Zadnji komentari

Pleteri, farse i groteske

Pin It

Kad se u kazalištu (komediji) isprepliću farsa i groteska to je više nego komično, a kamoli ne u politici.  U politici to nije smiješno, nego žalosno. Sjetimo se samo lokalnih izbora i HDZ-ova kandidata za  gradonačelnika Zagreba. U prvi mah vas to tjera na smijeh, a kad malo promislite, stvara u vas spoznaju kako U HDZ-u, unatoč velikoj brojnosti članstva, nemaju pravih kadrova i kako su zapravo očajni.

Između redova na nekoliko portala i u ostalim medijima se da naslutiti kako se gospodin Davora (Damira) Filipović gura u visoku politiku i priprema za neku visoku funkciju u vladi, najvjerojatnije za ministra, smo ne znam čega. Kad   su već prisiljeni to raditi, bilo bi za njih i njega osobno, dobro da je on i njegovi nastupi što manje prisutan u javnosti, što je apsurd, Međutim, to je nužno potrebno, jer svaki njegov javni nastup pokazuje kako se čovjek u javnoj komunikaciji i predstavljanju sebe i svojih kompetencija i kompeticija, ne snalazi, odnosno ruši si ionako slabi rejting.

Uvijek se čudim  i pitam zašto i kako neki visokoobrazovani ljudi, čak i  eksperti u struci, nisu u stanju komunicirati o bilo čemu  u javnosti. To je velik hendikep po njih same i po političku stranku koju predstavljaju i koja ih podupire.

Kad oni to već ne vide i ne osjećaju, trebao bi to i morao vidjeti netko im je stranački nadležan, prvenstveno šef  i uže  vodstvo stranke koja ih podupire i forsira ne neki način.

Ukoliko oni to vide i znaju, a ne odustaju od svoje nakane, onda je to neka druga priča.

To je priča u kojoj vođa tima ne želi u svom timu sebi jednako dobre ili još bolje članove, što je velika šteta za sve nas, pogotovo kad je  vođa tima premijer.  Naš premijer je svestrano visoko obrazovan, multidisciplinarno sposoban i vrlo vješt, da ne bi vidio kako mu se najbolji kandidat u političkim javnim nastupima, ponaša kao slon u staklarnici.

Eksplicite je to pokazao jučer u gradskoj skupštini, kad je jurišao na gradonačelnika Tomaševića. Možda je čovjek za nešto i u pravu, ali njegov govor i neverbalna komunikacija, odnosno sama njegova pojava i osobnost, izazivaju podsmijeh ili smijeh, pogotovo kad se u tome naslućuje  poriv za isticanje,  nametanje  i prilagođavanje visokoj funkciji, na koju ga stranka i premijer žele uskoro postaviti.

Naime, poznato je kako neki vrsni stručnjaci, ne mogu biti i nisu dobri rukovoditelji i šefovi. Izvrstan nastavnik ne mora nužno biti dobar ravnatelj škole, izvrstan sportaš ne mora biti dobar sportski rukovoditelj, izvrstan liječnik ne mora biti dobar i  izvrstan ravnatelj doma zdravlja, bolnice,  kamoli ministar zdravstva. Nekim ljudima rad s drugim ljudima i rukovođenje ustanovama jednostavno ne leži, kao ni politika. Kad se to vidi, zna i osjeća čemu onda forsiranje.

Treba biti jaka i cjelovita ličnost kako bi se tome suprotstavilo, pogotovo kad to donosi čast i vlast.

Mnogo puta smo se upitali za neke pojedince koji su kao vrsni stručnjaci u svom području, ušli u politiku gdje se nisu najbolje snašli, odnosno osramotili su se na neki način: Što im je to trebalo?

Zar oni ne vide, ne shvaćaju i ne znaju, da ne znaju, da ne mogu i da nisu kao takvi prihvaćeni?

Za tu moju tezu dovoljno je samo pogledati i  površno analizirati  aktualne ministre. Osim ministra Zdravka Marića, koji je potpuno kompetentan i kompetitivan, svi ostali manje-više figuriraju i doimaju se kao puki izvršitelji nekoga iz sjene tko vlada njihovim resorom. O tome pišu mnogi mediji.

Ako je to tako, to je pravi primjer pletera farse i groteske u politici. Ovisno s koje strane gledaš, jednom prevladava farsa, drugi put groteska,  treći put su isprepletene u varijacijama  i kombinacijama s nekim drugim trivijalnih pojavama, sve u zadaći da kamufliraju pravo stanje stvari i da ne otkriju našu grubu stvarnost  i istinu, po kojoj smo po svemu dobrome zadnji u EU, a prvi po mnogočemu lošemu.

Sad je aktualno cijepljenje protiv COVID-a.  Odasvud, sa svih medija nas pozivaju na cijepljenje i pokušavaju predstaviti, odnosno zastrašiti nas, posljedicama ne cijepljenja, dok se posljedice cijepljenja taktički skrivaju.

S tim cijepljenjem je pravi cirkus od samog početka, kad nije bilo dovoljno cjepiva, kad su se povlašteni cijepili preko reda, do sada kad cjepiva ima previše i sve su veće šanse kako će velike količine tog cjepiva, svih vrsta propasti. 

Sve je to stvar organizacije Stožera i nadležnog ministarstva, u kojem se navodno  cijepilo 35 % zaposlenika, što dovoljno govori samo po sebi, naročito o ministru zdravstva. Taj heroj nacije se potpuno izgubio u kampanji cijepljenja. Zapravo cijeli Stožer je postao kontraproduktivan, jer je izgubio autoritet kao državno tijelo i kao svaki njegov član. Bilo bi dobro iz Stožera izbaciti politiku. S politikom i bez nje Stožer je pravi primjer pletera farse i groteske, sa svojim lutanjem, izjavama, mjerama,... koje jedna drugu pobijaju i javnim nastupima, koji više nikoga ne zanimaju.

Vrijeme je da se svi pleteri farse i groteske malo pomalo raspliću i raspletu, kako se ne bi obmanjivala javnost, plasirale i širile fakenews i kako bi si počeli vjerovati, barem u načelu.

Ankica Benček