Zadnji komentari

Fetocid nerođenog djeteta i suicid časti i liječničke prisege

Pin It

Image result for fetus

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati! Uz bolna sjećanja na mnoge žrtve ljudske mržnje već rođenih, djece i odraslih, u Hrvatskoj i u svijetu, sjetimo se i žrtava najnemoćnijih i najnedužnijih ljudskih bića, nerođene djece, i pomolimo se za njihov spas!

Dobri oče, molimo te, daj nam svoj mir i sačuvaj sve ljudske živote!

Marijo, Majko Života, zaštiti svu nerođenu djecu!

Dijete je živo već od samog začeća. Već u prvoj stanici određeno je radi li se o djevojčici ili dječaku, kakve će mu boje biti oči i kosa, kome će biti slično...

Oni koji zagovaraju umorstva nerođene djece, takozvani pobačaj ili abortus, kao i štetno ubojstveno sredstvo spiralu i druga takva sredstva, lažno nazvana kontracepcijskim, a i štetnu pilulu, koja često ima isti ubojstveni učinak, ugrožavaju mir, ljudsko dostojanstvo, zdravlje žene, obiteljski mir i zdravlje, općenito ljudsko zdravlje i ljudski rod više nego svi arsenali oružja, jer uništavaju mir s Bogom!

Zakon koji dopušta, odobrava ili zahtijeva takvo strašno zlo, prekid života nerođenog djeteta - najveći je grijeh, zločin, drskost i izazov Bogu.

Svaki dan stotine naše nerođene djece stradava po "zakonu" pod majčinim srcem, od ruke onih koji bi ih trebali najviše voljeti i štititi!

Hrvatskom narodu zaista najopasnije prijeti biološka katastrofa!

Fetocid nerođenog djeteta i suicid časti i liječničke prisege

Svaki čovjek je stvoren sa svojim uzvišenim ljudskim dostojanstvom i čašću, samim tim što je čovjek i što je slika Božja.

Stvoren je iz najveće Božje ljubavi i prirodno je da voli svoj život i da želi živjeti, bez obzira na uvjete u kojima je začet i u kojima se nalazi.

Njegovo temeljno, prirodno i neotuđivo pravo je pravo na život u cjelokupnom njegovom trajanju, tj. od začeća do prirodne smrti.

O životu i smrti čovjeka ima pravo odlučivati samo Bog, koji ga je stvorio, uz suradnju oca i majke, koji su sudjelovali u njegovom začeću.

Čast i dostojanstvo čovjeka nitko ne može oduzeti, ma koliko god to pokušavao, ali može on negirati svoje dostojanstvo sam sebi, svojim slobodnim ponašanjem mimo općemoralnih načela života i mimo svoje zadane riječi.

Nažalost, tako se, između ostalih, najtvrđe ponaša dr. Dubravko Lepušić, takozvani liječnik ginekolog, u Kliničkoj bolnici "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu.

Naime, on svjesno i kontinuirano čini i propagira oduzimanje života nerođene djece, na temelju takozvanog slobodnog izbora žene, da ona sama odlučuje o životu i smrti drugoga ljudskoga bića, nedužnog i nemoćnog, svoga nerođenog djeteta, kao i na temelju pravno nevažećeg u Republici Hrvatskoj, a u praksi korištenog, zakona iz 1978. godine, iz vremena SR Hrvatske, pod nazivom "Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece".

Dubravko Lepušić se stavlja u ulogu izvršitelja, tj. krvnika, a htio bi da to čine i svi drugi liječnici ginekolozi koji to neće, pozivajući se na svoju ljudsku savjest i svoju liječničku prisegu.

Dubravko Lepušić bi, prema Večernjem listu od 15. studenog 2016. godine, u članku "Pravo na priziv savjesti treba jasno regulirati", najrađe zabranio to pravo, što se vidi prema njegovim riječima u dotičnom članku: "Prizivu savjesti, prema mojem mišljenju, nema mjesta u medicini, on je i zabranjen u desetak zemalja, uključujući Švedsku i Dansku.".

Da zlo bude veće, on radi u bolnici koja nosi tako častan i znakovit naziv "Sestre Milosrdnice". Neizmjerno se čudim i Crkvi i upravi družbe, ako već to strašno zlo ne mogu ukloniti, zašto bar ne traže promjenu imena bolnice?

Dubravka Lepušića bih podsjetila, ako je zaboravio, na tekst izvorne Hipokratove prisege, nastale u 4. stoljeću prije Krista, kao i na tekst Ženevske formulacije te prisege iz 1948. godine, koja je aktualna i na snazi za sve liječnike prigodom primanja liječničke diplome.

Originalna Hipokratova prisega glasi: "Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome ne ću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako ne ću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Ne ću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."

Ženevska formulacija Hipokratove prisege glasi: "U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."

Na temelju iznesenog, zaključite sami kakav je čovjek i liječnik koji ne drži do svoje riječi ni do svoje časti!

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.

počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i

počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva