svatko ima pravo gledati i prosuđivati o svemu kako hoće i kako mu drago, no može li biti i je li taj i takav subjektivni pristup i društveno valjan, značajan i vjerodostojan? Zar se i o čemu pa i o većinskoj ideološkoj, političkoj, društvenoj i kulturalnoj opredijeljenosti odnosno sustavu vrijednosti i prioriteta stanovnika nekog grada, može valjano i vjerodostojno prosuđivati a da o tome nije provedeno – anketno istraživanje? A jedna, istina ne metodološki  klasično stručna i znanstvena anketa nego njezina demokratska i politička izvedenica a to su izbori, provedena je na lokalnim izborima za gradonačelnika i Gradsko vijeće Grada Rijeke 21. svibnja i 4. lipnja 2017.godine. Čiji pak rezultati valjano, značajno i apsolutno vjerodostojno pokazuju i dokazuju je li Rijeka doista „crvena“, kako to javno tvrdi njezin gradonačelnik Vojko Obersnel, ili to nije?                                                                                                                                                     

Naime, Vojko Obersnel i SDP sinonimi su crvene Rijeke (a crvena boja metafora je i za komunističku ideologiju), što znači da ako je točna tvrdnja Vojka Obersnela da je Rijeka „crvena“, da je i velika većina birača odnosno građana Rijeke na lokalnim izborima glasovala za Vojka Obersnela i izbornu listu SDP-a odnosno njegove koalicije.A je li to doista i bilo tako vidjet će se te i valjano zaključiti iz analize mjesnih izbora u Gradu Rijeci, koji su održani 21. svibnja 2017.g. i 4. lipnja 2017. godine?                                                                                                                                            

LOKALNI IZBORI U GRADU RIJECI 2017. GODINE

Sramota je, poniženje, poraz, tuga i melankolija demokracije te pokazatelj „light“ totalitarizma u Republici Hrvatskoj što je udarni termin na javnoj televiziji tzv. HRT emisija „Nu2“ u nedjelju 1. srpnja 2018.g. ustupljena Vojku Obersnelu da uz pomoć voditelja Aleksandara-Ace Karađorđevića ispričavam se Stankovića obmanjuje javnost i gledatelje, a toj istoj javnosti i gledateljima/pretplatnicima  uskraćena je mogućnost da saznaju činjenicu o rezultatima lokalnih izbora u svibnju 2017.g. na kojima Vojko Obersnel nije dobio legitimitet odnosno političku potporu/glasove birača koji su  razmjerni i primjereni demokratskim standardima, zbog čega je on nelegitimni i nedemokratski gradonačelnik Grada Rijeke!

Legitimitet se definira u nešto pojednostavljenoj odrednici kao politička potpora koju  su birači na slobodnim, medijski i financijski ravnopravnim, fer i poštenim a to znači demokratskim izborima; svojom slobodnom  političkom voljom izraženom zaokruživanjem na glasačkom listiću dali nekoj političkoj stranci ili pojedinom političaru. Dakle, legitimitet je opravdanost i utemeljenost  na glasovima odnosno izbornoj političkoj potpori birača odnosno biračkoga tijela, da stranka ili pojedinac obnašaju vlast razmjerno izbornoj političkoj potpori i općem  interesu društva. 

U stvarno demokratskom političkom poretku i demokratskoj državi,  trodiobena  vlast na svim razinama od državne preko područne do lokalne temelji se i obnaša na osnovi i razmjerno izbornom legitimitetu odnosno demokratskoj političkoj potpori koja je dobivena na izborima, te upravno općem i zajedničkom društvenom interesu i dobru. Tako je i određeno  člankom 3. Ustava Republike Hrvatske stavcima 2. i 3.:                                                                                                                                                                                                                                                                                            

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.                                                                                                                                       

Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

TOTALITARNI MONIZAM, DEMOKRATSKI PLURALIZAM I AUTORITARNI OGRANIČENI PLURALIZAM

U totalitarnom političkom sustavu postoje samo institucionalni i dopušta se izvaninstitucionalni ideološki i politički monizam, demokratski pak sustav u načelu ima neograničen ideološki i politički pluralizam, a autoritarni sustav je karakterističan po ograničenom pluralizmu. I upravo je ograničeni pluralizam središnja oznaka razgraničenja autoritarnog poretka prema demokratskom političkom poretku. A toga smo većinom kao pasivni i pokorni promatrači  upravo svjedoci  u Gradu Rijeci gdje gradonačelnik Vojko Obersnel po autoritarnom obrascu protuustavno i protuzakonito ograničava pluralizam te ljudska i građanska prava i slobode. A prema članku 3. Ustava RH i demokratski višestranački sustav uvršten je u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje su i temelj za tumačenje Ustava, što implicitno znači da su i ideološki te politički pluralizam najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske! Upravo zbog toga je indicirana te i potrebna politička, društvena i etička postizborna analiza na kakvom i kolikom izbornom legitimitetu odnosno političkoj volji tj. glasovima birača je utemeljeno pravo i opravdanje da Vojko Obersnel uopće obnaša vlast? 

