Zadnji komentari

Dvadeset godina sve je ostalo isto

Pin It

Iako svaki novi izbori prema predizbornim obećanjima sa svih strana i očekivanjima hrvatskog biračkog i glasačkog puka vraćaju novu nadu u promjene i toliko potrebne pomake, koalicijsko postizborno zbrinjavanje i trgovinsko djelovanje otpuhne sva ta očekivanja i sve se svjetlosnom brzinom vraća na već uhodani obrazac političkog postrojavanja stranačke/partijske vojske

Uporno i bez imalo osjećaja za hrvatske razvojne potrebe, negativne tragove koji ostaju u hrvatskom društvu i prostoru, prikovanost za europsko dno po gospodarskim, financijskim, demografskim, zdravstvenim, obrazovnim i inim pokazateljima i pogotovo za doživljaj neizvjesne budućnosti među mladom i obrazovanom populacijom, već se dvadeset godina nakon svakih nacionalnih izbora iznova u Hrvatskoj formiraju isključivo političke vlade. Predugo razdoblje stagnacije i nazadovanja u brojnim djelatnostima i demografsko pražnjenje zemlje prirodnim i migracijskim putovima nije posebno uzbudilo niti jednu političku opciju dosad na vlasti niti se to dogodilo s njihovim koalicijskim partnerima, inače po svim izbornim zakonitostima i brojčanim pokazateljima beznačajne važnosti.

Političko je djelovanje jednostavno postalo jednosmjerno s primarnom funkcijom osiguravanja opstanka na vlasti, dok su tumačenja dogovaranja, pregovaranja i postupanja u javnoj upotrebi uvijek vezana za opće interese.

Iako svaki novi izbori prema predizbornim obećanjima sa svih strana i očekivanjima hrvatskog biračkog i glasačkog puka vraćaju novu nadu u promjene i toliko potrebne pomake, koalicijsko postizborno zbrinjavanje i trgovinsko djelovanje otpuhne sva ta očekivanja i sve se svjetlosnom brzinom vraća na već uhodani obrazac političkog postrojavanja stranačke/partijske vojske, zbrinjavanja vjernih sljedbenika, pozicijsko pokrivanje interesnih grupacija i formiranje političke isključivosti u izvršnim resorima s pozamašnim proračunskim brojkama. Političko prizemljivanje prevladavajućih očekivanja svih glasača na izborima postala je već rutina, a obaveze se prema njima već nakon izborne noći pretvaraju u nepostojeće.

Isprika nije u modi

Svođenje političkog djelovanja nadohvat pozicija i partnera za velike igre između dvaju izbora negacija je demokracije, podcjenjivanje biračke, glasačke i ukupne hrvatske populacije i u svojoj osnovi anacionalno djelovanje s rezultatima spomenutim na početku. Nikad se u Hrvatskoj nije izgovorila isprika u posljednjih dvadeset godina, niti pred izbore, niti nakon njih iz redova dosad vladajućih prema hrvatskom korpusu za sve odlaske i nestanke, za sva prazna sela i sve praznije gradove, za sve obećano i potom preskočeno, za sve promašaje i zablude, za sva pozicijska postavljanja osrednjih sljedbenika, za sva odstupanja od predizbornih slatkorječivosti i općenito za sva anacionalna djelovanja.

Nikad se niti jedna dosad vladajuća grupacija nije oglasila oko otklona od predizbornih obećavanja, od neprincipijelnih dogovaranja i od svojih stranačkih/partijskih programskih načela niti je pokazala mladima toliko potrebno dostojanstvo i međusobno uvažavanje, jer ostati nakon toga izvan izvršne vlasti nije prihvatljivo. Nikad. Zemlja je postala zarobljena politikom, njezinom vojskom i koalicijskom brigom i u tako postavljenom sustavu ne može postojati drugačiji put od ovakvog kakvog upravo gledamo. Možda su u ovim virusnim kriznim vremenima očekivanja o konačnom iskoraku iz političke zarobljenosti bila i najveća, no nastavak je političke vladavine nad praktički svime što nas okružuje ponovo pokazao nkako su izbori bitni samo za novo političko slaganje unutar interesnih grupacija. Odstupanja od formiranja političke vlade očito nisu bila ozbiljna opcija, upravljanje zemljom sa stručnim provjerenim u svojim temeljnim djelatnostima pojedincima još i manje, a isprike su već dugo ionako nepostojeća kategorija.

