Zadnji komentari

U naizmjeničnom ritmu K-K-K iliti Strategija U3K

Pin It

Image result for corruption

( K-K-K:  kooperacija- korupcija - klijentelizam) 

Nije to ništa novo. Ponekad je manje vidljivo, više korišteno,a ponekad  obrnuto, ovisno tko je pozicija, a tko opozicija. Odvija se od davnih vremena, na svim razinama, u svim područjima i segmentima, života, rada i djelovanja, u svim sferama čovjekova bića:

fizičkom, mentalnom i duhovnom, u svim društvenim oblicima ustrojstva države, ovisno o stvarnoj vladavini prava i zakona.

Ne treba tražiti primjere ove strategije. Primjeri izviru iz svih društvenih i državnih pora, naročito u predizborno i izborni vrijeme, a kako smo mi stalno u nekakvim i nekim izborima, teorijski i praktično Hrvatska je stalno otvoreno “polje” i prostor za ovu strategiju.

Plesati u ritmu K-K-K znači biti kooperativan, korumpiran i klijentelistički orijentiran,ne nužno tim redom. Jedno K može izostati, drugo se multiplicirati, a treće potencirati. 

Kooperacija je dobro poznata iz prošlog režima., uvježana, korištena i,kao vrlo dobra dobrovoljna suradnja s cciljempostizanja zajedničkih I pojedinačnih interesa, pojedinaca, interesnih grupacija i tvrtiki. To iskustvo se u novoj državi uspješno prenijelo na političke stranke, razne agencije, udruge, korporacije  i dijelove vlasti, na svim razinama. Kooperacija je u mnogim slučajevima taktički prikrivala korupciju ili podmitljivost, što je u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabepovjerenja ili dužnostiu upravi, gospodarstvu,politici, školstvu, kulturi, …jer se na takav  način dolazilo do materijalne i nematerijalne koristi, zbog osobnog interesa (koristoljublja) došlo je do povreda općeg interesa. Takva djela se nisu dovoljno kažnjavala,  došlo je do njihove ekspanzije, dovelo je do moralne pokvarenosti mnogih pojedinaca i velikog djela društva. Između ostalog došlo je do negativne selekcije kadrova u svim područjima, naročito u vlasti od lokalne do državne. Poznao je  da uvijek  tamo gdje je  velika koncentracija moći, bez nužno potrebne  kontrole.  dolazi do erozije svega pozitivnog, dobrog, humanog, što je začetak mnogih kriza “naših” domaćih: gospodarske, političke, društvene,  moralne,…., što su potencirane europskim i svjetskim krizama, jer mi nismo otok, i sve što se u svijetu događa, vrlo brzo se odrazi na nas i naš život, pogotovo kad ne znamo što su nam strateški i nacionalni interesi, primarni ciljevi i što je čiji zadatak, pa se jedni drugima petljamo u poslove, čime zapravo prikrivama svoju nedoraslost funkciji, nekompetenciju, narcisoidno bolesnu ambiciju, u smislu: biti prvi u svemu, pogotovo kad se pad rejtinga popularnosti i podržavanja javnosti jako strmoglavio.

U svim područjima života, rada i djelovanja, na svim razinama, postoji “zloupotreba javnih ovlasti za privatnu dobit” iz čega proizlazi kako smo jako koruptivni, u cjelini sociološki i državotvorno. Postoji više vrsta korupcije, s obzirom na područje u kojem nastaje, s obzirom na metode rada, s obzirom na dobivenu korist, s obzirom na motive,…  Kod svih oblika korupcije,  motivacija pojedinca  je osobna pohlepa, nastala u praznoj nutrini, popunjavana krađom  mitom.

Jako su opasne sistemska  i politička korupcija, gdje sustavna upotreba javnih pozicija donosi korist pojedincu. Politička korupcija  je veliko zlo, pri čemu se kršenjem izbornog zakonodavstva, netransparentnim financiranjem izbornih kampanja, ilegalnim načinima i lobiranjem rješavanje parlamentarnih sukoba i stranačkih problema, smanjuje vladavina prava, potkopava legitimetet pojedinih institucija, slabi gospodarstvo i urušava demokratsko društvo.  “Korupcija je smrtni neprijatelj demokracije.”

