Sanjin Baković: Plenković docira o suverenizmu, a 2011. godine otkrio je HDZ

Detalji

Objavljeno: Četvrtak, 23 Svibanj 2019 15:00

Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković pokušao je istaknuti na samom početku vlastitog govora u dvorani Dražena Petrovića kako pre snažno izgleda ova Cibona u kojoj se okupilo oko 5.000 članova HDZ-a na dan komemoracije 74. obljetnice bleiburške tragedije. No, daleko je to od snage zajedništva Domoljubne koalicije u vrijeme Tomislava Karamarka kada je pobjednički HDZ na završnom skupu uoči parlamentarnih izbora 2015. godine napunio zagrebačku Arenu okupivši oko 20.000 članova i simpatizera.

Za razliku od aktualnog predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića njegov prethodnik Tomislav Karamarko to nije trebao niti naglašavati jer domoljubni zanos osjećao se kao u vrijeme prvog hrvatskog predsjednika i prvog predsjednika HDZ-a dr. Franje Tuđmana. Da Andrej Plenković nije sinonim za modernog utemeljitelja hrvatske države i HDZ-a može se zaključiti iz njegovih uvodnih riječi kada izostavlja drage Hrvatice i Hrvati te započinje uvodni govor s riječima drage HDZ-ovke i HDZ-ovci i nastavlja u svom stilu na njemačkom, engleskom i hrvatskom jeziku pozdravljati njemu drage goste.

Ako promatramo govor s aspekta domoljubne retorike tada dolazimo do spoznaje kako Domovinski rat nije spomenut niti u jednom trenutku govora Andreja Plenkovića, ali sudionike skupa pokušalo se zapaliti s porukom na jedinom pravom danu hrvatske državnosti 30. svibnja 1990. godine u kontekstu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana koji je vizionarski Hrvatsku u budućnosti svrstao u okvirima Europske unije. Osim ciljano odaslane poruke putem PR stručnjaka kada je bilo dovoljno spomenuti 30. svibanj 1990. godine da bi u hrvatskom društvu proradila mašta kako će Andrej Plenković vratiti Dan državnosti na dan 30. svibanj imajte na umu da u ovim konstelacijama snaga u Hrvatskom saboru to je zapravo nemoguća misija.

Svakom političkom laiku mora biti jasno da za to Andrej Plenković nema stvorene preduvjete u Hrvatskom saboru budući da se nalazi u koaliciji s Vrdoljakovim HNS-om, Pupovčevim SDSS-om, Čačičevim Reformistima, bivšim SDP-ovcima u Klubu Milana Bandića poput Milanke Opačić i bliskim Milanovićevim suradnicima poput Tomislava Sauche. U suštini možemo reći kako je riječ o pokušaju motivacije vlastitih birača kao i kada Plenkovićev koalicijski partner Milorad Pupovac putem ćirilice nastoji motivirati vlastito biračko tijelo porukama na jumbo plakatima diljem Lijepe naše. Izjaviti da je lijepo voditi ovako snažnu i koherentnu stranku djeluje pomalo licemjerno od Andreja Plenkovića, jer kome ne bi bilo lijepo preuzeti Karamarkov pobjednički HDZ s pet pobjeda u nizu čekajući u briselskoj zavjetrini nakon što je stranka bačena na koljena porazom na parlamentarnim izborima 2011. godine.

Kada Andrej Plenković naglašava da su 2013. godine izbori bili prekretnički moram konstatirati da ću se složiti s njime, jer nakon poraza HDZ-a koji je vodila Jadranka Kosor na parlamentarnim izborima 2011. godine i pobjede Tomislava Karamarka na unutarstranačkim izborima HDZ-a koji nisu izvršeni aklamacijom s obzirom da je Tomislav Karamarko pobijedio Milana Kujundžića, Jadranku Kosor, Darka Milinovića i Domagoja Miloševića HDZ je krenuo u pobjedničkom smjeru na domoljubnom zanosu. Upravo pobjede na europskim i lokalnim izborima 2013. godine bile su uvertira u uvjerljivu pobjedu na europskim izborima 2014. godine, jer HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka u sklopu Domoljubne koalicije nanio je uvjerljivi poraz Zoranu Milanoviću koji se nalazio na vrhuncu političke moći. Ne zaboravimo naglasiti da je SDP tada imao predsjednika Vlade RH, predsjednika RH i predsjednika Hrvatskog sabora.

Pod vodstvom Tomislava Karamarka HDZ je vratio Pantovčak, jer u drugom krugu predsjedničkih izbora na temeljima sve jače Domoljubne koalicije koja se okupljala na zajedništvu Kolinda Grabar Kitarović pobijedila je Ivo Josipovića s osvojenih 1.114.865 glasova prema 1.082.430 glasova, a što je bila razlika od 32.435 glasova. Kako onda Andreju Plenkoviću neće biti lijepo voditi stranku kada su drugi na domoljubnoj platformi koju je on demontirao preuzimanjem HDZ-a umjesto njegove infrastrukture koja je bila rušilački raspoložena (Kosor - Kujundžić - Prgomet - Dalić) vratili Pantovčak nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u redove HDZ-a.