Subjektivne slabosti

Euforični doživljaji izbornih pobjeda i tragični porazi u pravilu se svode na veličanja snage, mudrosti i nezamjenjivosti pobjedničkog vrha i njegovog odanog okruženja i objektivizacije poraza kojom se prikrivaju subjektivne slabosti i velika osrednjost po puno parametara. Javni nas je uslužni servis pritom praktički dva mjeseca opterećivao sa slučajnim likovima s izbornih lista i njihovim mudrolijama i znanjima praktički o svemu. Život je za ostale stao, a virusna je kriza sa svim svojim pratećim strahovima bila taktička varijanta dohvata glasača.

Unatoč svim nastojanjima dokazivanja novih sposobnosti i lamentiranjima o velikim mislima i postupcima, neosporna je činjenica kako su strahovi prekrili prethodne rezultate male učinkovitosti vladajućih i smanjili dolaske na izborna mjesta.

Brojke o izlasku na biračka mjesta i broju dobivenih glasova u odnosu na prošle izbore jasno to dokazuju. Prednost je domaćeg terena u takvim uvjetima imao, a vjerojatno i suca, tehnički osposobljen i organizacijski postavljen politički sustav (stranka) pa je ostalo pitanje samo privole dolaska na izborna mjesta bez straha. Neki bi s druge političke strane rekli umjesto privoliti privesti.

Presudio je tehnički dohvat biračke populacije kroz članstvo, pozicijsku zainteresiranost, pozivno usmjeravanje, vjerojatnost zbrinjavanja i slično. Tehničko dobivanje izbora nije nikakva novina u Hrvatskoj, a virusna su krizna vremena idealna za tako postavljenu taktiku i utakmicu na domaćem travnjaku. Zato je tehničko dobivanje izbora s velikim brojem osoba izvan takvog tehničkog zahvata posebna i dodatna obaveza izbornog pobjednika. Naravno prema ukupnoj hrvatskoj domicilnoj i iseljenoj populaciji.

Frizirana mišljenja

Dosadašnji rezultati vladanja i poklapanje opće gospodarske i ine krize s virusnom, kao i spoznaja o načinu dobivanja izbora, nisu niti malo poremetili politički pristup pri formiranju saborske većine i nastavak postavljanja isključivo političke vlade. Prethodni su naslovom definirani učinci istih vlada ostali nebitni, kao uostalom i strateški hrvatski nacionalni interesi. Kriteriji su novim izborom postali prevladavajuće subjektivni i podignuti sve do razine osobnog preferiranja i dojma, nezavisno od objektivnih egzaktnih mjerila prethodne učinkovitosti. Očekivanja su u takvim

okolnostima u budućnosti zapravo nastavak dosadašnje neučinkovitosti, koju neće moći ublažiti niti sve akcije PR-a, komunikacijskih, političkih i sličnih stručnjaka za friziranje tuđeg mišljenja.

Nova će politička vlada, osim svoje stroge političke selektiranosti bez univerzalnih kriterija, biti dodatno usporavana, ograničavana i usmjeravana ustaljenim diplomatskim i manjinskim navadama, jasno pokazanim i u prethodnom razdoblju i sastavu djelovanja. Možemo ju nazvati hrvatska politička vlada s dodatnom težinom i usput se prisjetiti antologijske „The Weight” u izvedbi velikih iz The Benda, koji nam težinu prenose pjesmom koju jednostavno ne možete zaboraviti.

Dodatna se diplomatska težina praktički sa svim najvažnijim akterima hrvatske političke scene iz istog diplomatskog hodnika, već pokazala kao zatvoreni okvir posebnog svijeta izvan kojeg se hrvatska realnost teško doživljava. Težina svakodnevice uglavnom ostaje običnom hrvatskom puku, a operativna se nemoć u pravilu komunikacijskim vještinama, i u pravilu s visine, i u pravilu s uvježbanom terminologijom podvodi pod opće europske potrebe. Ne iznenađuje stoga što se u podaničkom zanosu izgovaraju velike misli, na primjer:

„Europa treba postati još europskija” ili što se diplomatsku fascinaciju prema briselskim pozicijskim birokratima teško može razumjeti. Europski modernizam u takvim okolnostima opravdava svaku osrednjost, svaku besmislenost, svaki otklon od hrvatskih nacionalnih interesa i slično, dok bi npr. istovremeno izgovorenu političku misao: „Hrvatska treba postati još hrvatskija” bezrezervno proglasili novim nacionalnim primitivizmom.

Potvrda dodatne težine ogleda se najviše na najvažnijoj problematici suvremene Hrvatske – demografskoj – za koju se ne pokazuje ni približno senzibilnost kao diplomatskoj europskoj i manjinskoj. Kao da je demografski nestanak Hrvatske usputni teret pa ga se može pokrivati unutar političke vlade s dodatnom težinom političkim mediokritetskim pozicijskim izborom i postaviti po osjećaju ispod svake druge problematike.

Manjinska pokrivanja

Iako nam je europski modernizam opća politička fascinacija, po manjinskim ga pristupima i rješenjima ne slijedimo ni po osnovnim načelima. Nigdje, ali nigdje u „europskijoj Europi” nema nacionalnih manjina niti se nacionalnost postavlja prema etničkoj pripadnosti. Europa poznaje samo jednu nacionalnost u svakoj državi, a ostalo su etničke manjinske skupine, čije smo

sudjelovanje u parlamentarnim demokracijama nadmašili dva do deset puta u odnosu na europske zemlje koje uopće imaju institut manjinskog zastupnika. Dansku dva puta, Sloveniju pet puta i Belgiju deset puta, dok Latvija, Luksemburg, Češka, Estonija, Bugarska, Nizozemska, Slovačka, Austrija, Mađarska, Finska, Italija, Cipar, Malta i Poljska nemaju nijednog. Ne treba uopće pojašnjavati kako je udio manjinske populacije u Hrvatskoj najmanji od zemalja s manjinskim predstavnicima u parlamentu i ispod je 10 % u ukupnoj populaciji.

Manji udio od Hrvatske imaju Austrija, Mađarska, Finska, Italija, Cipar, Malta i Poljska, dok sve ostale europske zemlje imaju veći, a neke imaju i dva do četiri puta veći udio u ukupnom stanovništvu i nemaju manjinskih parlamentarnih zastupnika. Hrvatski je model manjinske zastupljenosti čisti anakronizam i slaganje operativne vlasti po principu političkog uvjetovanja u okviru političke vlade s posebnom težinom, izravno je zaustavljanje provođenja strateških hrvatskih razvojnih interesa. Gledamo upravo ovih dana nevjerojatna uvjetovanja pri ustroju izvršne vlasti s potpunim mukom „europskijih Europljana” i istovremeno očekujemo reformske zahvate, povezivanje s hrvatskim iseljeništvom, građenje identitetskog idealizma, razumijevanje hrvatske mladosti i slično.

Očekuje se konačno i očitovanje manjinskih predstavnika, inače također tehnički i po inerciji biranih, prema većinskoj hrvatskoj populaciji i prema postupanju vezanom za nacionalni strateške interese. Očekuje se to naravno i od hrvatskih Europljana.

Autor:7dnevno/Stjepan Šterc