Zadnji komentari

Dubravka Šuica i Skejini brkovi

Pin It

Tko bi to trebao respektirati državu kojoj su važan unutarnje-politički problem Skejini brkovi, a gigant – Pupovac?

A Šuica trkelja o tome kako se ucjene ne isplate.

Slušajući jutros u emisiji Hrvatskog radija Joška Klisovića i Dubravku Šuicu, bilo je onome tko ne zna ništa o aktualnim stranačkim pripadnostima i pamti stereotipe o naslijeđu ključnih političkih stranaka normalno da je Klisović istaknuta figura suverenističkoga HDZ-a iz prvih dana, a Šuica Račanov klon, prilagođen standardima današnje Istanbulske konvencije.

U razgovoru o zategnutim odnosima  i oštrim krizama sa svim susjedima, Šuica je inzistirala na bezbojnom pristupu i odgovoru, kako se „ucjene nikada nikome nisu isplatile“, a Klisović je inzistirao na tome da Hrvatske mora prestati popuštati, naglašavajući da je izuzetno opasno da se državu u međunarodnom okruženju percipira ili prepozna kao nekoga tko  popušta na svaki pritisak.

Kao slabića.

Bilo bi ohrabrujuće da je Klisović bar nekada pokazao praktično to što govori.

Naime, politika kojoj je pripadao i koju je koliko-toliko sukreirao kao zamjenik ministrice Vesne Pusić, bila je sve samo ne suverenistička. Pa i nije morala pokazivati mišice, jer je uvijek išla čak i ispod zahtjeva međunarodnih partnera, koji nisu zato morali koristiti nikakve pritiske ili ucjene, izuzev u slučaju lex Perković.

Ne znam koji je vrag Šuici, koja je bar donekle izgledala suzdržano, ostavljala dojam razumne osobe i kolike tolike stabilnosti u zastupanju minimalnih državotvornih stavova do nazad mjesec dana, a onda se navalila – blamirati.

Nazad mjesec dana isprovaljivala se pričom o nužnosti prihvaćanja Istanbulske konvencije, ismijavajući i onako fingiranu javnu raspravu kao igračku za budale, te izrazito neinteligentnim objašnjenjima pokušavajući predstaviti esencijalna pitanja – terminološkim formama.

Kaže Šuica jutros – ucjene se nikada nikome nisu isplatile, a Slovenci arbitražu postigli – ucjenom!

Prvo, zanemaruje nekoliko jako bitnih stvari.

Međunarodna politika se ne vodi na principima moralnih načela kršćanskoga odnosa prema dobru i zlu, niti je međunarodna zajednica udruga filozofa etičara, nego se isključivo zasniva na principu maksimalnoga korištenja svih nezabranjenih mehanizama na samome rubu, kako bi se postigao svoj interes.

Jedino načelo je – zadovoljiti svoj interes i ne ispasti krivcem.

Da pogledamo malo samu bit stvari.

Idemo od međunarodne političke terminologije.

Jedino mi u Hrvatskoj ovo što Slovenci kronično rade nazivamo ucjenom svodeći politiku na moralnu normu, a principe političkih odnosa na dobrosusjedsko ponašanje u nekakvoj apstraktnoj sferi. To je potpuno pogrešno i nema veze sa stvarnošću.

Slovenci nisu idioti.

Da bi legalizirali svoje zahtjeve oni su stvarima dali umiveniju formu, pa je to za cijelu Europu kako po svemu izgleda – legitiman politički zahtjev odgovorne članice Europske unije. To je u samome startu loše i nije se smjelo dopustiti.

Ali kad se već dopustilo, valja to gledati kao legitimnu politiku, bez obzira na prljav sadržaj i dojam.

Dalje, zvalo se nešto ucjena ili međunarodna politika, uvijek postoje dvije strane koje zbrajaju efekte. Ucjenjivač i ucijenjeni. U ovome slučaju Hrvatskoj je nebitno hoće li se to Slovencima razbiti o glavu ili neće. Pokazalo se s blokadom našega ulaska u EU da nije i da im je to korisno.

Kako god okrenemo, u ovome trenutku Hrvatskoj slovenska ucjena nanosi velike štete.

