Zadnji komentari

Macronova kampanja se odvijala pod budnim okom i pomoći iz sjene njemačke kancelarke Angele Merkel

Pin It

Znakovite su dvije njegove izjave. Prva da je lišen ideologije i da je ekstremni centrist i druga da njegov predsjednički mandat neće biti služenje u ime naroda već u ime jednakosti i bratstva. Prevedeno u ime dobitnika globalizacije i njihove “jednake i bratske” mreže koja je utemeljena isključivo na novcu kao instrumentu moći i dominacije i koja je doista lišena bilo koje ideologije.

Vrlo skoro, možda već za dvije godine, Francuzi će se uvjeriti koga su izabrali. Čovjeka o kojem znaju malo ili gotovo ništa, odnosno čovjeka koji je sušta suprotnost od onoga što većina Francuza očekuje i što je promovirao u kampanji. Zato bi i otrežnjenje moglo biti bolnije i "krvavije"

Pobjeda Emanuella Macrona u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora bila je posve očekivana. I pomalo čudno zvuče analize koje počinu s “unatoč tomu što je donedavno izgledalo kako Marine Le Pen može dobiti predsjedničke izbore u Francuskoj….”.Tko i načelno poznaje Francusku, bilo mu je jasno da Marine Le Pen ne može dobiti te izbore, ali da je njezin ulazak u drugi krug veliki uspjeh. Da ta činjenica predstavlja određeni “road map” za parlamentarne izbore koji će se održati u lipnju, to je istina. Macron je nakon prvog izbornog kruga jednostavno promoviran kao novi predsjednik Pete Republike. Ta promocija kroz medije započela je još prošle godine kada je bivši ministar u Hollandeovoj vladi iskazao želju postati Predsjednikom. U tom trenutku nije još bilo jasno ono što je jasno danas. Macrona je doslovce stvorio aktualni predsjednik Francois Hollande. Macron je bio njegov Trojanski konj kojeg je podmetnuo vlastitoj stranci iz osvete još prije dvije godine kada su se francuski socijalisti od njega počeli ograđivati pošto je proglašen najgorim predsjednikom nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Francuski masoni za ulazak Srbije u EU

Sada su se Hollandeovi suradnici, predvođeni premijerom Vallsom počeli malo pomalo ukrcavati na Macronov vlak i vlak njegove fantomske stranke koja je od ponedjeljka dobila i puni naziv “Republique en marche” (Naprijed Republiko).

Ne mogu je drugačije nazvati nego “fantomska”, jer još traga za članstvom. U ponedjeljak, dan nakon izbora, glavni tajnik Macronove stranke Richard Ferrand je pozvao “sve zainteresirane” da u središnjicu pošalju svoje životopise. Za izlazak na lipanjske parlamentarne izbore treba im još minimalno 600 članova. Zasad su u toj stranci ofucana imena francuske krajnje ljevice od prije 20 i više godina poput Christophe Masse, Jean David Ciot, Francois de Rugy i još nekih. Skupa s Hollandeovim premijerom Vallsom, Macronu će prijeći jedna cijela linija socijalista. Pod “budnim okom” francuskih masona iz dvije lože – Le Grande Lodge da France i mnogo brojnijom Le Grande Orient. Daniel Keller, Veliki meštar francuske lože Velikog Orijenta ne tako davno je bio u Srbiji i izjavio da se loža kao i svi masoni Europe zalažu za što brži ulazak Srbije u EU kao “mosta između Istoka i Zapada”. Nije poznato je li Macron iniciran u loži Velikog Orijenta, ali se zna da je u lipnju prošle godine godine, dok je bio ministar gospodarstva i industrije u Hollandeovoj vladi, u sjedištu te moćne i utjecajne masonske lože održao detaljan govor o načinu promicanja globalizacije. Prije toga bio je organizator okruglog stola na kojeg su bili pozvani predstavnici najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija i banaka i na kojem je Macron imao iscrpnu analizu pod nazivom “Globalizacija donosi korist i poredak”.

