Zadnji komentari

Antikvarijat Alana Forda i grupe TNT („Tita na tron“)

Pin It

Ministarstvo kulture je odobrilo 3.994.140,00 za „programe Poduzetništva u kulturi za područje nakladništva i knjižarstva u 2017. godini“. Nakon što je u javnost izašla uska i neraskidiva povezanost trenutne ministrice kulture Nine Obuljen s Hribarom i HAVC-om, nakon pokušaja odugovlačenja (s uspjehom) stupanja na snagu Zakona o arhivskoj građi, financiranjem Šerbedžije i ostale „naše braće“ iz Srbije i t.d., čovjek jednostavno nauči biti oprezan.

Stoga čudi što je antikvarijatu “Ex libris” iz Rijeke odobren isti iznos novaca kao i nakladničkim kućama “Superknjižara” (200.000,00 kn) i “Znanje” (210.000,00 kn). No, dok je dotični antikvarijat bio isključivo u vlasništvu Željka Međimoreca, bio je na adresi Riva 4 u Rijeci. Međutim, od 2012. se godine nalaze na adresi Riva Boduli 3B. I u jednoj Rijeci, to je položaj za koji bi ugostitelji ubijali. No, i to ima svoje objašnjenje.

Naime, iste se te 2012. godine mijenjala vlasnička struktura predmetnog antikvarijata. Kao suvlasnik se pojavljuje Zoran Grozdanov, diplomirani teolog (!) školovan u Njemačkoj, i jedan od najobrazovanijih riječkih Soroševaca.

Evo jednog njegovog razmišljanja iz Novog lista od 10. siječnja 2016.: „Religijska moć daje gotove odgovore, uvjerava vjernike i sebe samu da posjeduje istinu, i da društvo oko nje treba tom istinom »prosvijetliti«. »Kršćanske vrednote« na koje se mnogi, a danas i ovi koji su na vlasti, žarko pozivaju, treba radikalno izložiti kritici, sumnji, a u nekom utopijskom scenariju i razmontirati.“ Zato se, primjerice, 2015. godine u izdanju „Ex librisa“ pojavljuje knjiga "Vjera i sloboda" Terese Forcades, koju soroševci jako vole jer je časna sestra. Njezina se teza može sažeti u: Isus Krist – komunist“, a predstavljao ju je Grozdanov.

Od kraja se iste te 2012. godine počinju predstavljati knjige Milana Rakovca, Daše Drndić, Nevena Šantića, Mani Gotovac, Drage Pilsela, Milenka Jergovića, Dragana Markovine, Borisa Dežulovića, Viktora Ivančića, Nenada Ivića, Vjekoslava Perice, Ivice Đikića, Vedrane Rudan, Vuka Perišića (šefa projekta EPK), Velimira Viskovića, Slobodana Šnajdera… Te razgovori o „političkoj situaciji u zemlji i regiji“ s istima

Osim što je ministarstvo kulture financiralo s besmislenim iznosima običan antikvarijat čije se izdavačka djelatnost može svesti na dvije gradske četvrti, odnosno što se tamo od 2012. odvija vrhunska protuhrvatska „kulturna“ djelatnost, postoji i još jedan razlog zašto Nina Obuljen i njezino ministarstvo financiraju s tim iznosom. Naime, bilo (tajnim) ortačkim ugovorom ili na drugi način, ispada da su pravi vlasnici antikvarijata, osim spomenutog Grozdanova, još i Ivančić, Dežulović, Mijić, odnosno „hardcore“ feralovci – onda iznos od dvije stotina tisuća kuna poprima jednu novu dimenziju.

Od proglašenja EPK 2020. jasno je da se u Rijeku (kao zadnju utvrdu Partije) premjestio i doklatio sav soroševski, protuhrvatski, pokret. Stoga se i većina jugoslavenskog elementa premješta tamo. Po uzoru na najbolji (i najpopularniji) strip „Alan Ford“ u Jugoslaviji i Italiji (i samo u tim zemljama!), ova se jugoslavenska grupa TNT („Tita na tron“) ne skriva u „cvjećaru“ nego u antikvarijat – a pitanje je zašto (formalno) hrvatsko ministarstvo kulture to financira? Što će antikvarijatu dvjesto tisuća kuna?

Odgovor je jasan: kao što se davalo HAVC-u, kao što se dopušta HRT-u, riječkom HNK-u, nastavlja se financiranje jugoslavenskih terorista – s ciljem uništavanja hrvatske (ionako nezamijećene) kulture.         

L. C./HRsvijet