Zadnji komentari

Demontiranje države

Pin It

DRAGOVOLJAC - Treba li doista Plenković postati ovdašnji Louis XIV.?

Stječe se krivi dojam i na temelju toga stvara percepcija, koja ne odgovara činjenicama, rekao je premijer. To naravno rade neki mediji i neodgovorni građani, koji žele demontirati HDZ i državu. Kaj god! Demontiraju oni sami sebe i državu, za koju misle da je njihova.

Čovjek uči dokle god je živ. Bez obzira na  formalno, permanentno (opće i posebno), medijsko, specijalističko, sub specijalističko, političko, civilno, vojno i duhovno...obrazovanje, ovih dana, za vrijeme potresa na Banovini, naučili smo nešto novo, jednostavnim riječima rečeno: kako se bezuvjetnim pomaganjem unesrećenima i potrebitima demontira HDZ i država.

Kao prvo HDZ nije država, a  kao drugo ta politička stranka demontirana je već odavno, naročito što se tiče njezinih izvornih načela i ideologije. Uvedena su neka nova načela, Ne znam što znači načelo postupnosti u politici, posebice njegova primjena vlade i države u pomoći i sanaciji potresom pogođenog područja. 

U nastavi matematike načelo postupnosti:

                         -   uvjetovano je psihološkom činjenicom da se određeno gradivo ne može naučiti ako se prethodno nisu shvatili relevantni sadržaji.

Načelo se provodi:

                             -      od jednostavnog prema složenom;

                             -      od poznatog prema nepoznatom; 

                             -      od konkretnog prema apstraktnom.

U ovom slučaju na Banovini relevantni sadržaji se očito nisu shvatili, do dana današnjega. Odmah je svima sve bilo složeno, mnogima nepoznato, a nekima se činilo apstraktno, posebice onima koji su se u skupoj odjeći i obući došli prošetati  središtem Petrinje, Gline i Siska. 

“Što trebate?” pitali su  gradonačelnika Petrinje.

“ Trebam državu!”, odgovorio je.

U tom odgovoru  su zapravo svi važni i bitni odgovori na mnoga pitanja što treba ljudima na Banovini: Treba im država. Zna se dobro, što se sve pod tim podrazumijeva. Država je potrebna svima svuda uvijek, pogotovo na nepogodama pogođenim područjima i to od prve sekunde, a ne nakon tjedan dana od prvog razornog potresa. Ne može odjednom niti jedna država sve sama, pogotovo neorganizirana, nespremna i stranački podijeljena, ponekad i ucijenjena država. Zato postoji narod (građani), čija svijest i savjest odmah reagira. Neorganizirani i organizirano, iz svih dijelova Hrvatske, odlaze na pogođeno područje - Banovinu, pomažu kako znaju i mogu, ne gledajući tko je tko i tko je čiji, u bilo kojem smislu. Donose sebe, svoje znanje, sposobnosti, vještine,  hranu, piće, odjeću, obuću, prijateljstvo, drugarstvo, zajedništvo, nadu i vjeru.

Po nekima, uglavnom onima iz vlasti i pri vlasti, stječe se dojam na temelju onoga što govore i rade, da je ta pomoć donijela više štete nego koristi, s napomenom, kako je odmah, od prve sekunde u sve potrebno bila uključena država, njeni organi, institucije i odgovorni pojedinci. Dajte,najte! Kad bi to i bila istina, što nije, red je  zahvaliti se tisućama ljudi koji su samoinicijativno došli noseći pomoć, prihvativši se trenutno svih poslova na terenu: spašavanja zatrpanih ljudi, razgrtanja ruševina, čišćenja ulica, spašavanja životinja,  zbrinjavanja unesrećenih, popravljanja krovova, skidanja popucalih dimnjaka, dijeljenja donesene hrane, kuhanja toplih obroka,… ohrabrivanja i vraćanja u život, tih nesretnih žitelja Banovine, koja je već drugi put u kratkom vremenskom periodu sravnjena sa zemljom. Obnova porušenog i spaljenog nakon Domovinskog rata se pokazala neadekvatnom, nestručnom,  aljkavom, šeprtljavom, proizvoljnom, izvorom zarade raznih i različitih umreženih pokvarenjaka i gadova, koji su se na sirotinji, našim novcem bogatili. Stručnjaci kažu kako se mnoge građevine (zgrade, stanovi, staje, ceste,…) ne bi porušile ili popucale od ovih potresa da su građene prema ondašnjim standardima. Nisu se samo zgrade rušile. Rušili su se i životi. Ima smrtno stradalih, ranjavanih, fizički i psihički oštećenih, beznadnih, očajnih, još uvijek u očekivanju pomoći koja nikako da stigne do njih, baš kao ni krov nad glavom. 

Što bi tek bilo da nije stizala i još uvijek stiže pomoć od pojedinaca, udruga, susjeda, prijatelja, poznanika, dobrih duša, punih ljubavi za bližnjega.

