Zadnji komentari

Gospodo, je li Marin Čilić sada kada pobjeđuje Hrvat ili Hercegovac?

Pin It

Stereotipni Hercegovac prikazuje se kao primitivac kockaste glave, koji se nakrao na račun hrvatske sirotinje pa sad živi u viletini i vozi najnoviji mercedes, iz kojeg kroči u mokasini i bijeloj čarapi

Dobar dio Hrvatske ponovno diše kao jedno, i to zahvaljujući sportu, odnosno proslavljenom tenisaču Marinu Čiliću koji živi svoj sportski san time što je ušao u svoje prvo wimbledonsko finale. Hoće li Čilić pobijediti ili izgubiti, za ovu je priču manje bitno jer danas, noćas i sutra Marin nije Hercegovac, on je za sve medije, ali i za sve stanovnike ove zemlje Hrvat koji niže uspjeh. Već sutra, bude li poražen, Marin će biti Hrvat, ali njegovi Hercegovci u rodnom mu Međugorju dočekat će ga s podjednakim žarom, a svi oni pa i svi mi dobro znamo da Marin ne igra za državu u kojoj je rođen.

Čini se kako je Hercegovina zapravo baš zbog tih ljudi koji joj ime pronose diljem svijeta činija zemlja. Nikada Hercegovci iza sebe nisu imali državu, jer s jedne strane Hrvatska koju toliko vole ih se odrekla, a s druge strane rijetki su oni u zapadnom djelu koji na Bosnu pristaju kao na svoju državu. Tamo su silom prilika i zato što moraju. No, unatoč tome što su ničiji Hercegovci su u svemu tome košmaru samo svoji, a opet toliko naši nižući uspjehe ko’ od šale kako drugačije opisati Marina, Ivana Dodiga, Mirjanu Lučić, Mirka Alilovića, Buntića?

Mediji su ti koji su se pobrinuli za stereotipe o Hercegovcima, mediji su ti koji su od ovoga naroda stvorili hrvatski problem. Jedan od raširenih stereotipa jest i taj da su Hercegovci zadrti desničari, lopovi, konzervativci. No, prava je istina da su u Hercegovini, zamislite, stasali ljudi baš kao i u svim ostalim dijelovima zemlje pa je tako otamo korijene povukao vukovarski heroj Blago Zadro, ministar obrane Gojko Šušak pa čak i osebujni Ljubo Ćesić Rojs, ali tu je i njegov uglađeni imenjak Ljubo Jurčić, potom Josip Leko pa čak i Milan Bandić.

I Plenkovićeva vlada može se podičiti Hercegovcima u svojim redovima od nove ministrice Burić Pejčinović, ministra Gorana Marića pa sve do nespretnog potpredsjednika Sabora Milijana Brkića. Ne treba zaboraviti niti velikana hrvatske književnosti Antuna Branka Šimića. Hercegovac posve drugačiji od svih onih stereotipnih je i Mate Rimac, ali i fantastički košarkaš Bojan Bogdanović. Nabrajati bi se mogla u nedogled imena onih koji su uspjehe postigli i postižu za Hrvatsku, državu koja i je, i nije njihova. A što doista Hercegovci jesu i čemu predrasude možda je ponajbolje u jednom svojem tekstu objasnio još jedan poznati među njima Nino Raspudić:

Negativnom imidžu Hercegovaca u hrvatskoj javnosti obilno je doprinijelo nekoliko zadrtih, primitivnih i priglupih likova koji su, budući da odgovaraju stereotipnoj slici Hercegovca, uvijek dobrodošli gosti u antihercegovačkim medijima. Njima su sva vrata, tj. svi ekrani otvoreni, da pričaju, tj. blamiraju sebe i Hercegovinu kao njezini samozvani „glasnogovornici“, o čemu god hoće. S druge strane, inteligentan, kultiviran i elokventan Hercegovac, vrlo rijetko se vidi u medijima.

Vjerojatno i zato što ima pametnijeg posla… Stereotipni Hercegovac prikazuje se kao primitivac kockaste glave, koji se nakrao na račun hrvatske sirotinje pa sad živi u viletini i vozi najnoviji mercedes, iz kojeg kroči u mokasini i bijeloj čarapi pa se, dok mu kilo zlata zvecka oko šije i čačkalica viri između rijetkih zuba, ubacuje preko reda podići lažnu ratnu invalidninu… Ima ih i takvih, ali ništa više nego iz bilo koje druge regije.

No većina Hercegovaca u Zagrebu su bezrezervno zavoljeli taj grad i utkali svoje sudbine u taj grad pošteno radeći cijelog života.  Radi njih i radi njihove djece jedino i vrijedi razbijati te ružne stereotipe kojima se nastoje postići najjeftiniji politički poeni, ne pitajući se koliko će čestitih ljudi time biti nepravedno povrijeđeno. A s druge strane, za koliko će dobronamjernih ljudi, jedna fascinantna regija ostati potpuno skrivena…

Autor: I. Delić/dnevno.hr