Zadnji komentari

O posebnostima hrvatskog pravosudnog sustava

Pin It

Izobrazba suca (u nas skromna i nezavidna), višedesetljetni staž i rad budućih sudaca u (u nas endem) i sigurnosna provjera (!) budućih sudaca (čijem se uvođenju Sessa protivi) te nadziranje rada sudaca (što u Hrvatskoj ne postoji) – sve su to elementi zbog kojih zapadne zemlje nazivamo „uređenim“, u kojima je zaista vladavina prava, a u Hrvatskoj je (ozakonjena) anarhija, kad se uopće držimo zakona „kao pijan plota“…

Predsjednica Republike je predložila Đuru Sessu za predsjednika Vrhovnog suda RH, što je nekima jedno (ne)ugodno iznenađenje. Naime, pojavile su se, u najmanju ruku, glasine, koje ga povezuju s nekim, blago rečeno, nejasnoćama glede privatizacije Zagrebačke banke 2007. godine.

Na te je navode spomenuti sudac Sessa odgovorio za promise.hr.

“Ako izuzmemo uvrede i klevete koje prenosite iz usta osoba koje navodite kao izvore vaših saznanja moram priznati da ne razumijem pitanja pa na njih niti ne mogu odgovoriti. Sasvim načelno, a to vrijedi za sve sudske odluke, u svako doba i u svako vrijeme i za sve zainteresirane, svaka sudska odluka podložna je ispitivanju po pravnom lijeku, pa ako je prošla taj test bilo da je pravni lijek podnesen bilo da pravnog lijeka nije bilo, ona je pravilna i zakonita. To bi svatko tko se naziva pravnim ekspertom ili poznavateljem morao znati.“

U knjizi, odnosno udžbeniku „Obvezno pravo,OPĆI DIO, Sklapanje, promjene i prestanak ugovora“ iz 2009. godine, autora Zvonimira Slakopera i Vilima Gorenca, postoji jedna banalna, gotovo duhovita, ali vrlo točna definicija – postojanja – u najširem smislu.

Postojanje je, kako pišu autori bez puno obrazlaganja, sve što je pravno regulirano, te je, sukladno tomu, nepostojanje sve što nije pravno regulirano. Dakle, ako se su osoba A i B sklopile ugovor o kupoprodaji, primjerice, automatskog oružja, kojim se osoba A obvezala predati automatsko oružje, a osoba B se obvezala isplatiti cijenu – takav ugovor nije valjan, odnosno pravni ga poredak ne dopušta, pa iako se zaista dogodila „razmjena“ robe i novca, te je osoba B dobila oružje, a osoba A novac – takav ugovor je nepostojeć. On se naprosto nikad nije dogodio, a jedine posljedice tog „ugovora“ jest kaznena prijava, odnosno kazneni progon, jer je to kazneno djelo.

Primjera ima beskonačno mnogo, a u prilog činjenici da je pravna zbilja jedina „relevantna“ zbilja (u najširem smislu uspostavljena Poveljom UN-a 1945. godine), stvarnost ili kako to već hoćemo nazvati, idu opće odredbe Ustava i Zakona – kako bi se primijenile na raznolikost i maštovitost ljudi te njihovih djelovanja, odnosno kako ne bi bilo pravnih praznina, popularno zvanih „rupa“, t.j. kako se ne bi dogodilo da neko područje ljudske djelatnosti nije „pokriveno“ (općom) pravnom normom.

E sad, nakon ove male digresije, koje su svjesni (nažalost) samo pravnici, treba se osvrnuti na izjavu najizglednijeg novog predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse: „ …svaka sudska odluka podložna je ispitivanju po pravnom lijeku, pa ako je prošla taj test bilo da je pravni lijek podnesen bilo da pravnog lijeka nije bilo, ona je pravilna i zakonita.“

Između ostaloga, to što je naveo poštovani gospodin sudac, je razlog zašto Hrvatska nema pravni sustav nego samoupravnu anarhiju, odnosno zašto je „pravno retardirana zemlja“. Kad bi se dogodilo da sudac u bilo kojem prvostupanjskom postupku ili drugostupanjskom postupku u svojoj presudi navede da se, primjerice, utvrđuje ratno stanje između RH i SAD-a, ili da se poništavaju parlamentarni izbori održani 11. rujna 2016. godine ili bilo što slično, suludo što god nekomu padne napamet – takva bi presuda, „bilo da je pravni lijek podnesen bilo da pravnog lijeka nije bilo“ – postaje „pravilna i zakonita. Drugim riječima, ona postaje dio sveukupnog pravnog poretka RH, ulazi u „pravnu zbilju“, a u određenom smislu, postaje i dio sudske prakse (jer u nju, unatoč općem mnijenju, ne ulazi isključivo praksa Vrhovnog suda).

U Velikoj Britaniji i SAD-u se takva presuda ne može dogoditi zbog njihovog presedanskog sustava presuda. U Njemačkoj, Austriji, Italiji i Francuskoj se to također ne može dogoditi jer imaju uređen pravni sustav, jer ne može svatko postati sudac te se mogućnost da sudac donese jednu takvu suludu presudu po vjerojatnosti asimptotski približava nuli. Stoga, kad sudac Sessa kaže to što kaže, to je apsolutno točno, no iz svega proizlazi vrlo neugodna istina: svaka se protupravna, protuzakonita, kaznena, prekršajna ili druga radnja pravomoćnošću presude – ozakonjuje. Učinak toga je, narodski rečeno: pojeo vuk magare ili kako bi bivši predsjednik vlade rekao: „Nema povratka na staro“, odnosno nema naknade štete, nema povratka u prijašnje stanje, nema kaznenog progona, odnosno nema pravnih posljedica predviđenih zakonom.

Izobrazba suca (u nas skromna i nezavidna), višedesetljetni staž i rad budućih sudaca u (u nas endem) i sigurnosna provjera (!) budućih sudaca (čijem se uvođenju Sessa protivi) te nadziranje rada sudaca (što u Hrvatskoj ne postoji) – sve su to elementi zbog kojih zapadne zemlje nazivamo „uređenim“, u kojima je zaista vladavina prava, a u Hrvatskoj je (ozakonjena) anarhija, kad se uopće držimo zakona „kao pijan plota“…

Josip Gajski/HRsvijet