Svi koji pomažu i pomagali su, kao i oni koji su došli pomoći na lice mjesta, zaslužuju velike pohvale za dobročinstvo, požrtvovnost i hrabrost. Posebno bi trebalo istaći sve kuhare, njihove pomoćnike, chefove, kao i sve one koji su donirali gomile hrane da se svakodnevno, organizirano, stručno i na vrijeme, pripravi tisuće obroka. Nažalost, do svih potrebitih ti obroci nisu došli, lošom organizacijom onih koji su to morali raditi, od prve sekunde potresa. Ne mogu ljudi koji spremaju obroke znati, gdje je netko  gladan i žedan. Oni ne poznaju taj teren. Nije to niti njihov posao. Nije njihov posao niti žicanje hrane, da bi mogli dovoljno skuhati. Ipak to su radili, da bi se sada s vrha vlasti pričalo nešto sasvim drugo.   Najblaže rečeno, to je sramotno, bezobrazno, neodgovorno, nisko i nedostojno onih koji to govore.

Stječe se krivi dojam i na temelju toga stvara percepcija, koja ne odgovara činjenicama, rekao je premijer. To naravno rade neki mediji i neodgovorni građani, koji žele demontirati HDZ i državu. Kaj god! Demontiraju oni sami sebe i državu, za koju misle da je njihova.

Državu i vlast demontiraju oni mediji i pojedinci  koji pišu i govore Banija, umjesto Banovina, rekla je navodno europska visoka dužnosnica EU Dubravka Šuica, na skupu vrha HDZ-a. Kakva genijalna zamisao i logični zaključak. Nije nikakvo čudo što je ta gospođa dogurala do funkcije na kojoj je sad. S te pozicije nas educira i upućuje u pravo stanje stvari. Nema joj ravne među dužnosnicama EU. Frau Merkel, joj nije ni do koljena, unatoč tome, što je doktorica nekakve kvantne fizike (?). Toga se niti bivša predsjednica Hrvatske, ne bi mogla sjetiti. To je iznad njenih kognitivnih sposobnosti i umijeća pretvaranja nemogućeg u moguće. Da sam ja neka vlast, predložila bih gospođu Šuicu, za kandidata Ponos Hrvatske i lobira bih preko nadležnih da ona dobije nagradu. 

Ima još takvih bisera, koji se kotrljaju ulicama ovih dana, vezanih za potres, Banovinu, samoinicijativnu pomoć čovjeka čovjeku, neorganiziranost na terenu, netransparentnost raspodjele sredstava, robe, hrane, materijala, kampica, kontenjera,..zakašnjelost državnih institucija, države, vlade, odnosno premijera i pojedinih resornih ministara.

Na riječima je vrlo brz i izravan ministar Horvat, koji smatra kako se dijeli previše obroka. Besplatno jedu oni koji ne bi smjeli. Nije valjda mislio na zagrebačkog gradonačelnika. Naš gradonačelnik je dokazani prijatelj Petrinje. Prijatelje se ugošćuje, bez obzira na okolnosti. 

Osim toga, spomenuti ministar je u zadnje vrijeme jako važan. Nastupa oholo i drsko, praveći se pametan i upućen u sve, baš kao da je studirao ONO i DSZ, a ne tamo neku Vojnu akademiju, te u Sloveniji, za vrijeme rata tehniku ili tako nešto, što nema nikakve veze s prehranom, građevinarstvom, djelovanjem u posebnim i rizičnim situacijama. No, dobro, mi smo inače, svi jako pametni. Svi sve znamo, u sve se razumijemo i skloni smo druge podučavati, čak i vrhunske kuhare u kuhanje i stvaranja sustava prehrane, na ugroženom području. 

Nije gospodin Horvat valjda mislio niti na desetke ili stotine onih koji slabo jedu, uglavnom ono što im se nađe, na polju ili stolu, u škriniclima, što im dostavljaju aktivisti,  kad nema i ima potresa. Oni naime, nemaju struje, ni vode, osim onoga što ulove u posude kad kiša pada. Oni nemaju niti informacije, gdje se hrana dijeli i kako doći do nje, čak i kad stanuju iza ugla šatora u kojemu se svakodnevno kuha i dijeli na tisuće porcija.

Kako bilo da bilo, nije dobro. Vrijeme je da se o tome govori.

“Kada ljudi ne vjeruju državi, tada pomoć postaje personalizirana, čovjek pomaže drugom čovjeku.” (B. Podobnik)

Zaobilaženje države je jedini način da se korumpirana država popravi. Trebalo bi razmontirati loši dio države, nastao djelovanjem rođačke ekonomije, uhljebništva i nepotizma. To se neće dogoditi dok se aktualni premijer ponaša obranaški, na vidljivu neorganiziranost i netransparentnost državnih institucija, dok se odbacuju sve kritike, fila nas se fakenews-ima, uz oholost, prepotentnost, s visine svojih funkcija, pri čemu se vrijeđa naša inteligencija i prosječna pamet.

Ankica Benček