Zadnji komentari

A što bi to htjeli samozvani antifašisti? Da umjesto za dom spremni hrvatski građani budu za dom nespremni?

Pin It

To bi, dakle, bila ta logika. Ako nisi antifašist kao mi, onda si zacijelo fašist. I legitimna je po njima, tzv. samozvanim, antifašistima, ona: “Druže Tito mi ti se kunemo, da s tvoga puta ne skrenemo…” . Je li to ta zakletva? Pa su neki dan, nosili na protestu i zastavu s petokrakom, usred Zagreba, usred Hrvatske, zastavom sa simbolom što su ga nosili i oni koji su 1991., bombardirali Vukovar i ubijali nemoćne i bolesne u vukovarskoj bolnici.

Zašto tolika buka i protivljenje preimenovanju Trga maršala Tita? I zašto bi se bilo koji trg ili ulica u Zagrebu ili u bilo kojem gradu, mjestu u Hrvatskoj trebali po njemu nazivati? Zato što je bio doživotni voljeni vođa u bivšoj državi? To nije dovoljno jak argument, niti uopće jest argument.

Najprije, nismo više bivša država, niti smo dijelom nje. One koji se protive promjeni imena trga, a argumenti su im da je za vrijeme Josipa Broza bilo bolje živjeti, njihovi su argumenti slični argumentima osobama koje su doživjele neke godine, sedamdesetak recimo i stalno ponavljaju da im je bilo bolje i lakše živjeti dok su bili mlađi. Koji bi još argument bio na stolu? Zato što je Tito bio povijesna osoba? Puno je značajniji, na općoj povijesnoj razini, za čovječanstvo od kada je svijeta i vijeka, filozof Platon pa nema niti jedne ulice u Zagrebu, a niti u jednom hrvatskom gradu ulice nazvane po njemu. Nije bio vojskovođa, nije prolijevao ičiju krv, nikog nije poticao da ubija u njegovo ime ili u ime njegove ideje, a još manje naredio da se nekoga ubije ako mu je bio protivnik, ili samo zamišljeni protivnik. A Josip Broz jest.

Postratna ubijanja nevinih

Dao je pobiti više civila poslije rata, u miru, nego koliko su civila pobili i ustaše i četnici zajedno u Drugom svjetskom ratu, na ovim prostorima. Samo na Bleiburgu i Križnom putu puno je više civila dao pobiti Josip Broz, nego su civile pobili ustaše i četnici zajedno, u ratu. Idemo konačno otvoriti arhive i faktografske podatke. I Tito, i njegov ratni prijatelj, oznaš, prvi poslijeratni gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac koji je preko noći dao pobiti desetke hrvatskih intelektualaca u Zagrebu i maturante, dječake, u Muškoj Gimnaziji u Zagrebu, čije ime danas nosi Muzej Mimara. To naravno nije učinio samo na svoju ruku, već uz blagoslov, odnosno, postavljeni mu zadatak od istog tog Josipa Broza.

A Većeslav Holjevac još uvijek ima svoju aveniju u Zagrebu. Pa koji je to elitistički argument tzv. antifašista protiv promjene imena trga Maršala Tita, osim njihovog uvriježenog elitizma? Što su njihovi argumenti? Poznaju li oni uopće kategoriju argumenata? I, zanima li njih uopće kategorija argumenata? Ili ih drži zaslijepljeni gnjev koji je sam po sebi i uzrok i svrha i posljedica. Samozvani antifašisti u naletu gnjeva, prstom pokazuju i agresivno napadaju one koji nisu voljni, da najljepši trg u Zagrebu nosi ime osvjedočenog ubojice. I nazivaju ih fašistima. Jer, po njima, onaj koji nije antifašist, obvezno je fašist. Dakle, ne može biti da postoje oni koji nisu ni fašisti ni antifašisti. Već se moraju opredijeliti po pravilima što su ih odredili tzv. samozvani, antifašisti. Po onoj: “Ako nisi s nama, protiv nas si”.

To bi, dakle, bila ta logika. Ako nisi antifašist kao mi, onda si zacijelo fašist. I legitimna je po njima, tzv. samozvanim, antifašistima, ona: “Druže Tito mi ti se kunemo, da s tvoga puta ne skrenemo…” . Je li to ta zakletva? Pa su neki dan, nosili na protestu i zastavu s petokrakom, usred Zagreba, usred Hrvatske, zastavom sa simbolom što su ga nosili i oni koji su 1991., bombardirali Vukovar i ubijali nemoćne i bolesne u vukovarskoj bolnici.

Je li to najava kako neće skrenuti s njegovog puta, njegovog puta i načina vladanja – ubijanja i zatvaranja “protivnika”, bili oni ili ne bili komunisti, bili ili ne bili fašisti, bili ili ne bili posve neutralni. Pa, ako bi se netko htio obraniti od takvog agresivnog i prijetećeg gnjeva samozvanih antifašista i htio zaštititi svoj dom i obitelji, e onda je taj fašist. Jer kako bi mogli postojati i opstojati antifašisti ako nemaju protivnike. Kako? Moraju ih izmisliti. Pa slijedom tog fenomena i proizvoditi. I nazvati ih, označiti kao fašiste. I onda im je ona “Za dom spremni”, dodatni argument  kako su im oni koje su označili kao protivnike “fašisti”. Iako je sintagma “Za dom spremni”puno starija i od povijesnog konteksta nastanka fašizma pa tako i antifašizma.

Fašisti i antifašisti, u kontekstu postojanja današnjih samozvanih antifašista, samo su druga strana jedne te iste medalje, ili druga strana, unutarnja, ili vanjska, jedne te iste čarape. Nakon svog pogroma nad Hrvatskom i ponovnog oružanog napada tzv. samozvanih, jugounitarističkih antifašista 1991., nakon tisuće pobijenih i raseljenih civila, po drugi puta u samo 50 godina, samozvanim antifašistima smeta starohrvatska izreka “Za dom spremni”. A što bi to oni htjeli, samozvani antifašisti, Što? Da umjesto za dom spremni, dok oni divljaju i prijete, hrvatski stanovnici, građani, budu za dom nespremni, možebitno?

Autor: Ivan Kolar/dnevno.hr