U konačnici ista ta Domoljubna koalicija preuzela je Banske dvore zadavši završni udarac Zoranu Milanoviću i prilikom konstituiranja Hrvatskog sabora imala je predsjednika Hrvatskog sabora, a da MOST-ova jedina misija nije bila rušenje Tomislava Karamarka prepustili bi mjesto predsjednika Vlade RH Tomislavu Karamarku kao pobjedniku svih izbora, a što na kraju nije bio slučaj kao kada su na vlast doveli Andreja Plenkovića uz potporu Milorada Pupovca i SDSS-a.

Prema tome sve što je Andrej Plenković prezentirao vlastitim uspjesima HDZ-a učinjeno je za vrijeme Tomislava Karamarka i Milijana Brkića koji je obnašao dužnost glavnog tajnika HDZ-a budući da je HDZ pobjedničke rezultate imao i na lokalnim izborima 2013. godine. U odnosu na današnjeg glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića i političkog tajnika HDZ-a Lovru Kuščevića sada već bivši glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić bio je operativni mag. Dakle, ako Andrej Plenković naglašava da će HDZ potvrditi da je najjači kada samostalno izlazi na izbore bez koalicije znači li to da će osvojiti više mandata od Domoljubne koalicije koju je predvodio Tomislav Karamarko? Znači li to da će i u Hrvatskom saboru pokazati samostalnu snagu bez “Velike koalicije”? U slučaju da ne osvoji 6 ili više mandata odlazi li Andrej Plenković s mjesta predsjednika HDZ-a radi lošijih rezultata u odnosu na eru Tomislava Karamarka?

Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om osvojila je tada 6 od 11 mandata, a hoće li Andrej Plenković ponoviti rezultate Tomislava Karamarka znati ćemo 26. svibnja 2019. godine nakon što se birališta zatvore i glasovi prebroje, a to će ujedno biti prvi izbori na kojima će aktualni lider HDZ-a testirati vlastitu snagu s listom koju je sam kreirao bez desnog krila HDZ-a. Parlamentarne izbore 2016. godine pobijedio je zahvaljujući preferencijalnim glasovima Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, Darka Milinovića, Davora Ivo Stiera, Mire Kovača, Milijana Brkića, Steve Culeja i Antona Klimana za razliku od uzdanica Andreja Plenkovića poput Davora Božinovića, Gordana Jandrokovića ili Lovre Kuščevića koje je imenovao ministrima u Vladi RH i predsjedavajućim u Hrvatskom saboru neovisno što iza sebe nisu imali rezultate.

Andrej Plenković nastoji se pozivati na populizam i zastrašivati narod docirajući onima koji su otkrili suverenizam trideset godina nakon hrvatske samostalnosti, a pritom ne naglašava hrvatskoj javnosti da je HDZ otkrio nakon dvadeset i dvije godine od osnivanja na Jarunu odnosno da se krajem 2011. godine u vrijeme Jadranke Kosor prvi put učlanio u HDZ. U svom stilu omalovažava sve one koji nisu sudjelovali u procesu ulaska Hrvatske u EU, a prema njegovim riječima ne znaju ništa. Kao da je jedna Jadranka Kosor razumjela procese na engleskom jeziku, a smatra se najzaslužnijom za ulazak Hrvatske u EU neovisno što su procesi ulaska u NATO savez završeni u vrijeme Ivo Sanadera, a za pretpostaviti je da bi i procesi ulaska Hrvatske u EU bili također završeni da Ivo Sanader nije morao odstupiti. Ono što je zajedničko Jadranki Kosor i Andreju Plenkoviću je to da se oboje hvale tuđim postignućima, jer Jadranka Kosor prisvojila si je zasluge Ivo Sanadera, a Andrej Plenković prisvojio si je pobjedničke rezultate prilikom podizanja HDZ-a iz pepela za vrijeme Tomislava Karamarka na temeljima Domoljubne koalicije. Uostalom, zajednički im je da su oboje izabrani aklamacijom za razliku od 2012. godine kada su na unutarstranačkim izborima izgubili od Tomislava Karamarka, jer upravo je Andrej Plenković bio kandidat za zamjenika predsjednika HDZ-a Jadranki Kosor.

Stoga, iz konteksta možemo zaključiti kako nema većeg populista od Andreja Plenkovića koji se nije uključio u rad HDZ-a od trenutka osnivanja na Jarunu, kao što se nije priključio niti Domovinskom ratu, a imao je priliku kao i mnogi utemeljitelji HDZ-a odnosno dragovoljci Domovinskog rata. Dakle, pozivati se na jedan jedini Dan državnosti 30. svibnja 1990. godine uoči izbora i samog 30. svibnja 2019. godine pandan je bivšem predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću kada je skandirao na završnom skupu SDP-a s desnom rukom u zraku “Hrvatska, Hrvatska”. Drugim riječima ima Andrej Plenković dosta dimenzija kako bi se prilagodio upravo onome što ljudi žele čuti, a što je potvrdio i sam u izjavi za medije hladne glave nakon skupa u Ciboni.

Sanjin Baković dipl.ing.