Zadnji komentari

Neven Barać, Ivica Todorić i hibridno ratovanje

Pin It

Image result for agrokor

O Agrokoru je trebalo pisati prije 10 ili 15 godina; odnosno u eri Ivice Račana i Ive Sanadera, točnije u vrijeme dva mandata Stjepana Mesića. Na žalost - nije!  Današnja zainteresiranost je samo lažno pomodarstvo i zadržavanje kostura u ormaru te, što je najgore, pogodovanje kreatorima hibridnog ratovanja i unošenje kaosa u odveć kaotično stanje.

Hrvati imaju mentalitet maloga naroda što glavninu puka, pa tako i političare koji predstavljaju taj puk, priječi u prepoznavanju (naizgled) lokalnoga događaja (primjerice na gradskoj ili čak državnoj razini) kao izraza i očitovanja volje, odnosno moći nečeg (ili nekog) većeg.

Takvo stanje održavaju mediji i tisak (po nalogu raznih središta moći koji su uglavnom smješteni izvan Republike Hrvatske) promicanjem, prije svega, nebrojenih nevažnih i bizarnih vijesti, među koje se onda umetnu t. zv. “fake news” . Izjava predsjednika vlade Andreja Plenkovića da se “nalazimo u hibridnom medijskom ratu u kojemu sudjeluje mnogo aktera“, te pisma MVEP-a upućenog EU za pomoć pri suzbijanju (pro)ruske propagande kazuje da je do podizanja (samo)svijesti ipak došlo.

Međutim, i dalje je teško razlučiti što je „fake news“, a što hibridno medijsko ratovanje. Pojednostavljeno, „fake news“ je plasiranje lažnih, poluistinitih i nepotpunih podataka, puka (netočna) faktografija. Hibridno (medijsko) ratovanje jest korištenje tih lažnih vijesti kako bi se stvorilo, usmjerilo, oblikovalo ili na drugi način modificiralo mišljenje naroda, ali i političara te raznih osoba koje imaju pristup (i utjecaj) medijskoj pozornici. Zato je poželjno jednu vijest pročitati sa što je više izvora, od „indexa“ do „maxportala“, odnosno od Pupovčevih „Novosti“ do Hrvatskog tjednika. Na primjer, ovih se dana dosta galame diglo zbog tužbe udruge „Vigilare“ protiv Ive Josipovića, a portal narod.hr daje pregled školskog primjera sprege lažnih vijesti i hibridnog medijskog ratovanja.

Nadalje, poželjno je imati dobro pamćenje, što je praktički nemoguće zbog svih nebitnih podataka kojima nas mediji iz sata u sat bombardiraju. Važno je naglasiti da određene strukture uvijek djeluju u okviru određenog obrasca kojeg treba prepoznati. Trenutno je vijest godine „lex Agrokor“ te sudbina Ivice Todorića. Todorić nikad nije bio baš omiljena figura u Hrvata, ali je imao "dubok džep" pa je u kupljenom medijskom mraku („silenzio stampa“) mogao činiti što ga je volja, netransparentno poslovati i utjecati na Hrvatsku, ali ne samo hrvatsku političku scenu. Tako se putem bloga svakodnevno oglašava napadajući vlast, ako zaista Todorić i piše taj blog.

Afera s Dubrovačkom bankom je možda najznačajnija antihrvatska gospodarska operacija koja je stubokom promijenila političku scenu u Hrvatskoj, ali i omogućila 15 godina (2000.-2015.) potpune protuhrvatske vladavine te de facto onemogućila suverenu politiku Republike Hrvatske  prema Hrvatima u BiH. Krajnji je cilj te operacije, osim pranja novca, bilo rušenje Ivića Pašalića, dovođenje na vlast Stjepana Mesića i formiranje "trećejanuarske" Račanove vlade, koji su u konačnici odradili ključnu ulogu u "demokratizaciji", odnosno "kosor-sanaderizaciji" HDZ-a.

 Ključna osoba cijele te operacije bijaše pokojni Neven Barać, svojedobno označen kao agent KOS-a, uz medijsku potporu „Nacionala“, osnovanog novcem KOS-a, odnosno novcem poduzeća „Genex“ iz Beograda, koje je za specijalne operacije koristio KOS JNA a kasnije srbijanska BIA.  Dakle, imamo moćnog bankara, Nevena Baraća, kao predsjednika Dubrovačke banke, koji je onda „protuzakonito smijenjen“ pa je potom objelodanio, „ekskluzivno za Nacional“, svoju „istinu“ o vrhu HDZ-a.

Danas imamo istovjetno stanje; „tajkuna“ koji je kapital stekao na nezakonit način, država mu je nanijela „nepravdu“ te on sad napada Vladu RH zbog učinjene mu „nepravde“, a svaku njegovu riječ bez ikakve provjere prenose svi, ali beziznimno svi mediji. Kroz koji mjesec možemo očekivati Todorićev „ekskluzivni intervju“ za neki medij i tvrdnje kako je netko od sadašnjih visokih državnih dužnosnika zapravo tajni suvlasnik Agrokora. Takvu će “fake news” vijest onda prihvatiti Bernardić, Maras, Grmoja i Lovrinović, iz svojih osobnih ili uskostranačkih interesa, i uz potporu medija je plasirati u svako hrvatsko kućanstvo.

Međutim, iznadprosječne poznavatelje odnosa na postjugoslavenskoj sceni ni malo ne iznenađuje činjenica što se na istoj strani nalaze Ivica Todorić, SDP, ruska propaganda te srpske "privredne" strukture povezane s nekadašnjim beogradskim „Genexom“ (Ljubiša Krstajić, Zoran Drakulić, Miroslav Mišković…). Također se mora, i to vrlo ozbiljno, uzeti u obzir mogućnost da je, navodno, Todorić od ruske Sberbanke dobio 5 milijardi eura od kojih je trebao vratiti oko 60% spomenutog iznosa, dok bi otprilike 1,7 milijardi eura trebalo ostati njemu. Naposljetku je ponudio svoje dionice u zamjenu za novac koji je trebao vratiti, ali je u realizaciji tog plaba onemogućen lex Agrokorom. koji je u međuvremenu donesen.

S jedne strane, Ivica Todorić se očito dogovorio s Rusima, i to je njihov dogovor, no posljedica je da bi Rusi dobili značajan udio u Agrokoru, što je odluka koju ne može donijeti jedan čovjek, asociran s onima koji su protiv Republike Hrvatske radili i dalje rade. Sinhroniziranost svih raznovrsnih aktera u Todorićevu korist upućuje na krupnu (geo)političku igru s višestrukim interesima što se dade prepoznati prema stavovima koje mediji (po nečijem nalogu) očito promiču, jer, svatko ima svog „Gazdu“. Isto tako, iz Todorićevog se bloga lako iščitava protiv koga se djeluje i zašto. No, Hrvati bi trebali biti svjesni da je najvažnije uvijek ono što se izostavi, prešuti; dugačak je popis onih koji su za Agrokor odgovorni – nemoguće je da su „za sve krivi“ Plenković, Dalić i Ramljak.

Zaključno, o Agrokoru je trebalo pisati prije 10 ili 15 godina; odnosno u eri Ivice Račana i Ive Sanadera, točnije  u vrijeme dva predsjednička mandata Stjepana Mesića. Na žalost - nije!  Današnja zainteresiranost je samo lažno pomodarstvo i zadržavanje kostura u ormaru te, što je najgore, pogodovanje kreatorima hibridnog ratovanja i unošenje kaosa u odveć kaotično stanje.

Josip Gajski/HRsvijet