Ako ništa drugo, sili nas na angažiranje golemih diplomatskih potencijala i potrošnju državnih kredita do razine kredibiliteta samih diplomata, te nas u krajnjem slučaju prisiljava na trgovine i traženje potpore za neke još uvijek nedefinirane kasnije ustupke. Kome god, naime, pokucaš na vrata, moraš mu donijeti kavu i šećer. I, truditi se da vratiš nešto što ti pripada, umjesto da tražiš nešto što je korak ispred toga, neki novi, razvojni cilj.

Nitko Hrvatsku neće podržati prije nego Sloveniju ako ne budemo vjerodostojniji partneri od Slovenaca i sigurnija trajna karta suradnje. A kako ćemo biti vjerodostojni partneri, kad istovremeno moramo povlačiti za rukav doslovno svakoga u EU i u pojedinačnim članicama, pogotovo onim najrazvijenijima i najjačim za problem sa Slovencima, s Bošnjacima koje većina Europe još uvijek percipira kao BiH, zatim sa Srbijom, a u zadnje vrijeme i s Mađarskom.

Zna li Šuica što se kaže u takvim okolnostima nekome tko ti kuca na vrata sa stalnim tužakanjem ili žalbama na susjede, bez obzira na to koliko su stvarno žalbe ili tužaljke utemeljene?

Neka pita stare gospare u Dubrovniku.

Onaj tko se žali na svakoga, obično ne valja.

Ne mora to značiti da je nemoralan, znači da je slabić.

Tetkica, rekli bi pubertetlije u pučkoj školi.

Jedino to u međunarodnim odnosima nije dopušteno.

A Hrvatska je trenutno, što ciljanim izazivanjem loših odnosa kakve je generirala Kukuriku vlada svim svojim postupcima prema Orbanovoj Mađarskoj, žrtvujući čak i INA-u, što diverzijama u Hrvatskoj na koje se izravno vežu problematični odnosi sa Srbijom i dvotrećinskim dijelom BiH, što neznanjem i nebrigom, došla u poziciju da svaki susjed s razlogom jedva čeka najpogodniji trenutak za nametanje svojih interesa putem međunarodne zajednice.

Jer to je najubojitiji mehanizam, pa čak i za postizanje unutarhrvatskih pozicija svojim satelitima.

Hrvatska država u ovome trenutku, a to nema veze sa stabilnošću ove koalicije, već sa stabilnošću državnoga poretka utemeljenoga na pogubnom izbornom zakonodavstvu, je jako nestabilna, s dugoročnim izgledima da bude još nestabilnija. To se vidi doslovno u svakom političkom detalju, svakoj političkoj odluci, ali ponajbolje po tome što nekoliko opskurnih čimbenika, kao što su Pupovac i Radin, te pozadinska struktura iza HNS-a može raditi što god hoće, blokirati, odblokirati, kreirati i ucjenjivati kako im padne na pamet državnu vlast, pri čemu je posve izvjesno da u tim unutarnjim ucjenama otvoreno prste imaju i mogu imati susjedne države.

Srbija prije svih.

Plenkovićeva vlada nema minimalne uvjete biti čvrsta u međunarodnim politikama ako nema minimum stabilnosti i sigurnosti u zemlji.

A nema.

Tko Šuici ili Plenkoviću u ovome trenutku može jamčiti da rastezanje priče oko HOS-ove ploče, inzistiranja čak i na brkovima pukovnika Skeje i sličnim idiotarijama, nemaju veze s postojećim zahtjevima i zaoštravanjima susjeda prema Hrvatskoj?

Nitko.

Ne moraju, naime, Skejini brkovi o kojima su se raspisali engleski tabloidi predstavljajući lokalnog Hitlera iz Hrvatske, biti dio scenarija u ukupnim igrama, ali, inzistiranje na njima u ovome trenutku, kao i čitav niz ultimativnih zahtjeva unutarnjih skupina, nimalo se slučajno uklapaju u jačanje pritisaka iz vana. Tko bi to trebao respektirati državu kojoj su važan unutarnje-politički problem Skejini brkovi, a gigant – Pupovac?

A Šuica trkelja o tome kako se ucjene ne isplate.

Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr