Zadnji komentari

Slavonija u zagrljaju depopulacije i siromaštva

Pin It

Image result for siromašna slavonija

Nedvojbeno je da se istočna Hrvatska nalazi u dubokoj demografskoj depopulaciji. I to u svim njezinim dinamičkim odrednicama: ukupnom, prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva, kao i strukturnim obilježjima napose u kontekstu ubrzana starenja stanovništva. Ilustrirajmo navedeno s nekoliko ključnih pokazatelja.

Prvo, u pet slavonskih županija živjelo je prema popisu stanovništva iz 2011. ukupno 805.998 stanovnika. U odnosu na ukupan broj stanovnika ustanovljen popisom iz 2001. (891.259) to je smanjenje od čak 9,6% (tip – jaka depopulacija). U odnosu na broj stanovnika „u zemlji“ iz popisa 2001. (833.500) do 2011. zabilježen je pad stanovništva od 3,3% (tip – osrednja depopulacija).

Drugo, u razdoblju od 2001. do 2016. u slavonskim je županijama ukupno živorođeno 126.133 djece, umrle su 167.754 osobe, pa je ostvaren „višak“ umrlih nad rođenima, tj. prirodna depopulacija od 41.621 stanovnika. To znači da je Slavonija u proteklih 16 godina prosječno godišnje samo prirodnim putem gubila 2.600 stanovnika.

Treće, izračun grube migracijske bilance za posljednje međupopisno razdoblje pokazuje da Slavonija stanovništvo gubi ne samo prirodnim nego i mehaničkim putem, tj. brojnijim iseljavanjem od doseljavanja. Naime, prema načelu ukupnog „službenog“ broja stanovnika istočnohrvatske su županije između 2001. i 2011. ostvarile negativnu migracijsku bilancu od čak – 62.856 stanovnika (za toliko je, procjenjuje se, bio veći broj iseljenih od doseljenih), pa je ona prema tom kriteriju činila čak 73% ukupne depopulacije toga područja. Prema načelu stanovništva „u zemlji“ migracijska bilanca je, mnogo manja, ali je i dalje negativna (– 5.298 stanovnika), što znači da je u ukupnoj depopulaciji Slavonije sudjelovala sa 18%. Premda necjeloviti i stoga ne posve pouzdani, podaci migracijske statistike koje na godišnjoj razini objavljuje Državni zavod za statistiku RH ipak upozoravaju na jaku emigracijsku depopulaciju kojoj je izložena istočna Hrvatska. Naime, od 2002. do 2016. u slavonske su se županije doselile (tj. u njima prijavile prebivalište) ukupno 84.062 osobe, a iz njih se iselilo (tj. odjavilo prebivalište) ukupno 147.749 stanovnika, pa je ostvaren saldo ukupne migracije od – 63.687 osoba. Navedene brojke ne uključuju unutaržupanijska preseljavanja, ali uključuju migracije između pojedinih slavonskih županija. Posebno je sa stajališta razumijevanja današnje duboke i složene demografske, društvene i ekonomske krize u Slavoniji znakovit podatak o negativnom saldu vanjske migracije. Tako su se od 2009. do kraja 2016. iz slavonskih županija u inozemstvo odselile (najmanje) 36.833, a doselile su se 9.523 osobe, što znači da je ostvaren „višak“ odseljenih nad doseljenima od zamjetnih 27.310 stanovnika. To je prosječan godišnji mehanički gubitak od 3.400 stanovnika.  Ako iskazanoj emigracijskoj depopulaciji u posljednjih osam godina (– 27.320) pribrojimo ostvarenu prirodnu depopulaciju (– 24.654), dobivamo demografski gubitak od 51.974 osobe, što čini prosječan godišnji gubitak mehaničkim i prirodnim putem od čak 6.497 stanovnika. Stvarni je gubitak po županijama i veći jer u navedeni izračun nisu uključene unutarnje migracije.

Četvrto, zahvaljujući činjenici da je Slavonija sredinom prošloga stoljeća bila odredištem brojnih imigracijskih struja mlađega vitalnog stanovništva, proces demografskog starenja, premda prisutan, ipak nije toliko uznapredovao kao u nekim drugim hrvatskim krajevima ili u odnosu na hrvatski prosjek. No sve nepovoljniji trendovi u reprodukciji i migracijama sugeriraju zaključak da i slavonsko stanovništvo ulazi u duboku demografsku starost, koja će vrlo brzo imati izrazito nepovoljne učinke na ukupno stanje populacije, gospodarstva i društva u najširem smislu te riječi.

