Zadnji komentari

Bitka za Partiju

Pin It

Tom organizacijom suvereno je godinama vladao Zoran Milanović, a i temeljito ju je bio pročistio, kako masovno (Zagreb u obračunu s Bandićem) tako i od konkurentskih pojedinaca.

Nekim ženama na izborima nije ni štanga pomogla

»Nakon svih obrađenih biračkih mjesta, Središnja izborna komisija utvrdila je konačne rezultate prvog kruga izbora za predsjednicu/ka Socijaldemokratske partije Hrvatske. Na izborima je glasovalo 18.405  birača, a nevažećih listića je bilo 45, u postocima, glasovalo je 50,14 posto birača, a nevažećih listića je bilo 0,24 posto

Na obrađenih 542 biračka mjesta (100 %), rezultati su sljedeći:

Davor Bernardić 8409 ili 45,82 %

Karolina Leaković 223 ili 1,22 %

Orsat Miljenić 3160 ili 17,22 %

Ranko Ostojić 4260 ili 23,11 %

Tonino Picula 2088 ili 11,38 %

Gordana Sobol 172 ili 0,94 %

Vesna Škulić 41 ili 0,22 %« (Izvor: SDP)

Dakle, održan je prvi izborni krug izbora za partijskog predsjednika SDP-a  na 542 biračka mjesta, vjerojatno „malih ćelija“. Od približno 37.000 članova, nešto malo manje, na izbore ih je izašlo 18.405, odnosno 50,14 posto članova. Nekako, ne mogu si pomoći, sumnjam kako je Središnja izborna komisija „navukla“ ovih 0,14 posto preko pedeset, ljepše zvuči, nego 49.90, primjerice. Bio u pravu ili u krivu, skoro polovicu članova državne „ćelije“ izbori nisu zanimali. U stilu onih „frizerskih“ anketa o popularnosti političara može se ustvrditi kako je pravi pobjednik u prvom krugu u Partiji - „drug“ Nitko. Od druga Bere on je osvojio skoro tri puta više (ne)glasova, ostale da ni ne spominjem. 

Postotci kandidatkinja za predsjednicu, u odnosu na „druga“ Nikoga, pa i inače na drugove, jedva da se mogu i izračunati i s velikom su težnjom prema nuli - tri kandidatkinje zajedno su osvojile manje od tri posto glasova. Ne znam kakva je spolna struktura partijskog članstva - ima li tute štogod drugarica, osim zaostalih od Račana st., ali neovisno o tome, ovi podaci pokazuju kako je to „mačistička“ Partija u kojoj „žensko pitanje“ nije ni dotaknuto, a kamo li riješeno. Primjerice, Gordana Sobol navodna stručnjakinja i prvoborkinja za ravnopravnost  spolova i „žensko pitanje“ - nema tribine, okruglog stola, emisije na radiju i televizijama, donedavno sjednice Hrvatskog sabora i štange, gdje ona „po tom pitanju“ ne bi nastupila - a kad tamo njena legitimnost u Partiji je manja od 0,5 posto o svim pa i o tom pitanju. A toliko se svima „nasolila pameti“ da se osjećaju kao u pacu zvanom „ravnopravnost spolova“.

Bero protiv O'stoje

Toliko malo podataka, a takvo mnoštvo značenja, pa zavirimo još u njihovu  utrobu. Neobično zanimljive daje nam i Branko Mijić u tekstu „Laku noć SDP“ (Novi list, 21. 11 2016.). Pokopa ga u naslovu i taj „velikan“. Piše kako je u Rijeci od 909 članova na izbore izašlo njih 268. Ne znaš koji je podatak značajniji: ili broj članova moćne riječke ćelije ili broj izašlih na izbore. Zar ih doista druga ćelija po političkoj snazi u državi ima samo 909, a najduže vlada nekim gradom od Vladivostoka do Umaga? Duže su u Rijeci nego u Pjong Jangu. Nevjerojatno, a jeftino - za tako dugotrajno zbrinjavanje. I onda ih na izbore ne izađe ni trećina. Znači li to da svih 909 nije zbrinuto, ili su zbrinuti na dulji rok, pa ih baš briga; ili će prije biti kako nitko njihov nije bio kandidat (Jovanović, Obersnel, primjerice, jer Komadina to nije)? Možda je pak ta ćelija toliko samostalna pa je „frknula“ „demokratski centralizam“ u smeće i „klanja“ se samo svom „gradseku“ (gradskom partijskom sekretaru), a on dalje „veze“ nestranačke veze u ime i za račun ćelije i gradskih „kadrova“, a Frljić im „radi“ kulturu.  

