Zadnji komentari

Plaču za Jugoslavijom, a sami su je uništili

Pin It

Jednoga jutra probudit ćemo se u Hrvatskoj gdje ploče poginulim braniteljima ne stavljaju više njihovi odani suborci, već državni birokrati kojima Domovinski rat ne znači puno.  Tih godina, oni su bili negdje drugdje. Nisu im ginuli prijatelji, niti su im gorjele kuće. Ostali su neokrznuti i samim time apsolutno su indiferentni prema tragičnoj sudbini velikog broja hrvatskih obitelji.

Na sjednici Vlade Republike Hrvatske premijer Plenković izjavio je kako spomen-ploča s pozdravom „Za dom spremni“ u Jasenovcu ne ide s kontekstom ustaškog logora i sada je samo pitanje vremena kada će i na koji način, ovu ploču zamijeniti nekom koja je prihvatljivija Miloradu Pupovcu i Ivi Josipoviću. Taj čin zamjene ploča, izvest će se vjerojatno u tajnosti, bez mnogo pompe. Jednoga jutra probudit ćemo se u Hrvatskoj gdje ploče poginulim braniteljima ne stavljaju više njihovi odani suborci, već državni birokrati kojima Domovinski rat ne znači puno.  Tih godina, oni su bili negdje drugdje. Nisu im ginuli prijatelji, niti su im gorjele kuće. Ostali su neokrznuti i samim time apsolutno su indiferentni prema tragičnoj sudbini velikog broja hrvatskih obitelji.

Ipak, vjerojatno nesvjesno, Plenković je rekao jednu veliku istinu o svima nama. Ne idemo zajedno sami sa sobom. Naše razlike u poimanju prošlosti postale su toliko velike da nam blokiraju sve puteve u neku svijetliju budućnost. Kako smo se uopće doveli u situaciju u kojoj se čitava zemlja paralizira radi svjetonazorskih sukoba, gdje je forma bitnija od samog sadržaja.

 Ljevica je nekada bila drugačija

Gradska skupština konačno je potvrdila i promjenu imena trga Josipa Broza Tita, a već se javlja Ivo Josipović i antife koji najavljuju vraćanje imena trgu, odmah nakon što dođu na vlast. Na stranu to što su pretjerano optimistični glede svoje važnosti i značaja u političkom životu Hrvatske, objektivno, treba nas zabrinuti i sama činjenica da im je ova ideja glavni pa trenutno i jedini politički cilj, što govori o njihovom intelektualnom i moralnom raspadu. Nekada, prije deset i više godina, ta se naša tzv.  ljevica prodavala u potpuno drugačijoj ambalaži. Sjetimo se samo pokojnog Ivice Račana koji se preko noći iz partijskog poslušnika pretvorio u europejca i liberala. S tom pričom su i došli na vlast. Na Markov trg su u početku stizali na biciklima. Tekovine socijalističke revolucije, samoupravljanje i antifašizam bile su fraze koje uopće nisu upotrebljavali.

Kada je promijenjen naziv Trga žrtava fašizma u Zagrebu u Trg hrvatskih velikana, nije im padalo napamet mahati jugoslavenskim i komunističkim zastavama. U prvi plan, za tadašnje manje prosvjede gurali su Zorana Pusića, i druge notorne široj javnosti nebitne i marginalne likove. Otvoreni ideološki sukobi u politici i samom društvu devedesetih praktički nisu postojali, ili su bolje rečeno, stavljeni na poček.

S obzirom na rat i sve druge okolnosti, to primirje bilo je sasvim logično, a vjerojatno je i postojala neka nada kako će ta ljevica evoluirati u drugačiji oblik političkog djelovanja te se odmaknuti od prošlosti koja je duboko kompromitira. Ali, dogodilo se baš suprotno. Kako sve ove godine te snage nisu uspjele dati nikakav konstruktivni doprinos razvitku i oporavku Hrvatske, sada nas opet vuku u prošlost s čijim eventualnim pozitivnim dosezima, poput industrijalizacije, socijalne i zdravstvene skrbi, nemaju ama baš ništa. Jer oni, ili njihovi roditelji su i u tom socijalističkom  sustavu bili klasični uhljebi, a ne reformatori, ili pokretači gospodarskih promjena. U biti, može se reći kako su pripadali vrsti socijalističkih parazita koji su nadasve doprinijeli propasti tog istog socijalizma.

Propast Juge

Jer, ako ćemo biti do kraja iskreni, u Jugoslaviji je prvo propala ekonomija, a onda sve ostalo. Jednom, kada se raspala iluzija o samoupravljanju i gospodarskim čudima u realizaciju je krenuo plan ostvarenja Velike Srbije. Ostalo nam je poznato, ali bitno je i ono ranije. Zašto se Juga ekonomski urušila do te mjere da je više nikakvi krediti i zajmovi nisu mogli osoviti na noge? Pa jednostavno zato što više nije mogla servisirati i plaćati toliki broj partijskih uhljeba, uglavnom nesposobnih i lijenih individua koje su partijskom linijom dobivali nezaslužene pozicije u državi i društvu.

Taj golemi parazit sastavljen od stotine tisuća ljudi profila Josipovića, Mesića i ostalih zasjeo je na čelne pozicije u tvornicama, poljoprivrednim kombinatima, Sveučilištima i općenito partiji. Njihova ideja socijalizma počiva na tome da budu osobno zbrinuti do kraja života, ali i da im se isto osigura i potomstvu, djeci, unucima i praunucima. Normalno da je takav sistem bio neodrživ.

Nakon što je došlo do rasula i raspada umjetne tvorevine Jugoslavije, sav taj komunistički talog prelio se posvuda po Hrvatskoj i koristeći stare veze i metode, ponovno našao način kako da siše organizam, dakle, državu u kojoj žive. Postali su tako političari i borci za ljudska prava, predstavnici nazovi civilnog društva koje većinom egzistira tako da truje i ruinira to isto društvo. Milijarde kuna svake godine završavaju u njihovim džepovima, a nitko ne zna zašto, niti koja je krajnja korist od toga. Nije mi jasno- zašto plaču za Jugoslavijom kada su je sami uništili?

Nažalost i nove generacije prihvatile su ovakav pristup državi i društvu te sada imamo već tisuće svježih parazita iz raznih stranaka koji već drže, ili čekaju kakvu udobnu fotelju. Imali smo tada partijsko, a sada imamo stranačko društvo, dakle, društvo u kojem možeš prosperirati samo uz podršku neke važnije političke stranke. To je ostavština bivšeg sistema. Članska iskaznica partije, kao dozvola za doživotno parazitiranje. Zato je u pravu Stjepan Mesić kada tvrdi kako je srušio Jugoslaviju. Uistinu, takvi poput njega, oglodali su je do kosti, a sada bi isto htjeli napraviti i s Hrvatskom. Tako su se naučili živjeti. E pa neće moći, drugovi….

Autor: Marin Vlahović/dnevno.hr