Od obećane do opustošene zemlje

Generalno uzevši, procesi depopulacije u pet istočnohrvatskih županija relativno su novijega datuma (unatrag dva do tri desetljeća), ali su njezini uzroci dugoročnoga karaktera i zadiru dublje u prošlost, najmanje unatrag jednog stoljeća pa i dalje. Naime, današnja demografska, pa i razvojna obilježja Slavonije baštine negativne učinke mnogih demografskih i nedemografskih čimbenika kretanja i razvoja stanovništva koji su uzajamnim i sinergijskim djelovanjem, nažalost, omogućili da Slavonija od „obećane zemlje“ u samo nekoliko desetljeća postane snažno depopulacijsko žarište, s brojnim nepovoljnim utjecajima na društveni i ekonomski napredak ne samo toga područja nego i Hrvatske u cijelosti. I, što je osobito važno, još se ne nazire usporavanje depopulacije, a kamoli pojava kakvih pozitivnih demografskih i ekonomskih trendova.

Upozorimo na najvažnije odrednice demografskog razvoja Slavonije koje su uglavnom remetile stabilna i poželjna populacijska kretanja, izazivajući brojne potrese u demografskoj dinamici i strukturama koji su s vremenom postali ključni destabilizacijski čimbenik ekonomskog razvoja, društvene stabilnosti, pa i nacionalne sigurnosti toga prostora. Dva svjetska rata do sredine prošloga stoljeća i Domovinski obrambeni rat tijekom 1990-ih godina rezultirali su, među ostalim, izrazito velikim i nenadoknadivim demografskim ratnim gubicima. Procjenjuje se da je samo u Domovinskom ratu u pet istočnohrvatskih županija poginulo ili se još smatra nestalima nešto više od deset tisuća ljudi (polovica svih ljudskih gubitaka), a da je u prisilnim migracijskim strujama sudjelovalo najmanje 180 tisuća stanovnika. Ratni su sukobi, uz ljudske žrtve, za posljedicu imali i znatne materijalne ratne štete. Ratna šteta za područje Slavonije iznosila je više od 22 milijarde kuna, što je približno četvrtina procijenjenih ukupnih izravnih ratnih šteta u Republici Hrvatskoj.

Među dugoročne odrednice sve nepovoljnije demografske slike Slavonije svakako treba ubrojiti: česte i brojne europske i prekomorske iseljeničke struje, neke s izrazitim političkim, a neke s naglašeno ekonomskim motivacijskim obilježjima; denatalitetni trend u reprodukciji ili „bijelu kugu“, procese modernizacije koji su uz pozitivne imali i brojne negativne učinke (ruralni egzodus); katastrofalne posljedice općeg osiromašivanja, besperspektivnosti poljoprivrede (što također ima duboke korijene), neopravdanog jačanja deindustrijalizacije i katastrofalnih učinaka privatizacije, što je za posljedicu imalo nestanak velikog broja radnih mjesta i propast brojnih tvrtki. Uz navedeno ne treba zanemariti ni promjene u hijerarhiji i strukturi društvenih vrijednosti, osobito u odnosu na brak, obitelj i djecu. Konačno, izostao je pravovremen, sustavan i organiziran odgovor državnih, pa i lokalnih struktura na izazove koji su Slavoniju gurnuli u zagrljaj depopulacije, demografskog osiromašenja i ekonomskog zaostajanja u odnosu na hrvatski prosjek, a osobito u odnosu na razvijenije dijelove naše zemlje.

Stoga je i razumljivo i očekivano razvojno zaostajanje Slavonije u posljednjih dvadesetak godina, što ilustrira i vrijednost BDP-a po stanovniku. Tako je, primjerice, BDP po stanovniku za 2014. u Virovitičko-podravskoj županiji iznosio 55,7%, u Požeško-slavonskoj 57,4%, u Brodsko-posavskoj 55,8%, u Vukovarsko-srijemskoj 58,1% te u Osječko-baranjskoj – najviše – 79,2% državnoga prosjeka. Također, svih pet istočnohrvatskih županija ulazi u skupinu potpomognutih područja u kojima je indeks razvijenosti manji od 75% prosjeka Republike Hrvatske, s tim da se samo Grad Osijek nalazi u skupini čiji je indeks razvijenosti između 100% i 125% prosjeka RH.