“Nezavisni” Macron i “vještica” Marie

Prema zapisima WikiLeaksa i korespondenciji Obamina savjetnika Johna Podeste vidljivo je da je Macron održavao bliske odnose s okruženjem “prvakinje zaštite Wall Streeta” državne tajnice Hillary Clinton. Francuski L’Union Populaire Republicaine prenosi kako je Macron povezan s francusko-američkom zakladom koju su su 1976. utemeljili Valéry Giscard d’Estaing i Gerald Ford. Zaklada nema sjedište u Parizu već samo u Washingtonu, gdje “proizvodi” kandidate podobne za obavljanje državnih funkcija u Francuskoj. Ista zaklada postoji i za Italiju, i u njoj je stasala Federica Morgherini, aktualna visoka EU predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Velika nepoznanica je i to kako je Emanuell Macron koji je završio studij filozofije i politologije, bez ikakvih ekspertnih znanja iz ekonomije i bankarstva promoviran u investicijskog bankara u Rothschildovoj bankarskoj strukturi. Nakon čega ga je pred vrata skupine Bilderberg doveo jedan od najvažnijih umova koncepta globalizacije i Rothschildov prijatelj – Jacques Attali, jedan od šefova Europske banke za obnovu i razvoj. Po Attaliu sustav moći se isključivo temelji na novcu.

Emanuell Macron stoga je tipičan predstavnik svjetskog establishmenta koji je kao predsjednik velike Francuske i iznimno važne za buduću konfiguraciju Europe zadužen za očuvanje postojećeg poretka. On jamči daljnje bogaćenje bogatih i siromašenje siromašnih u Francuskoj u kojoj je trenutačno rekordno nezaposleno nešto manje od 4 milijuna radno sposobnog stanovništva.

Kreatorima Macronove pojave se treba odati priznanje da su to majstorski izveli. Eliminacijom svih markantnijih kandidata u prvom krugu u čemu je zdušno pomagao Soroš putem svoje utjecajne medijske mreže i cenzorskih agencija,u finalu predsjedničke utrke su Macronu suprostavili Le Pen kojoj je bila namijenjena uloga “vještice” od koje će Francuze spasiti “nezavisni” Macron. Njegov program je zapravo bučkuriš raznih misli iz kojeg se jedino jasno razumije da mu je plan u sklopu reformi neučinkovite državne uprave otpustiti oko 120.000 zaposlenih.

Ljubimac cijele Njemačke i Soroša?!

Znakovite su dvije njegove izjave. Prva da je lišen ideologije i da je ekstremni centrist i druga da njegov predsjednički mandat neće biti služenje u ime naroda već u ime jednakosti i bratstva. Prevedeno u ime dobitnika globalizacije i njihove “jednake i bratske” mreže koja je utemeljena isključivo na novcu kao instrumentu moći i dominacije i koja je doista lišena bilo koje ideologije. Njegova kampanja se odvijala pod budnim okom i pomoći iz sjene njemačke kancelarke Angele Merkel. Bio je zapravo generalni favorit njemačke politike, svih osim desničarske Alternative za Njemačku, što je nevjerojatno. Kao što je nevjerojatno da su svi bili uključeni u njegovu kampanju.

DW o tome piše: “Čak i predsjednik ljevice Bernd Riexinger poziva Francuze da glasaju za njega, iako za Macrona kaže da je “izazov za radnike” Socijaldemokrat i ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel je otišao još korak dalje i za Macrona se izjasnio još prije prvog kruga izbora, rekavši da u njemu, a ne u Hamonu, vidi “pravog socijaldemokrata”.

Macron je kompatibilan sa svim njemačkim strankama centra, dakle demokršćanima (CDU i bavarski CSU), socijaldemokratima, liberalima i Zelenima, kaže Claire Demesmay iz njemačkog društva za vanjsku politiku. Jer za razliku od Marine Le Pen, Macron je “vrlo blizu europskoj politici Njemačke, kao što su Schengenska zona i euro. Vrlo velika preklapanja postoje čak i kod bitnih međunarodnih pitanja, kao što su Rusija, Sirija ili slobodna trgovina”, ukazuje naša sugovornica.

Almut Möller iz Europskog vijeća za međunarodne odnose također kaže: “U Berlinu je zaključeno – on je jedini čovjek koji može pomoći održati EU”.

Macron je pak hvalio izbjegličku politiku Angele Merkel koja nije ništa drugo nego “nova arhitektura” za Europu proizašla iz interesa Rothschilda i Sorosa. Zbog toga je bio kritiziran, ali to nije bilo presudno.

