Zadnji komentari

Aca Stanković u građanskom ratu

Pin It

Ako je „građanski rat“, zašto se osniva Zbor narodne garde pri MUP-u RH? Ni pravno, ni zdravorazumski, ni na koji način Domovinski rat nije imao čak ni elemente građanskog rata, odnosno Domovinski je rat bio građanski rat, ali u nekoj paralelnoj, „fantasy“ povijesti u kojoj je Hrvatska izgubila, dakle onoj povijesti koju izučavaju klasići, markovine i jakovine.

Hrvatska je zemlja s najvećim brojem stanovnika koji sve znaju o svemu. Zaista, tolikim se brojem sveznadara po metru kvadratnom ne može pohvaliti nitko, od SAD-a do Japana. Stari su Grci po savjete i mudrost išli u Delfe, a suvremeni Hrvati idu u – kavanu.

U kavani se nalazi Pipničar(ka) iz čije se “mudrosti” napajaju Hrvati. Međutim, rastureno gospodarstvo, nefunkcionalno pravosuđe, neučinkovita (samo)uprava, predstojeći kolaps mirovinskog sustava, suludo zdravstvo… Kako sve to kad u Hrvatskoj svi sve znaju?

Kavanski mudraci i zato imaju odgovor – krivi su političari – eto, nemamo Pitiju, ali imamo “Popitiju”. I tako dobijemo naš krasan “circulus vitiosus” u kojemu ništa ne valja, ali svi znaju zašto ne valja i kako popraviti. Sad ujedno znamo zašto su Švicarska, Kanada, SAD, Njemačka tako napredne i razvijene; upravo zbog odljeva hrvatskih mozgova. Singapur, primjerice, svoj cjelokupni uspjeh i razvoj duguje upravo nekolicini Hrvata koji su doselili prije nekoliko desetljeća.

Dosta se ovih dana mudruje o nabavci borbenih zrakoplova; svi suvereno vladaju problematikom, kako raznorazni “stručnjaci”, novinari i komentatori po portalima i društvenim mrežama.

Ministru Krstičeviću i njegovim ljudima nije lako, jer, ako pogriješi pri odabiru, odlično upućena javnost će ga rastrgati. Što uopće jedan general pobjedničke vojske, školovan u West Pointu zna o borbenim zrakoplovima? Kavanski se mudraci diljem Lijepe Naše, nakon ospežnih razmatranja, složiše oko švedskog Gripena, prvo jer je “najnoviji”, a drugo, oku je ugodan. Dakle, kad bi se pitalo naše sveznadare, oni nabavci zrakoplova pristupaju kao kupnji, recimo, iphonea – iphone je isto tako lijep, a tim bolje ako je najnovija inačica.

Kad sve svoje znanje o zrakoplovstvu domaći kafandžije ne bi crpili iz stripa “Alan Ford”, točnije lika Grunfa i njegove mudrosti: “Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi“, onda bi sigurno uzeli u obzir cjelokupnu tehnologiju koja ide uz kupnju/prodaju zrakoplova, od radara do navigacijskog sustava, sustava ometanja i dalje redom, a to je ono što je važno – tehnologija, sadržaj – a ne forma, odnosno vanjština. S obzirom da „šačica“ Židova već 60 godina uspješno ratuje sa stotinama milijuna Arapa, onda bismo se mogli zamisliti nad njihovom tehnologijom.

Digla se galama (s pravom!) glede emisije Nu2 i Ace Stankovića koji je ustrajavao na kvalifikaciji Domovinskog rata kao građanskog (čitaj: „bratoubilačkog“) rata. Hrvatskim je petokolonašima bilo potrebno neko vrijeme nakon gostovanja Predraga Mišića za konsolidaciju. Piše neki Marinko Jurasić iz Večernjaka: „Vukovarski branitelj je u brzopoteznoj razmjeni argumenata sa Stankovićem brata nazvao izdajnikom svoje domovine, te je uporno govorio da je Srbija napala Hrvatsku. Stanković se izrijekom složio s obje tvrdnje, ali je i on uporno tumačio kako je njegov brat bio građanin Hrvatske, što mu je ključni argument da je 'u tom dijelu' to bio 'građanski rat'”. E da nam je na barem jedan dan „ljevičarska“ pamet da se odmorimo. Dakle, ako je netko građanin određene države, i taj se građanin bori protiv te države, onda se radi o građanskom ratu?! O sancta simplicitas!

Nastaviše naši stubokom nepismeni nadrinovinari izvlačiti presude Vrhovnog suda RH pa tako Jurasić zapanjuje argumentacijom dostojnom Hansa Kelsena: „Čak je i Vrhovni sud zauzimao različita stajališta pa je po jednom Hrvatska postala suverena donošenjem Ustava 22. prosinca 1990., što bi značilo da su svi oružani sukobi u Hrvatskoj bili međunarodni. Ali, Županijski sud u Zagrebu ustvrdio je u nepravomoćnoj presudi Branimiru Glavašu da je Hrvatska državnopravni status stekla međunarodnim priznanjem 15. siječnja 1992. To bi značilo da je Stanković u pravu i da je Vukovar pao u 'građanskom ratu'“.

Kad ne znaju što će, posežu za pravom i pravnim pojmovljem, zaboravljajući da studij prava postoji od 12. stoljeća, a studij novinarstva ne postoji. „Građanski rat“ je kolokvijalni, žargonski izraz kojeg pravo, kako nacionalno tako i međunarodno, a potonje je ono relevantnije, naprosto ne poznaje. Naime, prav(n)i izraz za „građanski rat“ je nemeđunarodni oružani sukob. Ako ćemo već ovoj tematici prići „zdravorazumski“, odnosno laički, onda se možemo zapitati, kako, kad se već radi o „građanskom ratu“, je jedna strana bila naoružana tenkovima, zrakoplovima, minobacačima i topovima, a druga je strana imala prošvercane kalašnjikove stare pola stoljeća?

Ako je „građanski rat“, zašto se osniva Zbor narodne garde pri MUP-u RH? Ni pravno, ni zdravorazumski, ni na koji način Domovinski rat nije imao čak ni elemente građanskog rata, odnosno Domovinski je rat bio građanski rat, ali u nekoj paralelnoj, „fantasy“ povijesti u kojoj je Hrvatska izgubila, dakle onoj povijesti koju izučavaju klasići, markovine i jakovine.

Razina plitkosti, površnosti i banalnosti u suvremenom društvu nedvosmisleno ukazuje na štetu prouzročenu od 1918. godine kad su Hrvati (ne samo tuđom krivnjom) ušli u zagrljaj „vizantijskog“ opančarstvo. Turci i poturice su u 16. stoljeću sjedili na „ćilimu“ u Beogradu te "divanili" srčući „šolju kafe“, što je jedina „baština“ koju su Hrvati stekli boraveći s „braćom“ Srbima u skoro stoljetnoj jugoasocijaciji. Od srednjeeuropskog, pitomog, kultiviranog i kulturnog naroda, u manje od stoljeća postadosmo kulturna „avet“ nikad nam svojstvenog Balkana ili „regijona“; „sveznalice“ kojima su uvijek drugi krivi za sve muke i tegobe.

L. C./HRsvijet