Sanjin Baković: Identična metoda medijskog djelovanja od Napoleona do Karamarka

Pin It

Možemo zaključiti kako se u hrvatskoj javnosti nastoji i dalje stvarati dojam da je Tomislav Karamarko kriv za sve što se dogodilo hrvatskom narodu iako nije bio u mogućnosti samostalno odlučivati, a onog trenutka kada bi najavio vlastiti povratak u medijskom prostoru proizvele bi se potencijalne afere kako bi se Tomislava Karamarka nastojalo diskreditirati i pritom prikazati bogatašem koji je vlasnik nekretnina za koje niti on sam ne zna da ih posjeduje

Kad je Napoleon napustio zatočeništvo na otoku Elbi i krenuo prema Francuskoj podignute su tenzije u svim novinama u Francuskoj oko tog užasa, a među njima i prostor za djelovanje pronašao je i vladin službeni list “Le Moniteur Universel”.

U prvoj svojoj vijesti pisao je ovaj list: “Zlotvor se oteo iz zatočeništva. Pobjegao je sa Elbe”.

U drugoj vijesti pisalo je u tom listu: “Korzikanski vukodlak je već u zaljevu Juan”.

Treća vijest: “Tigar je stigao do Capa. Sa svih strana kreću trupe protiv njega. On će naći svoj kraj kao kukavički pustolov kada zaluta u planinama. Neće izbjeći sudbinu.”

Brzo iza toga pisao je Le Moniteur Universel : “Ona nakaza je na žalost, čijom izdajom, ne zna se, zaista stigao u Grenobleu”.

Iza toga uslijedio je naslov: “Uzurpator se drznuo i krenuo prema glavnom gradu i već se približio na šestedet sati”.

Dogodila se medijska tišina službenog lista, a zatim nakon određenog vremena list izvještava: “Bonaparte se približava divljom brzinom, ali nikada se neće dočepati glavnog grada”.

Iza toga izašle su još dvije bilješke: “ Napoleon će sutra stići pred zidine Pariza”, a druga: “Car je stigao u  Fontainebleau”.

Tu je hrabrost vladinog lista prestala. List se počeo prilagođavati novonastaloj situaciji: ”Sinoć je car svečano ušao u carsku palaču. Sve je ispunjeno radošću u svrhu njegovog povratka”. 

Da se ne razlikuje modus operandi mainstream medija u Republici Hrvatskoj  unatrag dvije stotine godina sa paralelom koja je povučena iz 1815. godine najbolje se vidi na primjeru Tomislava Karamarka koji je najavio da će osvojiti vlast:

Prilikom uhićenja Boljkovca svi o Karamarku: “Strahovito je nestrpljiv da preuzme vlast, ali nije kapacitet”,

“Nesposobni povjesničar: Tomislav Karamarko je sitni blefer kojem treba dati nogu u dupe”,

“Karamarkova borba protiv komunističkih zločina ulaznica je u HDZ”,

“Karamarkova desnica, nacionalna sramota”, 

“Karamarko - Tuđmanov sljedbenik ili izdajnik”,

“Karamarko je mutavac koji zna sve o svima”,

“Farsa, a ne Izborni sabor: Nakon 20 sati Karamarko postao predsjednik HDZ-a”,

“Novi predsjednik HDZ-a je čovjek za svaku vlast: Služio je Tuđmanu, Mesiću, Sanaderu i Kosorici”, 

“Karamarko je ekstremist i ustaški element”,

“Novi HDZ opterećen problemima i  Karamarkom”,

“Karamarko je instrumentalizirao ustašku zmiju”,

“Tito nije smetao Karamarku kada je bio uz Mesića”,

“Zaustavite Karamarka”, 

“Zar Karamarko zaista misli da je Bog uz HDZ kojem đubre i Kevina jama dižu atmosferu?”,