Znalci govore, da je klijentalizam  najmaligniji oblik korupcije. Prema francuskom Laurosse rječniku klijentelizam je “Širenje utjecaja u korist pojedinca ili političke stranke demagoškim postupcima.”. 

Sukladno političkoj korupciji nastao je  politički klijentelizam “ raspodjela odabranih prednosti pojedincima ili jasno definiranim skupinama u zamjenu za političku potporu.”  Glavni i primarni cilj takvog sociološkog oblika korupcije, je potkupljivanjem dobiti, moć i utjecaj, a ne novac  ili  nešto materijalno.

To su definicije. Ima ih još, ali se uglavnom svode na unu narodnu: “Ja tebi, ti meni!”, ovisno o potrebi, trenutku, okolnostima, mogućnostima, međusobnom povjernju, umreženosti jednakih, uhodanoj praksi, pragmatičnoj kooperaciji, klijentelizmu, koji po nekim našim stručnjacima i “stručnjacima” nije korupcija, jer u pitanju nije bio novac, niti bilo koja druga korist, koja nije opipljiva – materijalna.

Recimo, ja za nekog dignem ruku, njegov prijedlog time prođe, a on mene za par  dana, tjedana, mjeseci stavi visoko na neku izbornu listu, profitabilnu funkciju ili osigura utilitarno radno mjesto nekome, tko je negdje, nekada za mene u nužno potrebnom trenutku dignuo ruku.Nema veze što dotični nema uvjete za to mjesto. Koliko takvih ima? Čudimo se da ne možemo naprijed, da grcamo u dugovima, da mladi obrazovani ljudi iseljavaju, da je sve više sirotinje na kontenjerima, da nam po međunarodnim mjerilima pada rejting, da smo u “smeću”, da ima sve više blokiranih, da ima sve više ovršenih, das u liste čekanja u bolnicama sve dulje, da se stalno nameću novi nameti, da se stalno nešto mulja, da se pod otvorenom aferom, dođaju najmanje tri zatvorene, da je sabornica postala peškarija,gdje  se trguje, kupuje, pogoduje, pogađa, …na stolu I pod stolom.

Sve je to naravno po provjernim kuririma dogovoreno unaprijed. Nitko ništa ne zna, a svi sve znaju, kao i to kako neki nisu od riječi, ni kad sve dogovoreno potpišu, a kamoli kad telefonom dogovore. Predomislili su se, ili se time zabavljaju. Fakini su fakini. Uvijek ih je bilo i uvijek ih bude. “Ništa nas ne smije iznenaditi!” rekao je neki dan naš ustavni mag. Ipak, iznenadi ono što se ni u noćnoj mori ne bi moglo dogoditi. Kao na primjer da naš vrhunski obrazovan, diplomatski osposobljen, fino odgojen, europski nastrojen, uljudan i fin, gospodin premijer, na neprimjeren i “nizak” način vraća uvrede, kojim ga provociraju polupismeni oponenti. On je ironizirao i šalio se. Međutim, to nije njegov stil, kao što nije njegov stil iznošenje  nekih alternativnih činjenica, sa svrhom zamaglivanja nepobitnih činjenica. Još samo da se slika pred ogradom neke kuće ili nečijih dvora i svoju privatnu ekskurziju,sa svrhom estetskih zahvata, pokašava prikazati kao službeni put. Istina, čovjek se ponekad treba prilagođavati, vremenu, prostoru i situaciji, ali postoji nekad  samo jedna   jedina mogućnost  kad  se drugi moraju prilagođavati tebi, jer si po mnogočemu iznad njih. Jednostavno ne smiješ iznevjeriti sebe i one koji ti vjeruju. Nikakva diplomacija tu ne pomaže, ni visoka elokvencija,  izvrsna komunikacija i briljantna zamjena teze.

Najgore od svega u toj igri politike i s politikom, je podcjenjivanje zdravog razuma  birača i elementarne logike, koja se ne uči u školi.

U tome veliku ulogu imaju razni i različiti mediji, kao i medijski moguli, koju stvaraju javno mišljenje i stvarnost prilagođavaju onome čiji su klijentelistički sluge, pomoću korumpiranih novinara.

