Sanjin Baković: Plenkovićeva unutarstranačka nemoć

Detalji

Objavljeno: Nedjelja, 10 Prosinac 2017 17:00

Iako Andrej Plenković nastoji ostaviti dojam hrvatskog političara koji vlada situacijom na temelju vlastitog stava “Ja mogu što hoću”, a koji dan danas odjekuje u polupraznoj sabornici unutar koje hejteri pozicije i opozicije zatupljuju narod politikantskim raspravama, kroz iduća dva primjera prikazati ću vam da “neće dokle hoće.”

Naime, 3.prosinca 2017. godine održani su unutrastranački izbori u HDZ-u Osijek u sjeni Dana grada i sjednice Vlade RH. Dva i pol tjedna uoči samih izbora dogodilo se odustajanje veterana osječkog HDZ-a i predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića od utrke za šefa osječkog HDZ-a radi nespojivosti s obvezama u Hrvatskim cestama. Zamislite kada bi Oleg Butković podnio ostavku na mjesto predsjednika primorsko goranskog HDZ-a radi nespojivosti s obvezama u resornom Ministarstvu zbog dužnosti resornog ministra pod čiju ingerenciju spada i sam Josip Škorić ili Gordan Jandroković na mjesto glavnog tajnika HDZ-a radi nespojivosti s obvezama u Hrvatskom saboru, jer riječ je o predsjedavajućem Hrvatskog sabora. Prema tome svi koji poznaju političke procese shvatiti će da je intencija središnjice HDZ-a bila kako omogućiti put prema pobjedi kandidatu kojeg preferiraju prema načelu jedan član - jedan glas odnosno jedan kandidat, a sve ostalo su priče za malu djecu.

Međutim, odustajanjem Josipa Škorića od kandidature za predsjednika osječkog HDZ-a potporu dobiva bivši saborski zastupnik iz Karamarkove vladavine. Riječ je o 30-godišnjem Ivanu Radiću kojeg se pokušalo diskreditirati uoči samih unutarstranačkih izbora nametanjem izmišljene afere “neisplate plaći” što je bila čista namještaljka s ciljem diskreditiranja kandidata za predsjednika HDZ-a Osijek budući da tvrtka Ivana Radića isplaćuje sve plaće i doprinose državi te hrani čitav niz obitelji u teškim uvjetima radi kojih iz Slavonije mnogi odlaze radi ugrožene vlastite egzistencije. Logika stvari nalaže da ne isplaćuje plaće Radićeva firma nalazila bi se u stečaju. Umjesto da se Ivana Radića prezentiralo kao uzornu i perspektivnu mladu nadu koja je završila građevinski fakultet i na samom je kraju ekonomskog fakulteta u očima mnogih mladih ljudi kao i svjetlu točku osiromašenog slavonskog kraja koja nudi alternativu, jer riječ je o mladom, sposobnom, poduzetnom, elokventnom, pametnom i karizmatičnom dečku čije crte lica odaju dobrotu i poštenje nastojalo ga se rastegnuti na stup srama prema već uvježbanim stranačkim metodama.

Da tome nije tako potvrdu su dali stranački izaslanici kojih je izašlo 1.300 od čega je 708 glasova dobio kandidat Josipa Škorića i bivšeg povjerenika osječkog HDZ-a Vlatka Kopića mladi Ivan Radić koji je pobijedio svog protukandidata Domagoja Mikulića koji je na konto prikupio 587 glasova, a što je razlika od 121 glas u Radićevu korist neovisno što je iza Mikulića stao predsjednik osječko baranjskog HDZ-a i aktualni župan Ivan Anušić. Pobijediti u trenucima kada vam pokušavaju osporiti pobjedu radi jednog listića, a Radićevih ljudi pritom nije bilo u povjerenstvu jer mu nije bilo dozvoljeno, dokaz je kako se pobjedi politički establishment kada se birači u ovom slučaju članstvo dignu na noge.

Tiskovnom konferencijom nastojalo se nametnuti tezu o nikad jačem i kompaktnijem HDZ-u u gradu i županiji, ali pobjeda Ivana Radića prvi je ozbiljan udarac i opomena osovini Anušić - Brkić u Osječko baranjskoj županiji nakon što su pozvali Tomislava Karamarka na ostavku i nastavili slijepo slijediti Plenkovićevu nacionalnu politiku koju dirigira Milorad Pupovac s dojučerašnjim Milanovićevim koalicijskim partnerima i bliskim suradnicima, a što su na kraju prepoznali birači na unutarstranačkim izborima HDZ-a u Gradu Osijeku.

Termin zajedništvo služio bi svrsi da se postigao konsenzus i da se zajedničkim snagama jednog kandidata gurnulo za predsjednika, a drugog za zamjenika, jer riječ je o dva mlada i perspektivna člana osječke mladeži od kojeg se jednog u ovom slučaju potrošilo iako je imao podršku Središnjice HDZ-a. Ujedno treba biti objektivan i istaknuti da Domagoj Mikulić ne pripada alternativi Andreja Plenkovića koju podupiru Ivan Anušić i Milijan Brkić za pretpostaviti je da bi na ulazak u Hrvatski sabor još pričekao, jer nastavilo bi se graditi Ivana Radića iz prošlog mandata koji je bio osvježenje na aktualnoj političkoj sceni što su u konačnici zamijetili i portali kada se okitio s laskavom titulom najljepšeg hrvatskog političara, no ovog puta mogli su ući samo provjereni kadrovi koji će do zadnjeg trenutka braniti stabilnost koju nameću Pupovac, HNS i Saucha pod Uskokovom optužnicom ako zanemarimo pojedince koji su preferencijalno zaslužili ulazak u Hrvatski sabor.

