Zadnji komentari

Mahalo nam se ružinim laticama, a zasulo trnjem!

Pin It

Strepimo od rata ili se pravimo da ne postoji, dok čekamo uvođenje eura gutajući knedlu

Publici s oslabljenom pažnjom lošu je predstavu lako predstaviti kao dobru. Zbog oslabljene pažnje predstavu je teško pozorno pratiti pa će dojam publike ovisiti o onome što su usput o predstavi čuli, riječ ili dvije što su uspjeli zapamtiti, a sretnici među njima i cijelu rečenicu.

Predstava u ovoj priči je "porez na zaradu palu s neba", odnosno na "porez na ekstraprofit", ne zapravo je to "solidarni doprinos" onih koji imaju više s onima koji imaju manje.

Dok je publici slabila pažnja vila se pretvorila u vješticu, a za sve je kriv zločesti čarobnjak koji nas pozivanjem na plašt pravednosti nastoji uvjeriti da je dobar. 

U tom vrtlogu dok se privikavamo da je konačno zahladilo pa jesen izgleda kao jesen, dok strepimo od rata u Europi ili se pravimo da on ne postoji, dok čekamo uvođenje eura gutajući knedlu svaki put kad vidimo neki cjenik sigurno nećemo imati dovoljno pažnje da se zapitamo – kako smo od "poreza na zaradu palu s neba" dospjeli do "solidarnog doprinosa" onih koji imaju više s onima koji imaju manje? 

To je upravo ono što nam se dogodilo. Mahalo nam se ružinim laticama, a zasulo nas trnjem. Ministar financija Marko Primorac stao je pred mikrofon rekavši kako je u dodatnom oporezivanju važna transparentnost. Nije lijepo tražiti ono što nisi spreman dati, a Primorac se davanjem transparentnosti ne može pohvaliti. Pod plaštem oporezivanja "zarade pale s neba" (windfall) on zapravo želi oporezovati kompanije prema kriterijima koji djeluju kao da su složeni obrnutim redoslijedom od onog kakav bi trebao biti. 

Dodatni porez platit će kompanije čiji prihod prelazi 300 milijuna kuna, a 2022. ostvare dobit 20 posto veću od prosjeka dobiti ostvarene u prethodne četiri godine, neovisno o djelatnosti tvrtke.  Ministar financija Marko Primorac dodao je kako će dodatni porez posebno pogoditi prerađivačku industriju čiji je dio i INA, sektor trgovine, građevinarstva i financijske industrije. Čitamo li pozadinu Primorčevih riječi on se trudi poručiti nam kako će oporezovati naftnu kompaniju čija je zarada zaista odletjela u nebo, ali i "zločeste trgovce" koji građanima prodaju skupu hranu, "ohole građevinare" zbog čijih su astronomskih cijena nekretnine skupe i naravno "zle bankare", jer bankari su uvijek zli i podići će kamate. Na drugoj strani u turističkom sektoru primjenjuju tehnike za suzbijanje napadaja panike, jer taman su nakon tri pandemijski iscrpljujuće godine mislili udahnuti, ali ministar je odlučio drugačije. U informatičkom sektoru grizu nokte da ne ugrizu ministra kojem nije jasno da informatičkoj industriji zarada nije pala s neba, oni su za zaradu radili. Baš kao i u turizmu. Bijes mnogih na ministra je sasvim opravdan, ali ministar ima sreće jer iz opozicije puše isti populistički vjetar. 

Bivši ministar financija Boris Lalovac objeručke podržava Primorčevo nastojanje da napuni državnu blagajnu onime što je zapravo redistribucija dobiti i čisto otimanje onima koji su radom zaradili. Naime, velika je razlika između udvostručavanja dobiti INA-e i rasta njezinih prihoda koji nisu posljedica ničeg drugog nego globalne krize uzrokovane ratom i zarade ostvarene radom i nalaženjem novih poslova. INA-i je zarada pala s neba, Valamaru ili Spanu nije.  

Zato je prije nego što se upecamo na udicu detaljne razrade predloženog poreza potrebno ga je sagledati iz ptičje perspektive. Iz nje ćemo vidjeti da ono što je ministar Primorac skuhao u svojem ministarskom laboratoriju nema veze s onime na što su mislili u Europskom parlamentu kada su govorili o zaradi paloj s neba. Primorčev dodatni porez više podsjeća na krizni porez Vlade Jadranke Kosor samo što Primorac kosi kompanije, a tadašnja premijerka je kosila građane. A zašto Primorac kosi kompanije? Zato što njegov šef Andrej Plenković želi da mu velike tvrtke i ostvarene dobiti vrate barem dio novca koji im je iz proračuna dao u pandemiji, samo što to ne može tako jasno i transparentno reći. 

Dakle, Primorčev porez nema nikakve veze s europskom idejom oporezivanja zarade pale s neba, već je riječ o porezu koji se uvodi kako bi se onima koji su zaradili svojim radom uzelo. Bivšeg ministra Lalovca u toj priči valjda veseli to što će dodatni porez platiti banke od kojih ga ni jedna nije htjela zaposliti pa je zaglavio u Saboru, a nije jasno na osnovu čega misli da će porez platiti pretežno strane kompanije više nego domaći izvoznici. Uz takav glas opozicije Primorac i Plenković mogu što god hoće.  Važno je samo da znamo da to što je Primorac zamislio nije europska ideja poreza, nego obično domaće punjenje proračuna koje izvjesno je kompanije koje zadovoljavaju uvjetima neće uspjeti izbjeći. Nažalost, idemo dalje u krivom smjeru. A zbog oslabljene pažnje to ne primjećujemo.

Dragana Radusinović/direktno.hr