Sanjin Baković: Plenkovićevi dvostruki kriteriji

  • Ispis

U lipnju 2016. godine Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo je većinom glasova da se bivši prvi potpredsjednik Vlade RH i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nalazio u “potencijalnom” sukobu interesa, a uoči same odluke Povjerenstva krajem svibnja tada još nepoznati široj javnosti Andrej Plenković likovao je na Izbornom saboru HDZ-a kako “stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg člana”.

Andrej Plenković u svom javnom istupu tada je naglasio "od modernih političara očekuju se najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje". U trenucima kada je Tomislav Karamarko bio predsjednik HDZ-a nakon odluke Povjerenstva isti je istupio u večernjem Dnevniku HRT-a i istaknuo da je spreman preuzeti HDZ, a nakon neopozive ostavke bivšeg HDZ-ovog lidera Andrej Plenković preuzeo je stranku.

Iako je u javnosti tvrdio da nije kriv, a javnost ga je osudila i prije odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa jer je takva percepcija pod presedanom stvorena putem mainstream medija Tomislav Karamarko povukao se u političku izolaciju. Svoj trenutak dočekao je u srpnju 2019. godine kada je na sjednici Ustavnog suda uvažena ustavna tužba Tomislava Karamarka, a ukinuta presuda Visokog suda i presuda Upravnog suda pa se predmet ponovno vraća Upravnom sudu.

Naime, Ustavni sud utvrdio je da Upravni sudovi nisu ispunili svoju zadaću, već su propustili dati jasan i decidiran odgovor na postavljena pitanja. Podnositelj je otvorio važna pitanja na temelju granica ovlasti Povjerenstva. Nadalje, Ustavni sud ocijenio je da se Upravni sudovi na ta pitanja nisu uopće očitovali, iako je riječ o važnim pravim pitanjima, nego su nekritički prihvatili odluke Povjerenstva. Također, Ustavni sud utvrdio je da je podnositelju uskraćeno pravo na pravično suđenje. 

Međutim, danas imamo novu situaciju, jer Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa većinom je glasova donijelo odluku da je Andrej Plenković povrijedio načela savjesnog i transparentnog postupanja, a zbog propusta deklariranja kumske povezanosti s Igorom Pokazom, kako prema tijelima koja su sudjelovala u njegovom izboru, tako i prema javnosti u trenutku kada je taj podatak postao javan.

Godine 2016. kada je srušen Tomislav Karamarko od strane svih relevantnih političkih aktera opozicije i pozicije Andrej Plenković nije vidio instrumentalizaciju Povjerenstva, već tu problematiku zapaža u trenucima kada se povezuje njegovo ime i prezime s odlukom Povjerenstva. Uostalom, iz Plenkovićevog nastupa može se zaključiti da ne uvažava niti odluku donesenu većinom glasova Povjerenstva, jer riječ je o percepciji troje ljudi, ali ne zaboravimo da je i u slučaju Karamarka odluka donesena većinom glasova. 

Dakle, ne znači ako su na Predsjedništvu HDZ-a donesene odluke jednoglasno da i sva druga meritorna tijela moraju donositi odluke na osnovu jednoumlja jer što znači donijeti odluku jednoglasno kada na EU izborima osvojite 22.72%. U konačnici taj se rezultat u javnosti prezentirao uspjehom, a svakom političkom laiku jasno je da se navedeni postotak ne može prezentirati uspjehom budući da vas 77.28% birača nije podržalo.

Postavlja se legitimno pitanje zašto se Andrej Plenković nije izuzeo iz glasovanja i pritom istaknuo kako je riječ o kumstvu čime bi izbjegao raspravu Povjerenstva? 

Za očekivati je kako bi Igor Pokaz ionako dobio taj posao s obzirom da su ga veleposlanikom imenovali i lijevi i desni tijekom njegove diplomatske karijere. Umjesto odgovora na to pitanje dobili smo ismijavanje na račun intelektualnih kapaciteta Miro Bulja, iako cijeloj hrvatskoj javnosti nije nikada bilo sporno da Buljeva valna duljina nije na tragu Plenkovićeve iz koje zrači bahatost i arogancija kad nema odgovor, kao što niti Plenkovićeva hrabrost nije bila na razini Bulja kada je odlučio uzeti pušku u vlastite ruke i krenuti u Domovinski rat. Ne zaboravimo i oslovljavanje Miro Bulja kao Panj prilikom zahvale “Zahvaljujem zastupniče Panj...” u Hrvatskom saboru do Ekselencije u Sinju uoči odluke Povjerenstva. Kada bi Andrej Plenković pogledao kakvi se tipovi poslova nude na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od skladištara, dostavljača ili prodavača, a riječ je o poslovima za koje su većina Hrvata prekvalificirana, ali za bolje poslove nemaju kuma tada bi shvatio kakva je percepcija javnosti o kumskoj vezi zvanoj “Veleposlanik” te tako pametan i naočit izuzeo bi se iz donošenja odluke s ciljem otklanjanja sumnji bez da kovertira prijavitelju Bulju svoje izuzeće.

U suštini stječe se dojam što će nam meritorna tijela koja donose odluke kada imamo premijera RH koji sam za sebe kaže da može što hoće. Ujedno prilikom dvostrukih kriterija zaboravlja tezu koju je nekada i sam zastupao kada je iskoristio odluku većine glasova instrumentaliziranog Povjerenstva koje je presudilo Tomislavu Karamarku, a ponoviti ću je još jedanput  i s njom završiti "od modernih političara očekuju se najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje".

Sanjin Baković dipl.ing.