Mirko i Slavko, mrš u 3 P.M.

  • Ispis

Kao da je jučer bilo, kad nas je drugarica učiteljica vodila u kino da gledamo: Neretvu, Sutjesku, Partizansku eskadrilu i druge blockbuster-e iz udbaške radionice. A legendarne priče o Bošku Buhi, Mirkecu i Slavkecu i ostalim izmišljenim “herojima” i dan danas žive u glavama onih čiji su nas očevi klali i zatvarali više od 50 godina. I baš zato im treba jasno i glasno reči: Gonite se svi u 3 P.M. zajedno sa “Mirkom i Slavkom”! 

Otpor crvenih sitnozubaša prema bilo kojem pokušaju otkrivanja istine, prosto zadivljuje. Uporno brane laži titinog režima a pojmovi činjenica i dokaz, u njihovom opskurnom riječniku ne postoje. Upuštati se u raspravu s njima, ravno je suicidu. Bolje je pričati sam sa sobom ili sa prepariranom materom, kako je to radio legendarni Norman Bates u filmu Psiho.

Uzmimo za primjer priču o “Ivici i Marici”. Kad smo bili mali, svi smo vjerovali da je istinita. Pošto normalni ljudi vremenom evoluiraju, tako počnu razlikovati stvarnost od fikcije. Za kmere to ne važi. Prvo, jer nisu normalni a drugo što poput njihove braće četnika, žive od mitova i laži. Kada bi se jednoga dana saznala prava istina, njihova egzistencija bi izgubila svaki smisao. Bajke su im pisane krvlju nevinih hrvata i još uvijek se prenose s “kolena na koleno”, unatoč uspostavi Neovisne Hrvatske Države. Zašto? Zato jer smo im to dozvolili.

Kao da je jučer bilo, kad nas je drugarica učiteljica vodila u kino da gledamo: Neretvu, Sutjesku, Partizansku eskadrilu i druge blockbuster-e iz udbaške radionice. A legendarne priče o Bošku Buhi, Mirkecu i Slavkecu i ostalim izmišljenim “herojima” i dan danas žive u glavama onih čiji su nas očevi klali i zatvarali više od 50 godina. I baš zato im treba jasno i glasno reči: Gonite se svi u 3 P.M. zajedno sa “Mirkom i Slavkom”! Je li to izvodivo? Dakako. Samo treba ponovo dati ministarstvo kulture gosp. Hasanbegoviću, jer čovjek je pokazao da zna i da može. I postaviti prave ljude na ključna mjesta.

Prodaja žileta bi drastično skočila jer bi bravarčad počela masovno rezat vene. Ali koga ja ovdje za*ebajem, kad su ovi o kojima pričam, već odavno u koaliciji sa “strankom desnog centra”. A imaju i novog titu. Doduše ovaj je malo anemičan ali barem ima obje noge.

Bliži se i praznik Svih Svetih. Od kada znam za sebe, na taj dan smo uvijek išli na groblje. Palili svijeće i pomolili se za duše naših najmilijih, kojih više nema. Ali i to nam već godinama perfidno pokušavaju uzeti. Sad bi po uzoru na poganske obrede, trebali slaviti neku Noć vještica (dvojezično: “Халлоwеен”). Danas se politički korektno oblačiti u kosture, zombije i rezbariti tikve. Nabijem i vas i tikve, na neku stvar. Cilj je više nego jasan. Što manje vjere i što više komercijalizma. Već sad vidim naslovnice u Soroševim tariguz medijima. U što su se naši “influenseri”(na hrvatskom:” tele koje hoće da ga kopiraju”) maškarali i kako su se zabavili. Idiotluk ne poznaje granice.

Među “uglednicima” očekujem Ellu i materešinu, Milutina Kekeca, Severinu zvanu “duboko grlo”, Maju šufit, Nikolinu urin i ostale “zvezde” s ovih prostora. Ipak, nitko neće moći nadmašiti titinog pionira Dinu Rađu. On će se tu večer transformirati u svoga idola, krvavog bravara. Ali samo ako do tada preboli brisanje murala “jugoplastici” u Splitu. Nije mi jasno kako to smeće prije nije sklonjeno? Ali izgleda da više ni Ostoja nije što je nekad bio…..

Prije je bila sramota priznati da imaš budalu u kući. Pojavom društvenih mreža, takvi su danas uzor milijunima. Totalna degradacija društva i svih moralnih vrijednosti.

Nažalost ima dosta onih koji misle da je sve ovo bezazleno. Ni slučajno. Sve se radi s namjerom, planski i ciljano. Tko ima djecu, zna o čemu govorim. Ako pustiš da ih sustav odgaja, od njih će postati jedno veliko NIŠTA. Zato je sad više nego ikad, potrebno što više vremena posvetiti kućnom odgoju. Nije lako, jer danas je tempo života takav, da ljudi imaju sve manje vremena za obitelj. Ipak su djeca nešto najdragocijenije u životu i za njih se vrijeme MORA naći.

Kad smo već kod djece, u prošlom tekstu sam burno reagirao u vezi slučaja navodnog silovanja 15-godišnje djevojčice u Zadru. Prvenstveno kao roditelj, jer imam kćer istih godina. Nisam podlegao nikakvoj histeriji jugo medija, jer iste već godinama ne pratim. Ipak sudeći po “Hrvatskom Tjedniku” (koga izuzetno cijenim) nije baš sve crno-bijelo i istina je “malo” drugačija. Poučak? Ne vjeruj nikome na prvu i dobro razmisli prije nego što doneseš zaključak.

Dobili smo zeleno svjetlo za ulazak u Schengen. Čudi me to? Podkapacitiran, nedovoljno educiran, kockaste glave kakvog me majka rodila, ne shvaćam ushićenje vladajuće elite glede ovoga “uspjeha”? Odluka je potpuno očekivana, s obzirom koliko je potrošeno Vazelina da bi do nje došlo. Za njih je ovo povod za slavlje, a za mene samo još jedan korak ka gubitku nacionalnog identiteta. Još kad nam uzmu Kunu i uvedu “Evro”, što će nam ostati? Thompson, Reprezentacija ….Dalje ne znam.

Hrvatska je jedna od najljepših država na svijetu. Pravi raj na zemlji. Ovo nije moje subjektivno mišljenje, nego činjenica. Kako je onda moguće da se osjećamo kao da živimo u paklu? Problem je znači u ljudima. Možda znanstvenici jednog dana izoliraju taj gen, koji nas konstantno vraća unatrag.

Bivši Francuski predsjednik i veliki prijatelj hrvatske Jacques Chirac, je davno rekao:“Srbi su narod bez zakona i vjere. To je narod razbojnika i terorista.” Točno u sridu. A kako bi sebe mogli karakterizirati? “Heroji u ratu, pi*ke u miru”. I to sve zbog naivnosti i manjka Domoljublja. 95′ smo mentalno bili na vrhuncu, ali od tada tonemo sve dublje. Izgleda da nas samo nevolja može ujediniti, ali to onda nije život nego vječna borba sa samim sobom.

Točno je da je komunizam ostavio prevelike posljedice na mentalno zdravlje nacije. Ali skoro je 30 godina od neovisnosti, tako da to nije nikakvo opravdanje i više ne pije vode. Neki se svjesno još nisu makli iz juge jer je nikako ne mogu prežaliti. I upravo oni nas cijelo vrijeme koče i vuku nazad na Balkan. Kad tome dodamo totalnu medijsku blokadu i veleizdajničku vlast (ne samo ovu), imamo to što imamo.

Puno je štiva o ovome napisano ali nitko nije ponudio pravo rješenje. Zato jer ga nema. Neće doći nikakav vitez na bijelome konju i promijeniti stvari za 180 stupnjeva. Svatko treba krenuti od sebe i probati negdje u dubini duše pronači davno izgubljeni ponos. A pogotovo INAT.

Dok se to ne dogodi, moramo biti svjesni da će nam biti sve gore i gore.

I zato se ne treba čuditi, kad jedan po jedan polako počnemo pucati.

Ko’ kokice.

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Urbani desničar