MIZERABILNA KARIKATURA UMJESTO DEMOKRATSKOG IZBORNOG LEGITIMITETA

U drugom krugu mjesnih izbora za gradonačelnika Rijeke 4. lipnja 2017.g. u birački popis bilo je upisano 110.187 birača koji zajedno čine biračko tijelo, a na izborima je glasovalo 31.316 ili 28,42 posto od ukupnog broja birača odnosno biračkoga tijela. Kandidat izborne koalicije SDP-PGS-HSU-IDS-LAB-SDSS-HSS  Vojko Obersnel dobio je 17.410 ili 55,59 posto glasova, a neovisni  (što znači da nije imao ikakvu institucionalnu potporu nego dapače sve moguće opstrukcije!) kandidat Hrvoje Burić dobio je 13.371 ili 42,70 posto glasova birača. Ni u jednom jedinom izvješću, analizi ili komentaru u medijima nije spomenuto da se tih 55,59 posto glasova  koliko je dobio kandidat Vojko Obersnel odnosi na izašle birače jer se to podrazumijeva što i jest točno, ali je prikrivena činjenica da biračko tijelo čine svi birači koji su upisani u popis birača a ne samo oni koji su izašli na izbore. I upravo u tome se sastoji manipulacija, obmana i prevara birača i javnosti jer oni nisu obaviješteni i o izbornom legitimitetu odnosno koliko je glasova birača kandidat Vojko Obersnel dobio od biračkoga tijela, a to je jedini valjan i značajan pokazatelj političke potpore koju su mu svojim glasovima dali birači! Pa koliko je doista gradonačelnički kandidat Vojko Obersnel dobio glasova u odnosu na biračko tijelo odnosno sve državljane Republike Hrvatske s prebivalištem u Gradu Rijeci koji su bili upisani u popis birača?

U birački popis bilo je upisano 11o.187 birača, a za kandidata Vojka Obersnela glasovali je njih 17.410 ili 15,80 posto biračkoga tijela! Što znači da je za kandidata Vojka Obersnela glasovao tek svaki šesti birač ili jedna šestina (1/6) biračkoga tijela, a da za njega izravno ili neizravno nije glasovalo odnosno nije mu dalo političku potporu tj. legitimitet 92.777 ili 84,20  posto birača odnosno punoljetnih građana Rijeke! A to je doista svjetlosnu godinu daleko od demokratskog izbornog legitimiteta, odnosno demokratske izborne političke potpore biračâ dostatne za legitimno obnašanje vlasti. To može biti i jest samo i jedino mizerni (podsjetimo se da pridjev „mizeran“ dolazi od latinske imenice „miserere“ koja znači i – povraćati), groteskni i karikaturalni izborni legitimitet; a nikako i nipošto izborni legitimitet primjeren demokratskom političkom poretku i demokratskoj državi jer on ima i kvantitativnu dimenziju o čemu neizravno svjedoče i tzv. organski zakoni i uvjeti  odnosno potrebna kvalificirana zastupnička većina kojom se oni usvajaju u parlamentima! Pa kako se uopće može ostvariti ustavna odredba da „narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika“, kad konkretno u Rijeci „narod“ odnosno  ogromna većina od 84,20 posto svih birača nisu izabrali odnosno  izravno ili neizravno nisu glasovali za tog „predstavnika“ tj. Vojka Obersnela'? Jedino tako da izborni sustav i izborni proces nisu demokratski, a „izabrani“ kandidat nema demokratski izborni legitimitet!