“Karamarkova crna lista komunista”,

“Karamarko je bio suradnik Udbe”,

“Karamarko želi biti novi Tito”,

“Karamarko ni hladne glave ne može razlikovati legitimno od kriminalnog”,

“Karamarko Gotovinu koristi za promociju, a strpao ga u Haag”,

“Pobjedi li Karamarko prijeti nam radikalna desno fašistička demokracija”,

“Karamarko prijeti svim hrvatskim medijima”,

“Sloboda medija pogoršala se dolaskom Domoljubne koalicije na vlast”, 

“Karamarko odustao od zakona o lustraciji, a i Tepeš ne bi lovio vještice”,

“Afera Konzultantica”,

“Novi dokazi u aferi Soboli”,

“Karamarko je hodajući politički mrtvac”,

“Pad crnog Tome: Po savjete išao vidovnjacima”.

Naravno, ovo je samo kap u moru permanentne negativne medijske kampanje koja se provodila nad bivšem predsjedniku HDZ-a i prvom potpredsjedniku Vlade RH Tomislavu Karamarku koji je neovisno o sinkroniziranoj medijskoj hajci između političkog establishmenta i mainstream medija u festivalu demokracije postao predsjednik HDZ-a. Ujedno je doveo HDZ u vlastitom mandatu do pobjede dva puta na izborima za EU parlament, lokalnim izborima, predsjedničkim izborima i u konačnici do pobjede na parlamentarnim izborima. Zamislite uza sve pogrdne termine i negativnu medijsku propagandu pobijedio je na svim izborima i podignuo HDZ iz pepela. Plebiscitarno je izabran na mjesto predsjednika HDZ-a u drugom mandatu što je bila potvrda prethodnih rezultata.

Ako pratimo kronološki redoslijed tada dolazimo do zaključka da je negativna medijska kampanja trajala od uhićenja Josipa Boljkovca do okretanja leđa Karamarkovih najbližih suradnika koji su prouzročili Karamarkov konačan pad. Kada je riječ o aferi Soboli kaznena prijava je odbačena, a “potencijalni” sukob interesa nikad nije dokazan niti je određena kazna ispred Povjerenstva koje je u prošlosti kažnjavalo Plenkovićeve najbliže suradnike poput Jandrokovića, a naposljetku i Dalić jer su se nalazili u sukobu interesa. Izborom Andreja Plenkovića za predsjednika HDZ-a učestali medijski linč nad institucijom predsjednika HDZ-a je zaustavljen.

Međutim, nije zaustavljena negativna medijska kampanja nad Tomislavom Karamarkom kojeg se nastoji najblaže rečeno ismijavati i omalovažiti prilikom svake njegove inicijative, a krajnji cilj je prikriti istinu. Dovoljno je zamijetiti prema naslovima kako su popraćeni u medijskom prostoru Karamarkovi posjeti Velikoj Britaniji, SAD-u i Izraelu ili osnivanje Instituta za prosperitet i sigurnost Hrvatske što se vidi iz sljedećih primjera:

“Slučajni turist Karamarko: Otkrivena prijestolnica multikulturalnosti u Londonu”,

“Karamarko u Washingtonu: Objavio je fotografije sa groblja”,

“Karamarko u Izraelu: Nekad je šurovao sa ustaštvom pa odjednom postao antifašista”,

“Karamarko si je našao posao. Osnovao vlastiti Institut pa se pohvalio gestom”, 

“Odlazim iz Hrvatske, prodajem stan, Karamarko je uništio sve”,

“Rehabilitaciju ustaštva pokrenuo je Karamarko i to će uništiti Hrvatsku”

“Karamarko najavio mogući povratak…”,

“Karamarko je nebitan. Recimo da organizira tribinu tko bi to došao slušati?”,

“Razotkriveno tajno bogatstvo Tomislava Karamarka”,

“Karamarko oštro napao Plenkovića: Oduzima nam pravo i spremnost braniti svoj dom, vjeru, naciju i državu”,

“Karamarko se nudi za vođu prave desnice, treba li nam novo utapanje u prošlosti?”,

“Eto ga opet: Karamarko poziva na rušenje Andreja Plenkovića”,

“Karamarko bi se vratio, ali nitko ga ne treba”,

“Neuspio Karamarkov scenarij”,

“Varga otkrio Uskoku da ga je s Mamićem spojio Karamarko”.

