Zadnji komentari

Komu smeta hrvatski nogomet?

Pin It

Related image

Pitanje iz naslova zapravo je retoričko. Na njega svi znamo odgovor, samo uglavnom glumimo da ne znamo. Stoga ću – iako je retoričko pitanje po definiciji pitanje na koje se ne očekuje odgovor – ja na ovo pitanje ipak odgovoriti. Hrvatski nogomet smeta istim onima kojima smeta i Hrvatska.

Kako su takvi ipak manjina u hrvatskom društvu, razradili su pomno promišljenu strategiju kako štetiti Hrvatskoj, a da se ne razotkriju do kraja kao antihrvati. Uvijek u krug svojih destruktivnih djelovanja nastoje uvući što više naivnih Hrvata, raznih pravdadžija, jalnuša, lakovjernika, prostodušnih i malodušnih. Stvoriti, što bi se reklo, povoljnu atmosferu za destrukciju svake vrste. Kad je nogomet u pitanju, navijačke skupine idealan su bazen za njihovo ribarenje povodljivih duša. Stoga smo se našli u apsurdnoj situaciji da hrvatskom nogometu najviše škode hrvatski navijači.

  Počev od izgreda u Milanu, preko svastike na Poljudu i pokušaju prekidanja utakmice na Europskom prvenstvu u Francuskoj do pravosudnog napada na neke igrače, hrvatska je reprezentacija izložena svojevrsnom specijalnom ratu u koji su, više ili manje svjesni onoga što čine, involvirani i hrvatski navijači. Da nije bilo te loše atmosfere koja se  medijskim, navijačkim, pa i institucionalnim pritiscima stvorila oko reprezentacije, vjerojatno bi se i Čačić, ne ulazeći u to koliko je stručan ili ne, s reprezentacijom plasirao na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Bilo kako bilo, plasmanom na deseto veliko natjecanje u dvadeset šest godina postojanja, hrvatska je nogometna vrsta još jednom gorko razočarala prikrivene i otvorene neprijatelje hrvatske države i hrvatskog društva. Žalosno je što se među takve dijelom svrstala i Hrvatska televizija dajući priliku jednom osrednjem bivšem nogometašu da se nakon hrvatskog plasmana na Svjetsko prvenstvo u Rusiju nabacuje blatom na Hrvatski nogometni savez. Kad već nije mogao na same igrače.

  Volim nogomet, ali nisam nogometni stručnjak. Iskreno, ne zanima me tko je na čelu HNS-a, sve dok hrvatski nogomet funkcionira dobro. A činjenica jest da smo u nogometu daleko uspješniji nego u bilo kojoj grani gospodarstva, znanosti, umjetnosti, čega god. Svi ti igrači, osim Rakitića, izrasli su u hrvatskim klubovima. Nogometni savez je valjda jedini u zemlji koji ne ovisi o državnim davanjima nego zarađuje veliki novac, koji, povratno, sigurno blagotvorno djeluje i na hrvatsko gospodarstvo u cjelini. Uostalom, istraživanja su pokazala da sam plasman neke reprezentacije na svjetsko prvenstvo povećava BNP te zemlje. Stoga se neminovno nameću neka pitanja. Zašto neki uporno drve o tomu kako je hrvatski nogomet u krizi kada se redovito plasiramo na velika natjecanja, igrači nam igraju u najvećim europskim ligama, a i liga nam je solidna? Ako je HNS nešto kao nogometna vlada, zašto mu se uspješnost i financijska moć uzimaju za zlo? Zar ne bi bilo dobro da je i naša stvarna vlada bar upola uspješna kao HNS!?

  Na takva jednostavna pitanja nitko od kritičara hrvatskog nogometa i ne pokušava dati suvisao odgovor. Uvijek se u napad kreće iz pozicije da su kriza u hrvatskom nogometu, lopovluk i kriminal već dokazana stvar te da treba tražiti izlaz iz te teške situacije. No, pogledajmo kako stvari uistinu stoje. Primjerice, ozloglašeni Mamić! Osobno mi je njegov balkanluk prilično antipatičan, no nemam nikakvih problema s tim da priznam da je u tržišnom smislu izuzetno uspješan. Uostalom, prilično bi se lako moglo dokazati da je za hrvatsko gospodarstvo, organizirajući uspješan i profitabilan Dinamo te prodajući nogometaše najboljim europskim klubovima, uprihodio više eura, dolara ili čega već od mnogih razvikanih dobitnika Zlatne kune. No, stvar ionako nije u Mamiću. Kada se makne on, bit će sporan netko drugi, čak i kada bi se maknula cijela aktualna postava HNS-a,napadi na hrvatski nogomet ne bi prestali… Sve dok na čelo HNS-a ne bi došla ekipa koja bi snažno krenula u izgradnju jugoslavenske lige i razgradnju hrvatske reprezentacije i svega onoga što ona simbolizira običnome puku.

   Hrvatska nogometna vrsta u drugoj je jakosnoj skupini skupa sa Španjolskom, Engleskom, Meksikom itd., dok je Srbija u četvrtoj, posljednjoj, jakosnoj skupini, skupa sa Južnom Korejom, Marokom, Saudijskom Arabijom itd. Ogoljeno do kraja, to je ono što uistinu boli i smeta one koji bi kao željeli ''popraviti'' stanje u hrvatskom nogometu, izvući ga iz ''krize''.

Damir Pešorda/HRsvijet