Nakon objavljivanja kandidatura samo su tri kandidata imali određenih izgleda: Orsat Miljenić, Davor Bernardić i Ranko Ostojić. Nama se činilo kako će u drugi krug Bernardić i Mijenić, jer je neznan Netko igrao baš na njega, a izgleda kako je u međuvremenu digao ruke. U finalu su se našli Bernardić, sa skoro dvostruko više glasova, i Ranko Ostojić. Bilo je za očekivati da predsjednik najveće zagrebačke ćelije uđe u drugi krug, a Ostojića su vjerojatno podržali Milanovićevi dužnici iz aparata diljem Hrvatske, posebno oni koji su završili i još su tamo na državnoj pipi, od agencija, ministarstava, javnih poduzeća…

Uostalom ne treba zaboraviti ni činjenicu kako je Ostojić bio ministar unutarnjih poslova - takvi u partijama, povijesno gledano, daleko doguraju, ali znali su i zaglaviti - nema sredine. Ostali će pokušati ući u Predsjedništvo pri čemu samo Miljenić, za koga su također vjerojatno bili aparatčici, može svojim glasačima preporučiti za koga će glasati, a da bi to imalo značajnijeg utjecaja. Milanović će, što je navodno iz prikrajka stalno i činio, podržati Ostojića. Kako polovica članova nije izašla na prvi krug, a od izašlih je Bernardić dobio manje od polovice glasova, daleko je od toga da unaprijed može upisati konačnu pobjedu. Ovo nisu obični izbori na kojima biraju svi građani već isključivo članovi jedne organizacije unutar koje su na djelu sasvim specifični odnosi moći, klijentelistički i mnogi drugi.

Tom organizacijom suvereno je godinama vladao Zoran Milanović, a i temeljito ju je bio pročistio, kako masovno (Zagreb u obračunu s Bandićem) tako i od konkurentskih pojedinaca. Isključio je stare kadrove, neke doslovce, nekima samo onemogućio djelovanje gurnuvši ih u stranu (Mato Arlović, Davorko Vidović, Željka Antunović..., Tonina Piculu je poslao u Bruxelles, Rajka Ostojića, a Linića izbacio kroz prozor… i ma ih još). U zamjenu je doveo svoje pajdaše. Bernardića je bio također umrtvio, no Bandić je još itekako živahan, iako je protiv njega djelovao i Ivo Jelušić koji sada, vidi Vraga, navija za Bernardića, a trebao je svojedobno biti na njegovu mjestu.

Najmanje dvije partijske čigre, Ostojić i Milanović, odnosno njihovi kadrovi djeluju protiv mlakoga Bernardića. Na čiju će stranu u situaciji „jedan na jedan“ i više nego tri četvrtine partijaša, ako računamo kako će glasači iz prvoga kruga ostati vjerni Bernardiću - a ni to za Partiju kao takvu nije sigurno, pitanje je sad? Recimo, ako pobijedi Bernardić jedan od prvih poteza, prije lokalnih izbora svakako, trebao bi mu biti „rješavanje“ Milanovića. Najprije ga proglasi počasnim predsjednikom, a zatim, kao Jadranka Ivu, ubrzo izbaci iz Partije kao „partijskog štetočinu“. Treba vidjeti jedino da l' kroz vrata ili kroz prozor. Što će biti s Partijom o tome idući tjedan. Njezini ljubljeni mediji i kolumnisti već su ju nakon parlamentarnih izbora pokopali, a Zoku će proganjati toliko da ga ni ćaća Stipe ne će moći spasiti. Možda ćemo ga i mi, za Božju kaznu, morati braniti, a što smo mu odavno, kao sudbinu, predvidjeli.

 

Mato Dretvić Filakov - hrvatski-fokus.hr