Zadnji komentari

Zabranom govora nastaje veća šteta nego zabranom pozdrava

Pin It

Image result for sloboda govora

Koristili su ga u vrijeme kad su s druge, neprijateljske srpsko-četničke strane, dolazile pjesme poput one zloglasne iz Vukovara. Ona se posebno urezala hrvatskom narodu u pamćenje. Degutatno je poručivala srpskom zločincu Slobodanu Miloševiću da donese salate jer 'bit će mesa, klat ćemo Hrvate'

U posljednje vrijeme povela se široka društvena i politička rasprava zbog spornog pozdrava 'Za dom spremni' koji se nalazi na grbu udruge branitelja Hrvatskih obrambenih snaga. Istina je kako je to krilatica Ustaškog pokreta bila "Za dom i poglavnika spremni", zbog kojeg pojedinci i izraz "za dom" smatraju fašističkim.

Iako je pozdrav "Za dom" postojao prije pojave fašizma, neki pak pozdrav smatraju dijelom narodne povijesti i ostavštine te se oko pozdrava svako malo vode polemike u društvu. Vrijedno je napomenuti da je promicanje fašizma i korištenje fašističkih obilježja u RH kazneno djelo, no zbog korištenja pozdrava "Za dom" ne postoje kaznene prijave. 

Po tome možemo zaključiti kako pravosudni sustav RH sam pozdrav ne smatra dijelom fašističkog naslijeđa. Međutim, isticanje krilatice "Za dom spremni" u Republici Hrvatskoj se ponekad tretira kao prekršajno djelo.

Najpoznatiji je slučaj bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića. 

Zbog ploče, podignute poginulim braniteljima HOS-a u mjestu Jasenovac, ne u području nekadašnjeg ustaškog konclogora, došlo je do prijetnji da će Vlada premijera Andreja Plenkovića ostati bez potpore u Saboru. 

Kako je već jednom u medijima napomenuo Dobroslav Paraga, osnivač HSP-a i HOS-a, udruga bojovnika HOS-a čiji je zahtjev za registracijom, zajedno s grbom i pozdravom, u cijelosti odbijen pod vlašću predsjednika Franje Tuđmana, registrirana je rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave od 3. travnja 2001. godine kojemu je na čelu bio ministar u vladi Ivice Račana, dr. Stjepan Ivanišević.

Ono što je žalosno jest da se rasprava o pozdravu uvijek povede isključivo u kontekstu rasprava zbog branitelja koji su pozdrav, povijesni ili ne, ustaški ili ne, koristili 1990. ih kad su odlazili braniti domovinu. 

Koristili su ga u vrijeme kad su s druge, neprijateljske srpsko-četničke strane, dolazile pjesme poput one zloglasne iz Vukovara. Ona se posebno urezala hrvatskom narodu u pamćenje.

Degutatno je poručivala srpskom zločincu Slobodanu Miloševiću da donese salate jer 'bit će mesa, klat ćemo Hrvate'.

Još je žalosnije što prijepori oko ploča i pozdrava uvijek koriste kako bi se pokušalo ocrniti Domovinski rat i branitelje koji su nenaoružani branili Hrvatsku od tehnički i vojno superiornijeg neprijatelja koji je etnički očistio okupirana područja od Hrvata i posijao na tisuće grobova.

Do danas danas nije se ispričao za zločine, vratio opljačkana kulturna dobra, a o ratnim reparacijama koje su dužni hrvatskom narodu i državi da ne govorimo. 

U raspravu, 'braneći nacionalnu manjinu', uvijek se uvuče i državni vrh Srbije koji je tih ratnih godina boravio u okupiranim dijelovima Hrvatske i bodrio srpske paravojne i četničke formacije, poput sadašnjeg predsjednika, a nekada posilnog četničkog vojvode Vojislava Šešelja, koji je 1995. u Glini držao vatrene govore protiv Hrvata i Lijepe naše. 

Međutim, dok Milorad Pupovac i njegova SDSS i SNV uporno traže uklanjanje ploče poginulim braniteljima ni malo im ne smeta ploče četničkim zločincima iz Šešeljevih postrojbi u Borovu, koji su sudjelovalu u masakru nad hrvatskim redarstvenicima na samom početku rata. 

Žalosno je to što Pupovac kao predstavnik srpske nacionalne manjine, čovjek koji je bio uvijek u vlasti, osim u Vladi Zorana Milanovića, uvijek koristi svoj položaj za dobar etnobiznis. Tako sad iskorištava svoj povlašteni položaj zastupnika etničke manjine u Saboru, da svojom potporom ucjenjuje hrvatsku Vladu za daljnje sijanje razdora i mržnje između građana. 

Zabraniti pozdrav, bilo koje vrste, danas ne bi bilo uspješno. Živimo u svijetu koji živi na internetu, na društvenim mrežama i zabrana bi morala ponovno u pravosuđe uvesti omraženi institut verbalnog delikta koji ne bi doveo do zadovoljavajućeg efekta. 

Umjesto toga trebalo bi dekriminalizirati sve pozdrave pa čak i one fašističke. Ovo je pitanje slobode govora zajamčene Ustavom. Nikakav pozdrav, nikakav politički stav, koliko god loš ili glup bio, ne smije biti zakonom zabranjen u slobodnoj zemlji.

Kroz dekriminalizaciju se skida mistika oko nekih ideja i pozdrava, a ako su otrovne i bolesne, one same odumiru. Povijest je to mnogo puta dokazala: Zabranjeno je slatko, a dozvoljeno uspijeva samo ako vrijedi.

Osim toga, šteta koja nastaje od pozdrava je nerazmjerno manja od one koja nastaje zabranom govora.

Marijan Opačak/direktno.hr