Drugi primjer Plenkovićeve unutarstranačke nemoći vidljiv je kroz izbore u Hrvatskom nogometnom savezu gdje se iz konteksta može zaključiti da Andreju Plenkoviću novi mandat Davora Šuker neće glatko sjesti, jer ne odgovaraju mu nikakve podjele u društvu manjinske saborske većine, a još manje sjevera i juga. Tada ne bi pričao o začahurenosti Statuta HNS-a koji jasno ističe koliki je broj potpisa potreban kako bi se kandidat mogao kandidirati kao i što je Statut HDZ-a jasan u tom smislu kada se npr. za vrijeme Tomislava Karamarka trebalo prikupiti 5.000 potpisa za kandidaturu za predsjednika HDZ-a koje nije prikupio niti sam Andrej Plenković koji je izbjegao borbu Davida i Golijata. Ako netko ne može prikupiti 9 od 21 potpis što iznosi 43% kako uopće takav kandidat može očekivati da će pobijediti na Izbornoj skupštini kao u slučaju Daria Šimića.

Neovisno što nema karizmu Dario Šimić pokušao se nadmetat s Davorom Šukerom i potvrdio da nema anemiju za razliku od Andreja Plenkovića koji se nije suprostavio Tomislavu Karamarku već je čekao onaj famozni trenutak kada je u sinergiji sa svim oporbenim stranakama, unutarstranačkim pučistima  i s MOST-om uvidio da je stranka taoc čovjeka koji je jasno apostrofirao da će izgubljena arbitraža INA - MOL štetiti hrvatskim nacionalnim interesima ukoliko se sporazumno ne napusti istu kao i da Ana Karamarko nije radila za MOL što je kasnije potvrdila dobivena presuda protiv HRT-a.

Znači li vam išta poruka Andre Krstulovića Opare koji je promtno odbio poziv predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Davora Šukera na sastanak koji će se održati u Zagrebu 12. prosinca ove godine na kojem bi se raspravljalo o nogometnoj infrastrukturi i iste naputke dao Nadzornom odboru nogometnog kluba Hajduk, a znamo da je upravo splitski gradonačelnik bio izbor Andreja Plenkovića. Ako ništa Andro Krstulović Opara mogao se pojaviti iz poštovanja prema instituciji predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i nogometnoj reprezentaciji koja će s ponosom zastupati nacionalne boje na nadolazećem Svjetskom prvenstvu u Rusiji.  Uostalom, na primjeru Andreja Plenkovića koji se kukavički povukao ispred Tomislava Karamarka kada je potvrdio drugi mandat s plebiscitarnom podrškom Andro Krstulović Opara mogao je zaključiti da nitko neće ići protiv čelnika čija se nacionalna vrsta kvalificirala na Svjetsko prvenstvo u Rusiju, a uvjeren sam da će reprezentacija postići zapažen rezultat ukoliko budu igrali kao protiv Ukrajine i Grčke što će Davoru Šukeru osigurati nastavak rada na čelu saveza ukoliko ga ne zadesi sudbina Seppa Blattera i Michaela Platinia.

Na kraju da Andrej Plenković ne vlada strankom može se vidjeti na primjeru Karla Resslera posinka Vladimira Šeksa koji je postavljen na čelo radne skupine koja će se baviti promjenom Statuta HDZ-a. Iskreno rečeno na čelu radne skupine očekivao sam političkog tajnika HDZ-a Davora Ivo Stiera koji je podnio ostavku na dužnost ministra u Vladi RH kako bi mogao demokratizirati HDZ na temelju nove paradigme, ali očito njegove reference nisu dovoljne da predsjedava istom radnom skupinom, jer očigledno je da je izgubio povjerenje šefa HDZ-a. U prenesenom značenju Andrej Plenković bez Vladimira Šeksa ne može samostalno ništa osim pohvaliti se da ima lojalnog “Kolegu” koji će kada zatreba reći Vučiću da je četnik, a ptitom držati Pupovca u blizini kako bi spasio Vladu RH uz pomoć Milanovićevih dojučerašnjih koalicijskih saveznika i bliskih suradnika što mu je uspijevalo i u vrijeme Jadranke Kosor.

Naravno, Statut je pokušao promijeniti i Davor Bernardić, a kada u javnost tijekom travnja izađu glavne smjernice Šeksovog posinka vidjeti ćemo hoće li doživjeti neslavnu epizodu poput Plenkovićevog oporbenog oponenta. Pitanje je hoće li uopće noviteti biti prezentirani javnosti ili će biti odgođeni kao što se odgađaju i unutarstranački izbori u HDZ-u kako bi se suštinski problemi gurnuli ispod tepiha. Za očekivati je da bi Andrej Plenković odgodio predsjedničke izbore RH kao i EU izbore kada bi to bilo u njegovoj moći kako bi dočekao kraj mandata prezentirajući javnosti uspjehe poput povećanja minimalne plaće za 131 kn kao mjeru koja će dugoročno zadržati perspektivne i mlade ljude koji svakim danom sve više pune autobuse trbuhom za kruhom prema zemljama članicama EU-a.

Sanjin Baković dipl.ing.