Nekorumpirane novinare, sposobne, stručne i beskompromisne, bez obzira što pišu, gdje pišu, o kome pišu, za koga pišu, potiskuju  istiskuju svi oni kvazi novinari i prodane duše. Takvi su “isfurali” neke naše visoke funkcionere i sad rade što hoće, kad hoće i gdje hoće. Oni imaju zaštitu na najvišem  mjestu. A to što Europa i svijet misle, zbog njih i njihova pisanja, o nama kao  pojedincima, društvu i državi nikoga nije briga. Mnogi naši stručnjaci raznih profila se zbog toga srame i imaju neugodnosti od svojih kolega, u inozemstvu, gdje grade ili su izgradili zavidnu profesionalnu karijeru.

Dakle, ništa se neće promijeniti, dok barem ne pokušamo umanjiti ili ukloniti, ona tri “genetski” povezana slova K, što se izmjenju u ritmu trenutnih, srednjoročnih i dugoročnih potreba, pojedinaca, interesnih skupina, političkih stranaka i političkih koalicija.  Potpuno smo svjesni situacije u kojoj se nalazimo, jer uz kooperaciju, korupciju, klijentelizam saživili su nepotizam, populizam, nacionalizam, rasizam, fanatizam, šovinizam, egzaltizam, elitizam, makijavelizam, neokapitalizam, determinizam, izolacionizam, primitivizam, bizantizam, …,politizacija, diskriminacija,  ekskluzija, resocijalizacija, detuđmanizacija i redetuđmanizacija parelelno jedna uz drugu, po potrebi od istih ideologa, a neki kažu da ima i puzajućeg fašizma.

Kad se sva ta zla i negativne pojave umreže, uhvate u kolo, variraju, koaliraju,  gereriraju  tvore mnoge  jednadžbe, nejednadžbe i njihove sustave, koji su uglavnom neriješivi, jer imaju previše nepoznanica, koje nije moguće povezati s poznatim veličinama, što je preduvjet za rješavanje svakog problema.

Time se bakćemo četvrt stoljeća. Nikakva  IT industrija, STEM sustav, ideologija, svjetonazor, filozofija, “uvozni” stručnjaci,  Alvarez III, međunarodna jamstva, “uspravnica” ,“tri točke” koje povezuju tri  važna mora,  Antemurale  Cristianitatis, vjera, molitva, zaštita patrona, čekanje  na Mesiju, dolazak Mesije, to neće promijeniti, sve dok nam se mnogima  u glavi ne dogodi klik i ne  dođe do reforme svih reformi, u nama samima, da spoznamo što hoćemo.  Da bi to postigli moramo biti da  svijesni temeljnih ljudskih vrijednosti, shvatiti bit života,  svojim znanjem, sposobnostima, vještinama i kompetencijama, postupno razvijati sebe do zdrave i cjelovite ličnosti, sukladno svojim potrebama i mogućnostima, puštajući bolje ispred sebe, kako bi oni stvorili pozitivno okružje za održivi rast i realan  razvoj gospodarstva i društva i time osigurali stabilnost države. 

 Država ne smije biti talac jednog čovjeka, bez obzira na to koliko je gospodarski jak, koliko ljudi zapošljava, što znači u regiji i koliko poreza plaća, pogotovo kad je to kvazi jakost, stvorena  u dva desetljeća, raznim pogodovanjima i “neviđenjima” propasti koncerna, od političkih struktura svih provenijencija, neovisno jesu li pozicija ili opzicija.

Društvo ne smije biti talac nekonzistentne državne  politike i “politike”  pojedinih  lidera, koji sebe stvavljaju ispred države, rade po nalogu domaćih ili stranih Gazda, svake vrste, zbog osobne promidžbe, osobne koristi, osobnih velikih aspiracija i ambicija na međumarodnom planu.

Ima u nas dovoljno izvrsnih ljudi (stručnjaka) koji znaju i hoće, ali ne mogu, jer nisu dobili priliku, zbog raznih mediokriteta koji su došli u politiku i cijelo  vrijeme tu  rade po obrascu: K-K-K. Pri tom su sve su doveli U3K.

 Ankica   Benček