Zadnji komentari

Na prostoru nekadašnje SFRJ, nismo se pomaknuli daleko od titoizma

Pin It

Kada tome dodamo zabranu koncerta Marka Perkovića Thompsona, može se zaključiti da aktualna slovenska vlast namjerava vratiti Sloveniju u meki totalitarizam ili neku vrstu labavo balkansko-titoističke konfederacije s Bosnom i Srbijom. Pri tome vlast nije svjesna da Bosna i Srbija nisu više ono što su bile, te da je jugonostalgija tamo odsutna

Poznati slovenski pisac Drago Jančar već davno je kazao, da živimo u „demokraturi“: točnije u poretku koji bi morao biti demokracija a u suštini je – diktatura. Politička „elita“ zastrašuje građane ili kritičnu javnost i želi prigrabiti sve oblike vlasti. Zato provodi oduzimanje novina: fenomen koji smo posljednji puta vidjeli tijekom 1980-ih.

Svaki autor rado podnosi izvještaj o sadržaju njegove knjige i kako su ju prihvatili čitatelji. Knjiga Kota 101 koju sam pisao četiri godine ima 775 stranica, 1200 bilješki i 19 stranica indeksa imena, a govori o postkomunizmu u Sloveniji i Hrvatskoj, te je u svakom smislu korisna literatura. Analizira načine kojima postkomunizam kontrolira političku moć: prednjače ekonomija, mediji i pravosuđe.

U tom je smislu medijsko predstavljanje Kote 101 bilo je zamišljeno kao nastup nekoliko visokih pravničkih autoriteta u Republiki Sloveniji, što bi dodatno razjasnilo fokus knjige: između ostalog analizira zlouporabu pravosuđa kojom su postkomunisti srušili reformsku vladu Janeza Janše i u vrijeme izbornog razdoblja (srpanj 2014.) ga zatvorili. Tako su osvojili dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini. Na medijskoj konferenciji pojavili su se nekadašnji i sadašnji suci Ustavnog suda RS, suci Vrhovnog suda i stručnjaci za pravo. Među ostalima.

No, dva dana prije toga dogodio se neobičan incident. Jedog od sudionika medijske konferencije na predstavljanju knjige, dr. Jana Zobca, suca Vrhovnog suda i bivšeg suca Ustavnog suda je na putu do vlastitog ureda u prostorijama Vrhovnog suda pretukao te fizički i psihički zlostavljao policajac, koji je u istoj zgradi zadužen za sigurnost sudaca i sudova. Događaj je pretjeran. Policajac je vrhovnom sucu lomio ruku na leđima, tukao ga, te ga verbalno ponižavao. I sve to jer je prolazio kroz kontrolnu točku i imao ključeve od ureda u džepu, što je izazvalo alarm. A dr.Zobec je toga dana napravio istu rutinu kao i tisuću puta prije: ušao u svoj ured u Tavčarjevoj ulici u Ljubljani.

Nema sumnje da je policajac imao upute kako postupiti. Da je naređenje došlo „s vrha“. Dr. Jan Zobec je jedan od rijetkih koji doslovno razumiju zakon u Sloveniji: oni štite pojedinca od mogućih državnih zlostavljanja. Dr. Jan Zobec je također pridonio definiciji totalitarizma koji moja knjiga koristi na prvoj stranici uvoda. I bio je član ekipe ustavnog suda koja je poništila presudu protiv čelnika oporbe.

Ovaj događaj nije bio izoliran. Nekoliko dana ranije, sud je zaplijenio posljednje izdanje Reporter Magazina, jedine neovisne novine o šireg utjecaja u zemlji. Uredništvu je prijetilo drakonskom novčanom kaznom od 100.000 eura, koja – u slučaju ponovnog prekršaja – može narasti do milijun eura. Časopis je pisao o najbogatijoj slovenskoj obitelji – Login.

Kada tome dodamo zabranu koncerta Marka Perkovića Thompsona, može se zaključiti da aktualna slovenska vlast namjerava vratiti Sloveniju u meki totalitarizam ili neku vrstu labavo balkansko-titoističke konfederacije s Bosnom i Srbijom. Pri tome vlast nije svjesna da Bosna i Srbija nisu više ono što su bile, te da je jugonostalgija tamo odsutna.

Nemam nikakvih problema s kritikama današnjeg slovenskog režima u inozemstvu ili u Hrvatskoj. Poznati slovenski disident France Bučar je 1988. godine u europskom parlamentu u Strasbourgu kritizirao Europu, jer daje kredite SFRJ. Na takav način samo produžuje njezinu agoniju. Kazao je: „Svaka pomoć vladi ove zemlje pruža mogućnost da ona i dalje sprovodi nedemokratsku politiku protiv svojih građana“. U Jugoslaviji je napadnut kao „izdajica domovine“, prvo od strane JNA. No za dvije godine se pokazalo da je bio savršeno u pravu. SFRJ je, naime, propala.

Stoga se moja kritika ne odnosi na Sloveniju kao zemlju kojoj pripadam. Sloveniju, kao i Hrvatsku, volim. Odnosi se na sadašnju političku totalitarnu „elitu“, koja je na nezakonit način na izborima 2014. godine – zatvaranjem čelnika oporbe – ugrabila vlast. Poznati slovenski pisac Drago Jančar već davno je kazao, da živimo u „demokraturi“: točnije u poretku koji bi morao biti demokracija a u suštini je – diktatura. Politička „elita“ zastrašuje građane ili kritičnu javnost i želi prigrabiti sve oblike vlasti. Zato provodi oduzimanje novina: fenomen koji smo posljednji puta vidjeli tijekom 1980-ih.

Marko Veselica nije uzalud rekao: „U početku bješe riječ i riječ bješe od Boga i Bog bješe riječ. A u Hrvatskoj riječ bješe zločin.“ Slovenski sudovi smatraju riječ za zločin. Kao autor članka i čovjek koji redovito piše bio sam osuđen dva puta, jednom na zatvorsku kaznu od dva mjeseca, koju je Vrhovni sud kasnije poništio. Za nekog titoističkog povjesničara (titofila) jednostavno sam pronašao u arhivima da je većinu života imao talijansko ime i državljanstvo. Joža Pirjevec, gorući titofil je nekada bio Giuseppe Pierazzi. A danas o tome neće ni čuti. Na drugom sam sudu osuđen jer sam o jednom pjesniku pisao da je poetska nula. Doktorat iz suvremene poezije sa pariške Sorbonne mi omogućava suvereno suditi o toj stvari. Moram platiti 10.000 eura, što predstavlja nezamisliv iznos za takav „delikt“.

„Habent sua fata libelli“. Knjige imaju svoju sudbinu, rekli su Latini. Također, s Kotom 101 je tako. Događaji oko nje dokazuju da se na prostoru nekadašnje SFRJ, suštinsko nismo se pomaknuli daleko od titoizma.

Dr.Boštjan Marko Turk/7dnevno