To znači da u životima i sudbinama 103.780 stanovnika Grada Rijeke u političkom, društvenom, ekonomskom, kulturnom, moralnom i svakom drugom kontekstu dominantnu ulogu i moć ima gradonačelnik koji ima izbornu političku potporu odnosno izborni legitimitet samo 17.410 birača odnosno stanovnika Rijeke, te koji su zajedno s gradonačelnikom umreženi u interesno-klijentelističko-nepotističku i ideološko-političku makrogrupaciju te u nešto slobodnijem smislu  gotovo da bi se moglo reći i svojevrsnu „mafiokraciju“, te koja nerazmjerno dobivenom izbornom političkom legitimitetu i protivno općem društvenom interesu prema svojim parcijalnim i sebičnim potrebama i probicima dominantno utječe i usmjerava sve bitne političke, ekonomske, društvene i ostale procese u Gradu Rijeci! Pa sad građani Rijeke čujte i počujte, te saznajte zašto se teško možete zaposliti, odakle visoka stopa nezaposlenosti, trgovanje utjecajem, korupcija, nepotizam, klijentelizam, pad životnog i komunalnog standarda, iseljavanje, pad broja stanovnika, nizak natalitet te opća bezperspektivnost i pesimizam na samoj granici beznađa.                                                                                             

Tome je pridonijelo i psihološko-političko stanje većine građana u obliku biračke apatije koja se ogleda u iznimno niskoj izlaznosti birača na izbore od samo 28,42 posto jer je od ukupnog broja od 110.187 glasovalo samo 31.316 birača što pogoduje SDP-u kao „hegemon“ stranci u Rijeci čija ideološka i klijentelistička stranačka i satelitska  biračka  „vojska“ disciplinirano izlazi na izbore. Kod velikog dijela birača ta enormna izborna  apstinencija izraz je gubitka povjerenja i prosvjed protiv izbornog procesa koji nije potpuno slobodan, pošten i medijski ravnopravan; kao i protiv izbornog sustava koji zbog visokog izbornog praga i malog broja mandata u izbornim jedinicama ima ciljnu predodžbu većinskog izbornog sustava, pa se zbog toga utemeljeno može i kvalificirati kao – lažni razmjerni izborni sustav!

A, ima li lijeka toj „izbornoj melankoniji“ naroda? Ima i sastoji se u tome da se birače motivira da izlaze na izbore tako što će izbori biti pošteni a stranke i kandidati u izbornome procesu te  i medijski ravnopravni, te da  se polovica zastupnika bira apsolutnim većinskim izbornim sustavom, a druga polovica stvarnim razmjernim izbornim sustavom a to je onaj u kojem je cijela država jedna izborna jedinica uz izborni prag od 4 posto dobivenih glasova po izbornoj listi. Logično, i uz bitnu te za demokratski karakter izbora i provođenja vlasti odnosno  za razvitak demokracije u Hrvatskoj prijelomnu  odredbu u izbornim zakonima da se lokalni i područni izbori ponavljaju ako na njih ne izađe najmanje 45 posto plus jedan birač od ukupnog broja birača, odnosno da se parlamentarni izbori ponavljaju ako na izbore ne izađe najmanje 55 posto plus jedan birač od ukupnog broja birača odnosno biračkoga tijela. Tako će neizlazak na izbore postati aktivan politički čin i izraz demokratske volje i političke slobode birača, a sankcija za one koji su uzrok biračke apatije i masovnog prosvjednog neizlaska birača na izbore, a to su lako ćete se sjetiti, upravo oni koji od te izborne apstinencije i imaju najviše koristi – političke stranke i političari! Ideje o zakonskoj prisili i kaznama biračima za neizlazak na izbore su iz totalitarnog imaginarija i arsenala, jer demokratski izbori su samo oni izbori koji su slobodni, a sloboda je ništa drugo doli mogućnost da se bira tj. slobodno izrazi svoju političku volju. A u tu demokratsku slobodu ulazi i mogućnost izbora odnosno odluke da se na izbore – ne izađe! 

 BEZ DEMOKRATSKOG LEGITIMITETA I U GRADSKOME VIJEĆU

Vojko Obersnel bio je i nositelj izborne liste ideološki, politički i društveno poprilično nelogične i više kartelijanske nego ideološki logične i demokratske koalicije SDP-PGS-HSU-IDS-LAB-SDSS-HSS na izborima za Gradsko vijeće Rijeke, koja je dobila još i manji broj glasova nego što ih je on dobio kao kandidat iste te koalicije za gradonačelnika. Ta koalicijska izborna lista dobila je samo 14.922 glasa ili 37,78 posto glasova izašlih birača ili bijednih i za svako legitimno obnašanje vlasti apsolutno nedostatnih 13,55 posto glasova biračkoga tijela! Tako Vojko Obersnel kao gradonačelnik i izborna lista njegove koalicije u Gradskome vijeću nemaju ni „d“ od demokratskog izbornog legitimiteta potrebnog za legitimno obnašanje vlasti, ali su to „nadoknadili“ postizbornom  interesnom trgovačko-koruptivnom koalicijom ideoloških i političkih „rogova u vreći“ za koju birači nisu glasovali i koji su stoga  izdani i prevareni a njihovi glasovi zloupotrijebljeni za  osobne, grupne i partijske interese; a protiv općeg društvenog dobra odnosno  životnih interesa, standarda i potreba svih građana.   