Demografska perspektiva istočnohrvatskih županija nije optimistična. Ako se nastave dosadašnji trendovi u prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva, realnim se može smatrati nastavak, pa i produbljenje depopulacije i ubrzanje procesa demografskog starenja. Prema nedavno objavljenoj (2014) projekciji demografa s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pretpostavlja se da će do 2030, u odnosu na rezultate popisa iz 2011, ukupan broj stanovnika u pet slavonskih županija (656.540) biti smanjen za gotovo 150 tisuća, a broj starih osoba bit će gotovo dvostruko veći od broja mladih.

U takvu sve nepovoljnijem demografskom kontekstu opravdano se pitamo: ima li uopće kakvih izgleda da u skorijoj  budućnosti negativne trendove, ne samo demografske nego i ekonomske, učinimo pozitivnim ili barem manje lošim nego što su danas? I koje su to javne politike i mjere koje treba osmisliti i ustrajno provoditi da Slavoniju (i Hrvatsku) izvučemo iz ponora u koji, lošim vlastitim političkim odlukama, procesima na svjetskoj (globalnoj) razini kao i zakonitostima demografskog, društvenog i ekonomskog razvoja, sve brže propadamo?

Slavonija može mnogo

Treba, držim, poći od ovog: povratak demografskoj stabilnosti i održivom ekonomskom napretku Slavonije nije moguć u sadašnjoj razvojnoj paradigmi Hrvatske koja se, barem kada je u pitanju politička sfera javnoga života, mnogo više oslanja na vladanje nego na upravljanje. Resursima, odnosno potencijalima kojima Hrvatska raspolaže  (ljudski i socijalni kapital, prirodna bogatstva, geografski položaj, dunavska i jadranska fasada, tradicija i sl..) ne treba niti se smije vladati, nego njima kao općem dobru treba pošteno upravljati. Demografski, društveni i ekonomski dignitet Slavonija može vratiti jedino ako te dimenzije budu na poželjan način postavljene na nacionalnoj razini. Bez jasne nacionalne razvojne strategije i vizije koja vodi računa o regionalnim specifičnostima Hrvatske nema napretka ni Hrvatskoj ni njezinim geografskim, povijesnim ili funkcionalnim regijama. Jednostavnije rečeno: što hrvatska država i hrvatsko društvo žele od Slavonije? Odnosno, što Slavonija može ponuditi Hrvatskoj i što treba od Hrvatske?

Slavonija Hrvatskoj može dati mnogo (kao što je to uostalom mnogo puta u svojoj povijesti činila, a ponajviše nedavno u Domovinskom obrambenom ratu), ali joj u svekolikom oporavku treba pomoći, i to takvim javnim politikama koje će voditi računa o specifičnostima toga prostora, a posebno u kontekstu jačanja onih gospodarskih grana koje su i dalje, unatoč svim razaranjima i pustošenjima, glavni oslonac i resurs: poljoprivreda, prehrambena industrija, šumarstvo i drvna industrija, promet, turizam (ratni memorijalni, ruralni)... U tom kontekstu, svoje mjesto bi mogao, ako se realizira u cijelosti, zauzeti i Projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji je pokrenula hrvatska vlada, sa svrhom „usmjerenijeg pristupa korištenju sredstava EU-fondova“ kako bi se „osigurala što veća apsorpcija EU-sredstava i znatno ojačali kapaciteti dionika“ te stvorili preduvjeti za „uvođenje posebnog regionalnog Operativnog programa za područje Slavonije, Baranje i Srijema u sljedećem financijskom razdoblju Europske unije od 2021. do 2027. godine“. Ciljani iznos koji hrvatska vlada želi osigurati iz EU-fondova za provedbu projekta, tj. za „ulaganja u poduzetništvo, poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo, istraživanje i razvoj, vodoopskrbu i odvodnju, kulturnu i prirodnu baštinu, sektor prometa, unutarnje plovne putove i energetiku“ doseže 2,5 milijarde eura ili gotovo 19 milijardi kuna. Dosad je ugovoreno projekata za nešto više od 2 milijarde kuna, što je tek 11% ciljanog iznosa. Nema dvojbe da bi taj projekt mogao postati zamašnjakom ekonomskog oporavka Slavonije, ali će to biti samo ako bude praćen i drugim aktivnostima, u smislu otvaranja novih radnih mjesta, usporavanja iseljavanja, poticanja nataliteta i stvaranja nove vedrije ili optimističnije klime u slavonskom i hrvatskom društvu, koja neće počivati na ideološkim podjelama, nego na nacionalnom ponosu i zajedništvu.

Dražen Živić/Vijenac/hkv.hr