Zadnji komentari

Odgovor Tomislavu Držiću

Pin It

Bio sam u društvu Crnogoraca koji su bili za neovisnu Crnu Goru  kada bi se ukazala nada da će se to i dogoditi. Drago je”sastavljao” vladu nove Crne Gore od nazočnih. Čak je i mene vratio tamo predvidjevši me za predsjednika Akademije

Dragi Tom,

Zahvaljujem Ti na Tvom komentaru mog teksta O SRPSKOM FAŠIZMU U CRNOJ GORI:

Josipe, zaboravio si dodati velikog pok. novinara, mojeg prijarelja, kolege i kuma Dragu Kastratovića koji sve to u svojim kolumnama u VUS-u naviještavao i uz svoju borbu za slobodnu Hrvatsku tražio slobodu i za Crnu Goru.

Inače, moj tekst je objavljen na portalima bezcenzure.hr i dragovoljac.com:

http://bezcenzure.hr/vlad/o-srpskom-fasizmu-u-crnoj-gori/

http://dragovoljac.com/index.php/razno/22918-o-srpskom-fasizmu-u-crnoj-gori

Zapravo je nevjerojatno da sam dobio Tvoj e-mail dok sam pokušavao naći u mojim knjigama tekstove o našem velikom prijatelju Dragu Kastratoviću. Na žalost uspio sam naći samo nekoliko iako ih ima mnogo više.

Našao sam draft:

SKUPU "SJEĆANJA NA DRAGU KASTRATOVIĆA"

Nisam u mogućnosti biti nazočan među vama danas kada se sjećamo dragog nam prijatelja g. Draga Kastratovića.

Imam jedino moguće opravdanje za tako nešto: danas je u Trogiru međunarodna konferencija posvećena meni.

Nisam siguran ni da među Hrvatima ima puno onih koji Hrvatsku toliko vole kako ju je volio Drago.

Tome sam osobno svjedokom jer smo u najtežim danima velikosrpske agresije zajedno djelovali.

A jednako toliko je volio i svoju prvu domovinu Crnu Goru.

Dobri Bog ga je nagradio time što je dočekao neovisnost i Hrvatske i Crne Gore.

Vjerujem da će mu se i Crna Gora odužiti na sličan način kao što to čini Hrvatska.

Sve vas skupa srdačno pozdravlja,

Akademik Josip Pečarić

Trogir, 10. srpnja 2008.

Zapravo i nisam siguran je li to bio konačan tekst koji je pročitan i na skupu ali i na Dnevniku TV Crne Gore. Naime ne znam jesam li i tada dao jednu priču koju uvijek spominjem kada je riječ o Dragu.

Bio sam u društvu Crnogoraca koji su bili za neovisnu Crnu Goru  kada bi se ukazala nada da će se to i dogoditi. Drago je”sastavljao” vladu nove Crne Gore od nazočnih. Čak je i mene vratio tamo predvidjevši me za predsjednika Akademije. U jednom momentu jedan od nazočnih “ministara” primjeti:

-Drago Ti si svima nama našao mjesto u toj vladi, ali nisam primjetio da si to učinio i za sebe!

-Ja vam iz Hrvatske ne idem, odgovorio je Drago

Tako je govorio čovjek koji je u toj Hrvatskoj bio i zatvoren u vrijeme Hrvatskog proljeća kao jedini Crnogorac.

Upoznao sam ga na osnivanju Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” kada sam kao Hrvat iz Boke kotorske i izabran za potpredsjednika.

Brat mi je pričao o njemu i njegovim tekstovima u VUS-u, pa je bilo prirodno da se od prvog trenutka razvilo veliko prijateljstvo među nama.

U mojoj knjizi  U Boki kotorskoj svaki kamen govori hrvatski / Borba za Boku kotorsku 2, Zagreb, 2004. Na str. 183-187 imaš dva teksta koja sam objavio u Vjesniku, 3. siječnja 1997. i 24. siječnja 1997. u kojima sam ga branio od napada „njegovih“ Crnogoraca kako sam u tim tekstovima tvrdio „napad na g. Kastratovića je zbog njegova hrvatskoga usmjerenja“.

Zapravo tekstovi Ti mogu biti zanimljivi jer govore o podjeli „Montenegra“ na dva dijela, a ja sam stao na Kastratovićevu stranu u toj podjeli kada sam čuo, u grupi koja je bila protiv njega, kako su Crnogorci u ratu osvojili Konavle, a morali su ih predati bez borbe!

Zanimljivo je da u tim tekstovima spominjem i Milorada Popovića. Tada sam se družio s velikim hrvatskim redateljem i dragim prijateljem Krstom Papićem koji je komentirao moje tekstove rekavši kako oni koji napadaju Draga Kastratovića njega – najpoštenijeg čovjeka u Hrvatskoj – prikazuju kao lopova. Zanimljivo je spomenuti da sam vjerojatno ja bio razlog zašto su i Hrvat Krsto Papić i Crnogorac Drago Kastratović postali članovi Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica – 809.

Kako se to sve odvijalo u vrijeme Domovinskog rata završit ću ovo pismo jednom pričom o Dragu koju sam objavio u sklopu moje priče o tome kako su se Milošević i Tuđman dogovorili u Karađorđevu podjelu BiH. Naime tada sam reagirao pričom o dobrom čoveku Slobi. Kad god bi neko u mom društvu govorio o toj besmislenoj priči reagirao bih tom pričom. Ne jednom, sugovornik bi se naljutio, ali nastavio sam. Prvi put sam je pokušao objaviti tek 1996. godine, ali nisam uspio. Srećom, tekst sam sačuvao pa sam ga objavio u knjizi Pronađena polovica duše, Zagreb 2002 pokušao objaviti u Hrvatskoj 1999. godine. Bio sam u Australiji, pa kada tekst nisam uspio objaviti u Hrvatskoj, objavio sam ga u Spremnosti, hrvatskom  tjedniku, 24. rujna 1999. Prigodom predstavljanja moje knjige Sramotni sud u Haagu u Splitu, naš poznati novinar i publicist Joško Čelan posebno je ukazao upravo na taj tekst koji je bilo tako teško objaviti u godini uoči izbora. Čelan,je to i objavio u tekstu "Istina o Haaškoj aždaji, "Fokus", 25. 04. 2002. Čelan kaže:

    "Među ovdje prikupljenim akademikovim tekstovima o haaškoj aždaji uzor takvoga članka, u kome su osobito dojmljivo združeni već spomenuta činjeničnost, logičnost, strast i borbenost, bio bi onaj kojeg je 24. rujna 1999. objavio u "Spremnosti", pod naslovom "U Haag s njim!" (onaj na koga se to odnosi hrvatski je predsjednik i državotvorac dr. Franjo Tuđman). Tekst pršti od snage argumenata i razornosti ironije. Dok je takvih tekstova i knjiga, naša bitka za slobodu i nezavisnu Hrvatsku nije izgubljena."

Evo kako spominjem našeg prijatelja u jednom takvom tekstu:

Gospodin Drago Kastratović, naš novinar i publicist, inače predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, ispričao mi je kako je na početku srpsko-crnogorske agresije išao s hrvatskom djecom američkom konzulu u Hrvatskoj. Djeca su mu predala svoja pisma za predsjednika Busha u kojima su ga molila da zaustavi agresiju na njihovu domovinu. Konzul je uzeo pisma. Rekao je da će ih poslati predsjedniku SAD-a i dodao: "Ali za vas nema coca cole!" Njemu su djeca došla zbog coca cole! Sve ono što su Srbi i Crnogorci činili njihovoj zemlji, možda braći, sestrama, očevima nije bilo za njega ništa. Kastratović mi reče da se jedva suzdržao da ne udari tog čovjeka, ako za njega može reći da je čovjek. Iako Crnogorac, Kastratović je reagirao kao što bi i svaki Hrvat, jer on i jest politički Hrvat (u to vrijeme potpredsjednik Vujićevih socijal-demokrata). Tako bi reagirao svaki građanin ove Lijepe naše, koji je istinski doživljavaju kao svoju domovinu.