Uostalom, iz konteksta možemo zaključiti kako se u hrvatskoj javnosti nastoji i dalje stvarati dojam da je Tomislav Karamarko kriv za sve što se dogodilo hrvatskom narodu iako nije bio u mogućnosti samostalno odlučivati, a onog trenutka kada bi najavio vlastiti povratak u medijskom prostoru proizvele bi se potencijalne afere kako bi se Tomislava Karamarka nastojalo diskreditirati i pritom prikazati bogatašem koji je vlasnik nekretnina za koje niti on sam ne zna da ih posjeduje.

Nakon što je najavio povratak u visoku politiku i pozvao desnicu na ujedinjenje uoči izbacivanja Darka Milinovića iz HDZ-a i prosvjeda u Vukovaru dogodio se već viđen scenarij. Naime, određeni su mediji koji očigledno služe za obračun sa Karamarkom pokušali nametnuti tezu “kako je Varga otkrio Uskoku da ga je sa Mamićem spojio Karamarko” što je ravno fantaziji budući da je i sam Tomislav Karamarko opovrgnuo neistine jer je Vargu upoznao tek lani kada mu se isti preko određenih zajedničkih prijatelja ponudio napraviti elaborat oko krađe glasova koji nikada nije bio realiziran. Pomoći onome tko teško živi radi razvijene empatije i sažaljenja nije isto što i koristiti usluge.  Tko još može vjerovati u tu tezu kada znamo da se Tomislav Karamarko bori sa zakonom još iz vremena privatizacijskih pljački i Miroslava Kutle.

Od pokušaja činjenja prvorazrednog skandala gdje je u fokusu trebao biti Tomislav Karamarko težište je prebačeno na aktualnog zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića kojem je uhapšen kum i prijatelj Blaž Curić koji je bio zaposlen u ministarstvu Tomislava Tolušića kao vozač resornog ministra. Brkićevog kuma tereti se da je dojavio Vargi da mu se sprema uhićenje radi izrade lažnih SMS-ova za Zdravka Mamića. Da se krenulo na Milijana Brkića jasno je bilo nakon istupa Branimira Glavaša koji ga je optužio da stoji iza prosvjeda u Vukovaru, a netom se pojavila afera Kum. No, Brkić koji je okrenuo leđa Tomislavu Karamarku nije naš problem, već institucija koje se bave trenutno sa njegovim najbližima, a i nitko ga nije navodio da opozove Tomislava Karamarka. 

Na kraju možemo konstatirati ako promatramo sa aspekta povijesnog djelovanja medija kako je na primjeru Napoleona Bonapartea bio vidljiv obrazac medijskog djelovanja od 9. ožujka do 22. ožujka 1815. godine kada su listovi skloni vladajućima pisali protiv istog nazivajući ga korzikanskim vukodlakom i nakazom. U suštini riječ je bilo o sinergijskom djelovanju mainstream medija i centra moći. Isti takav obrazac djelovanja primjenjuje se u modernoj i suverenoj Republici Hrvatskoj budući da lustracija nikada nije provedena, a što se najbolje vidi na primjeru Tomislava Karamarka. 

Kroz sličan tretman prolazi i američki predsjednik Donald Trump. I Trumpu i Karamarku zajednička je platforma doktrina domoljublja, a iz ovog članka izvucite pouku jer bezbroj puta uspostavilo se da je povijest učiteljica života. Dakle, Tomislav Karamarko vratiti će se jači nego ikad.

Stoga, ne vjerujte svemu što vam plasira mainstream i politički establishment o  Tomislavu Karamarku jer za dobrim se konjem prašina uvijek diže.  

Sanjin Baković dipl.ing.