Sanjin Baković: Quo Vadis, Plenković?

  • Ispis

Za vrijeme velikog progona kršćana u Rimu apostol Petar je napuštao Rim i na vratima Rima sreo je Isusa. Quo Vadis, Gospodine, upitao je Petar?  Gospodin mu je odgovorio: Idem u Rim da ponovno budem razapet na križu. Čuvši te riječi Petar se vratio u Rim gdje je umro kao mučenik. Danas se to pitanje upućuje nekome tko se nalazi na pogrešnom putu.

Aktualni predsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković nekad ljevičar i marksist preobratio se u vjernika. Bilo bi to pozitivno da je pronašao vjeru jer Crkva nije nikome zatvorila vrata zbog ranijih djela ili svjetonazora.  Da li je on tamo prisutan samo tijelom? Jer duhom i vjerom očigledno nije! 

Biti vjernik nedjeljom i blagdanom može nam populistički pomoći u pridobivanju simpatija vjernika, a zahvaljujući medijima vjernici mogu vidjeti pobožnog predsjednika Vlade RH i dati mu svoj glas na izborima. No, da je riječ o strategiji kratkog daha dokazao nam je Andej Plenković koji nas je uporno uvjeravao suprotno uvjerenjima Katoličke crkve.

I gle čuda „vjernik Plenković“ proziva vjernike u HDZ-u koji se ne slažu s rodnom ideologijom i ne odriču se nauka vjere i svog svjetonazora. Dobivaju jasnu poruku da u slučaju prijevremenih  izbora neće biti na njegovim listama ili čak mogu biti izbačeni iz stranke. Da li se to HDZ pretvara u partiju gdje je vjernicima čak bilo zabranjeno učlaniti se u bivši SK? Nećemo se vraćati u prošlost i ponavljati sve kroz što su prolazili. Nisu se odrekli svoje vjere, ostali su čvrsti nadajući se da će svoje snove ostvariti u Republici Hrvatskoj.

Prvi kršćani su u Rimskom carstvu umirali mučeničkom smrću, spaljivani su ili bacani divljim zvijerima u Koloseumu, ali to ih nije uništilo, nisu se odricali vjere i postali su sve jači te su održali kršćanski nauk i vjeru do danas.

Još je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ukazao na one koji se prodaju za Judine škude i spremni su na savez i sa crnim vragom da bi ostvarili svoje ambicije i ciljeve. Nažalost, takvi će ostati u okruženju predsjednika Vlade RH jer su zahvaljujući njemu progledali i zadržati će svoje pozicije na koje su došli kao njegov izbor  jer ih narod nije birao i izabrao.

Vjernike treba izbaciti iz HDZ-a jer se zna da kao što su danas protiv Istanbulske konvencije isto tako  neće prihvatiti veliku koaliciju s SDP-om koja će na vidjelo izaći prilikom samog izglasavanja Konvencije. Partija, koja se devedesetih razdvojila  po principu: malo u SDP, malo u HDZ i izmjenjivala se na vlasti uviđa da više neće moći samostalno osvojiti vlast i da je jedino rješenje Velika koalicija. Vjernici u HDZ-u sigurno ne bi prihvatili takav savez i zato ih treba u stranci staviti na marginu ili izbaciti.

Istanbulska konvencija tj. rodna ideologija je najveći napad na Katoličku crkvu još od raspada komunizma. Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković se svim silama založio za ratifikaciju i prihvaćanje Istanbulske konvencije, pretvorio se u poslanika Bruxellesa u misiji koju mora ispuniti. Da je toliku energiju uložio u nužne reforme koje se kad-tad moraju učiniti, što kasnije to će biti bolnije, možda rezultati ne bi bili vidljivi odmah, ali Hrvatska bi bila na dobrom putu izlaska iz krize. 

Gospodin Plenković ima vremena i za to, planirao još jedan mandat  ako se ne predomisli i vrati u Bruxelles jer lakše je biti poslanik Bruxellesa nego voditi državu. Njegovo vođenje države svelo se na odugovlačenje, kupovanje vremena i oklijevanje u donošenju odluka. U suštini postao je sinonim za „oklijevalo“.

Rimski državnik i vojskovođa  Quintus Fabius Maximus živio je u III.st. prije Krista. Dobio je nadimak „Cunctactor“ odnosno oklijevalo. Za vrijeme Punskih ratova izbjegavao je sukob na bojnom polju s Hanibalom računajući da se rat vodi na rimskom tlu i da neprijatelj nema logistiku za dugotrajno ratovanje. Povlačio je rimsku vojsku, iscrpljivao protivnika i spaljivao žitna polja pred neprijateljem. U konačnici je pobijedio jer se radilo o vanjskom neprijatelju nespremnom za dugotrajan rat.

Andrej Plenković nema vanjskog neprijatelja koji ga onemogućava u provođenju reformi. Svojim oklijevanjem aktualni predsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a iscrpljuje vlastiti narod koji napušta svoja polja i vinograde, ostavlja svoj dom i odlazi u svijet jer ovdje nema od čega živjeti. Istina, polja nisu spaljena, ali nema ih tko obrađivati. Vlasnici će plaćati porez na nekretnine, a možda će im s vremenom biti oduzete jer ih ne obrađuju. Sve to na radost i veselje uvozničkom lobiju.

Svjedoci smo najvećeg egzodusa Hrvata još od 1968. godine kad su napuštali Titovu Jugoslaviju i odlazili u Njemačku. Komunističkoj vlasti je to odgovaralo jer su se rješavali kako nezaposlenih tako i političkih protivnika. Hrvati su napuštali svoje domove za vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine SHS i Titove Jugoslavije. Ako je tako moralo biti u državama koje hrvatski narod nije prihvatio kao svoju već su mu nametnute postavlja se retoričko pitanje zašto se trend nastavlja i u Hrvatskoj državi, ostvarenju sna svih Hrvata?

Mladi, visokoobrazovani i radno sposobni odlaze masovno svakodnevno, a rijetki se vraćaju. Raditi će vani za veću plaću, puniti zdravstvene i mirovinske fondove diljem Europe, a naši fondovi pucaju po svim šavovima poput HDZ-a pod ingerencijom Andreja Plenkovića. Nakon svega Andrej Plenković se hvali kako smo smanjili nezaposlenost. Genijalno, nema što! 

Ujedno je za vlast dobro da odlaze jer nezaposleni i nezadovoljni neće dati  svoj glas za vladajuću stranku već bi jačali oporbu. I što se čini da se to zaustavi,  ne silom, nego stvaranjem uvjeta za ostanak.

Rekao bi predsjednik Vlade RH u svom stilu kako se radi na tome, a o svemu će nas izvjestiti resorno Ministarstvo za demografsku demagogiju. 

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković prijetio je članovima HDZ-a raspuštanjem Vlade RH i izlaskom na izbore s listom svojih istomišljenika na kojoj neće biti protivnici Istanbulske konvencije. Nadajmo se da neće oklijevati i da se ne plaši izaći na prijevremene izbore sa svojom listom. To bi mu pomoglo da se uvjeri je li narod čita i razumije što se događa.

Nadalje, nadajmo se da će Andrej Plenković učiniti nešto za doborbit Republike Hrvatske i vratiti se u Bruxelles gdje ga čeka lovorov vijenac iz ruku Junckera za zasluge u prihvaćanju i provođenju Istanbulske Konvencije.

I zato na kraju zapitajmo čovjeka na pogrešnom mjestu i pogrešnom putu: „Quo Vadis, Plenković?

Sanjin Baković dipl.ing.