REZULTATI IZBORA VJERODOSTOJNO POKAZUJU DA RIJEKA NIJE „CRVENA“!

Dakle, kao što se to moglo vidjeti i valjano zaključiti iz prethodno navedenih i analiziranih egzaktnih podataka o rezultatima izborâ u Gradu Rijeci a koji su ujedno i neformalna politička, društvena i kulturološka „anketa“; Rijeka apsolutnonije „crvena“ kako to javno tvrdi njezin gradonačelnik Vojko Obersnel!Jer da je „crvena“ tj. da ima većinski podudarna ideološka, politička i kulturološka stajališta odnosno sustav vrijednosti koji i kakav ima „crveni“ Vojko Obersneli SDP, onda za njega kao kandidata za gradonačelnika Rijeke ne bi glasovalo samo 17.410 ili sramotnih 15,80 posto biračkoga tijela kojeg čini 110.187 birača, niti bi za SDP-ovu koalicijsku izbornu listu glasovalo samo 14.922 birača ili doista bijednih 13,55 posto biračkoga tijela Grada Rijeke!                                                                                                                                               

Sustav i ljestvicu ideoloških, političkih, društvenih, kulturalnih, moralnih, estetskih, tradicijskih, domoljubnih, religijskih i drugih vrednota, opredjeljenja i prioriteta u nekoj društvenoj sredini bila ona urbana ili ruralna; nigdje, nipošto i nikada u demokratskom političkom poretku ne može odrediti njezina biračka i populacijska manjina! I još k tome, takva i toliko drastična manjina od 15,80 posto Obersnelovih birača, i 13,55 posto SDP-ovih birača!

UMJESTO DEMOKRATSKOG AUTORITARANO DJELOVANJE I PONAŠANJE

No, kad nemaju ni „d“ od demokratskog izbornog legitimiteta i demokratske političke kulture, Vojko Obersnel te SDP i satelitske političke stranke imaju sve elemente, značajke i atribute kleptokratskog, ohlokratskog i autoritarnog politički udruženog  protučovječnog pothvata. A autoritarno djelovanje i ponašanje sada su i kulminirali protuustavnim i protuzakonitim zabranama i opstrukcijama referendumskih inicijativa o otkazivanju Istanbulske konvencije i promjeni izbornog zakona, a pravo i sloboda provođenja kojih su zajamčeni člankom 22. stavak 2. i člankom 87. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske, člankom 3. stavci 2. i 4., i člankom 8. c Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave, te člankom 334. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, (vidi tablicu).                                                                                                                                             

Pa narod u obrani svojih ustavom i zakonom zajamčenih pravâ i slobodâ, ima ne samo demokratsko pravo nego i obvezu podnijeti tužbu građanskom sudu te i primijeniti građanski neposluh kao jedini način da se zaštiti od autoritarnog ograničavanja demokracije te  kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda!

U demokratskom političkom poretku i demokratskoj državi vlast se provodi razmjerno dobivenom izbornom legitimitetu i upravno općem društvenom interesu, a ne zlouporabom državnih i javnih službi, pravosuđa, policije, tajnih službi, monopolom te zloupotrebom i manipulacijama karteliziranih tiskanih i ostalih medija i navodno javne televizije, dogovornom ekonomijom i ortačkim kapitalizmom; na opću društvenu štetu i u korist političke oligarhije te njezinih neformalnih centara moć i „Gremija“, iklijentelističko-nepotističke polipozne mreže i interesnih grupa, klanova i kartela; te  kakistokracije kao modela i prakse vladavine, kako su to  još  Stari Grci govorili – najgorih, najnemoralnijih i najnehumanijih!      

 Tablica 1  Broj potpisa za referendum i dana za prikupljanje

 DRŽAVA         BROJ STANOVNIKA    POTREBAN BROJ POTPISA    DANA ZA PRIKUPLJANJE          

Slovenija                   2.000000                      40.000          2    %                               30

Hrvatska                   4.200000374.000        11    %                               15

Švicarska                   8.000000                       80.000         1    %                                90

Mađarska                 9.800000                     200.000          2    %                             120

Italija                   49.5ooooo  (biračko tijelo) 700.000  1,5  %                    (nepoznato)        

Erih Lesjak