Europa se dijeli na patriote i globaliste

A kako bi i bilo kad je na drugoj strani imao demoniziranu Le Pen. Istraživanja su pokazala da čak 43 posto birača nije glasalo za Macrona već isključivo protiv Le Pen. Njeno vrijeme, bez obzira na Macronovu čudnovatu pobjedu od 66 posto glasova birača, tek dolazi. Pogrešno je misliti kako Marine Le Pen podržavaju – kako se to u našim medijima i po društvenim mrežama predstavlja u boji najcrnjeg postkomunizma – krezubi nepismeni francuski “ognjištari”. Fenomen potpore Le Pen i njezinoj Nacionalnoj Fronti jesu mladi, birači od 18-25 godina.

Njihova podrška Le Pen nije utemeljena na desničarskoj ideologiji već isključivo na uvjerenju da ih samo ona u Francuskoj može spasiti od udara globalizacije i rasta ionako alarmantne nezaposlenosti. S druge strane Le Pen, točnije Nacionalnu frontu, podržavaju i mnogi desničarski intelektualci te tvrdi katolici, konzervativci, integristi, sljedbenici ideje mons. Levebrea.

I dok je Macron u svom govoru kazao kako će učinit sve da Francuzi nikad ne glasaju za ekstremiste, govor Le Pen je bio mnogo realniji. Čestitavši Macronu ona je kazala kako nema više starih podjela. I da se od ovih izbora Francuska ali i Europa dijele u 2 skupine: patriote i globaliste. I ta je definicija posve točna. Le Pen kao predsjednica stranke pripada lijevom krilu Nacionalne fronte. Dobro razumije svoj trenutak i u pripremi za parlamentarne izbore očito ide s nekim nužnim promjenama, vjerojatno promjenom stava prema euru i nešto labavijim i manje radikalnim stavovima oko EU kao integracije. Tu promjenu će simbolički označiti i promjena naziva stranke.

Kaos na francuskim ulicama – za dvije godine

Marine Le Pen je uložila mnogo truda da kriptofašističku stranku svoga oca i njeno postojeće ime učini prihvatljivom biračima, a da pritom ne ruši sliku svoje izvornosti i principa koje zastupa. “Nacionalna fronta mora se duboko obnoviti kako bi uhvatila povijesnu priliku i ispunila očekivanja francuskog naroda. Predložit’ ću početak te duboke transformacije našeg pokreta kako bih stvorila novu političku snagu”, najavila je.

Predstojeći parlamentarni izbori koji su u Francuskoj dvokružni biti će ključ koji će odrediti Macronovu politiku. A već sad ukazuju na to da se bez Le Pen i njezine stranke neće moći ništa odlučivati i da bi nužno stvaranje savezništava u Parlamentu, za Macrona mogao biti sklizak teren.

Prema istraživanju koje je provela agencija Harris Interactive, u prvom krugu izbora za donji dom parlamenta 11. lipnja za Macronovu stranku En Marche ili njegovu saveznicu centrističku stranku Modem, glasovat’ će 26 posto ispitanika. Nacionalna fronta osvojit’ će 22 posto glasova, koliko i konzervativni Republikanci i njihov partner UDI. Radikalna ljevičarska stranka Nepokorena Francuska Jean-Luca Mélenchona dobit će 13 posto glasova, a socijalisti koji su na dnu – osam posto.

Slično s manjim odstupanjima govori i anketa agencije Kantar Sofres koja mjeri da će En Marche! / Modem osvojiti 24 posto glasova, Republikanci i UDI 22 posto, a Nacionalna fronta 21 posto, dok su projekcije za Nepokorenu Francusku 15 posto, a za socijaliste devet posto.

Po svemu sudeći izbor Emanuella Macrona – od naroda iznuđen izbor – je samo mala pauza. U stoljeću osviještenog i informiranog radništva potpuno svjesnog svog položaja u globalizacijskim procesima, rast takozvanih populističkih stranki i predsjedničkih kandidata koje naglasak stavljaju isključivo na nacionalne interese u svijetu nije jenjao. Dapače, njegov pravi val možemo tek očekivati: Emanuell Macron za dvije godine će imati sindikate na ulicama, među njima poneki teroristički napad i sudbinu sličnu svom prethodniku Hollandeu.

Autor: Viktor Kodrič/7Dnevno