Jedno je sigurno, kao što Milorad Popović nije sretan najnovijim događajima u Crnoj Gori ne bi bili ni moji pokojni prijatelji Mladen Lompar i Drago Kastratović. Ne bi bili sretni vidjeti da se pobjeda na izborima u Crnoj Gori slavi srpskim zastavama, ali i srpskim pozdravom s raširena tri prsta – srpskim pozdravom nastalim u vrijeme fašističke vlasti Slobodana Miloševića. Žalosno je što ne mogu tvrditi da to smeta i današnjim hrvatskim vlastima. Njima vjerojatno nije drago što su Crnogorci u znak prkosa pjevali Thompsonovu pjesmu “Čavoglave” koja počinje s pozdravom hrvatskih branitelja Za Dom spremni. Jer u sklopu Memoranduma SANU 2 problem je u ZDS, a ne u fašističkom srpskom pozdravu, zar ne?

A da Memorandum SANU 2 u svemu tome vidi veliki hrvatski književnikHrvoje Hitrec nije ništa neobino:

...u Crnoj Gori, koja nam je susjedna država pa bismo trebali pratiti situaciju, mi, kažem, jer s vrhova državne vlasti nema ni glasa, nije se javilo ministarstvo vanjskih niti ministarstvo obrane, pa ni vrhovni komandant oružanih snaga RH, a sve bi njih trebalo zanimati jer je riječ o posve razumljivoj velikosrpskoj ujdurmi i početku procesa koji sam (bez lažne skromnosti) već odavno najavio na ovom portalu.

Proces se zove rekonstrukcija nekog oblika rašivene balkanske tvorevine, čija je dekonstrukcija bila privremeno završila odvajanjem Crne Gore od Srbije, i sada sve govori da se stvari vraćaju u prirodno stanje prije prekida, u skladu s drugim memorandumom koji užasno podsjeća na prvi, a oči su mu upravljene – između ostalog i prvenstveno na Hrvatsku. Srbija hoće preko Montenegra na more, Rusija hoće preko Srbije na toplo more, i to je konstanta srbijansko-ruske politike, neumrle težnje za ekspanzijom koju već kronično predvodi Srpska pravoslavna crkva , a ona ne trpi nikakve druge pravoslavne crkve na „svom“ teritoriju, koji obuhvaća sve što fanatični velikosrpski imperijalizam svojata od polovice 19. st., pa će i nadalje. Ako se situacija bude razvijala u previđenom smjeru i spoje se, makar u početku neformalno, dva oka u istoj nasilnoj glavi, opet ćemo jovo-nanovo, pa i prema Dubrovniku mogu poletjeti projektili u simbiozi s RS. A to što su navodno Hrvati krivi za krivi rasplet izbora u Crnoj Gori, jerbo su rasuli glasove, samo je i opet plod nebrige hrvatske države koja nije na vrijeme razumjela obavještajne igre i podmukli prodor beogradskih spletkara u ionako krhku hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori, dok se katolički sveci u Zaljevu svetaca križaju i snebivaju. Zadnje vijesti (dok ovo pišem) govore da ipak ne će sve završiti kako želi Amfilohije ili kako se već zove, shvatili su Crnogorci da se radi o opstanku države i nasilju nad njihovim identitetom.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/34882-h-hitrec-pospana-strasljiva-hrvatska.html

  Nije neobično što Hitrec tako piše. Vide to i oni iz Srpsko-hrvatske kaalicije ali im to itekako odgovara. Ipak i oni provode Memorandum SANU 2 u RH, zar ne?

Tvoj,

Josip

Josip Pečarić