Grupa od 50 hodočasnika Križnim putem hrvatski zarobljenika zaustavila se u šutnji i molitvi pred tunelom, na južnom ulazu, u šumu Biljeg. U gustoj i tamnoj šumi jedva se mogu vidjeti pravci kretanja uskotračne pruge koja prolazila udolinom i odlazili u tunel ispod brda. Danas preko toga tunela prolazi cesta od Gvozda prema Vojniću i nitko ne primjećuje da se prelazi preko velikog groblja u utrobi zemlji u kojem počivaju stotine ratnih zarobljenika koji su po Ženevskoj konvenciji trebali ostati na slobodi i životu.

Pred osam godina Vojislav Stanimirović, gradonačelnik okupiranog Vukovara, u razgovoru za beogradsku “Politiku” rekao je da Srbi u Vukovaru nisu započeli rat, a da pobijeni na Ovčari nisu bili civili nego “preobučeni vojnici” (koje je onda, valjda, i trebalo pobiti?!). Na Stanimirovićev velikosrpski ispad nije reagirao baš nitko iz tadašnjega hrvatskog vrha, a Stanimirović (koji bi, rekao je u razgovoru za “Novi list”, ponovno sve učinio isto) kasnije je nagrađen saborskim mjestom

Ispostavilo se da Milorad Pupovac, vođa Srba u Hrvatskoj, nema blage veze koliko pripadnika srpske nacionalne manjine živi na rubu gladi! “Mi, nažalost, nemamo podatke koliko ih je. No da ih je deset ili pedeset ili sto, nama je dužnost da im pomažemo”, izjavio je i dokazao kako živi u nekom paralelnom svemiru jer je takvih ljudi, u zabačenim selima, na žalost, sigurno više od tisuću, a možda je brojka još i veća.

Sva tragedija i tuga hrvatske žrtve vidi se, uostalom, i po činjenici da vlast nema što kazati o zločinu nad hrvatskim mirotvorcem i liječnikom dr. Ivanom Šreterom kojega su Srbi ubili 1991., a ne smije poduzimati ništa jer bi morala pitati Milorada Pupovca za informacije. A gdje bi to dopustilo Pupovčevo suho zlato – Andrej Plenković

Neraskidiva i ljupka romansa Plenkovića i Pupovca nastavlja se, znači, pred očima oduševljenog naroda koji voli ljubavne zaplete, a „desnici“ je dodijeljena uloga zlobnog Grge Čokolina - Hasanbegoviću rola Grge, a Bruni Čokoline, s tim da je i Penavi poručeno kako će se provesti u stranci koja je izrasla iz pokreta za nezavisnu, demokratsku Hrvatsku

Konačna odluka o tome navodno će biti donesena sljedeći tjedan na sastanku Glavnog odbora Hvidre. Spomenimo i da neke od Hvidrinih podružnica, kako su nam rekli, ne dijele stav svog čelnika Josipa Đakića kad je riječ o prosvjedu u Vukovaru.

Budući pak da javnost, odnosno narod ipak nije toliko glup koliko vlastodršci i političari misle da je, ona vidi nesuglasje između izgovorenih riječi, najčešće u obliku obećanja, i stvarnosti, za posljedicu imamo jedno šizofreno stanje u kojem se svaka izgovorena riječ “a priori” odbacuje kao nešto licemjerno, a svaki se uradak drži poprilično sumnjivim kada je riječ o kriteriju poštenja..

Image result for davor bernardić

-Što se tiče onih koji u ovom vremenu ruše SDP, kada bi se trebali baviti rušenjem ove nesposobne Vlade koja nije provela niti jednu reformu, neću dozvoliti da jedan dio tih ljudi pokuša izručiti SDP HDZ-u ne bi li s njima ostvario veliku koaliciju - kazao je Bernardić

Tuđmanov HDZ više ne postoji, a uz “SDP-ova liberala” Plenkovića stranku održavaju i oni koji sliče na Tuđmana, a boje se da bi se to moglo vidjeti. Ni Milinović nije savršen, ali ostao je bez ijednog glasa potpore iz HDZ-a upravo iz tog straha. Iz straha od lutka Europske unije Plenkovića, pa bi stranka mogla promijeniti ime u HBZ – Hrvatsku bruxellesku zajednicu.

Related image

„Bura“ oko brodogradilišta „Uljanik“ još se nije smirila u Hrvatskoj. Unatoč tomu što su hrvatske tiskovine, tv postaje i portali zašutjeli, ali „Uljanik“ nije riješen i zaplelo se sve oko Danka Končara. Kontroverzni „investitor“ Danko Končar glavni je „igrač“ čitave krize u „Uljaniku“ , a pomagač je Ivan Jakovčić.

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše 3.dio

Pin It

 Image result for hrvatska zastava knin

CIJELI DAN SE ŠETAJU PO SELU,

VUKOVI U OVČIJEM ODIJELU… 

Sve je to, dragi moji, na tragu „ Svi Srbi u jednoj državi!“ I sve odrađeno kako je i planirano. Točno onako kako je to zapisano u Memorandumu II:  

•Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu“. 

•Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije…

       „Ako to netko ne vidi u Hrvatskoj, ili je potpuno neinformiran, ili slijep, da ne kažem neinteligentan, a ako to netko u politici ne vidi, pogotovo u državnoj politici, ili je zlonamjeran, kukavičje jaje i tuđi plaćenik, ili u rijetkim slučajevima – idiot“, piše i  Marko Ljubić.

   No, nažalost, ni većina hrvatske javnosti  niti ljudi u svakodnevnoj komunikaciji, ne razmišljaju, i jako malo znaju što je to, zapravo,  književni, što standardni, a što razgovorni jezik. A pogotovo ne znaju, kakva je razlika između jednog, drugog i trećeg. 

–A kakva je razlika? Reci!!

–Ne bih o tome sada. O tome ćemo neki drugi put!  Prevažna  je to tema, draga moja Monika, za jedan kratak odgovor.

     Ali, vratimo se mi, na tzv. zajednički jezik!!! Vidiš, ja sam rođena i odrasla u jednoj, „multikulti“ sredini, ali bi mi, vjeruj mi, za skoro svaku riječ i srpskog i  bošnjačkog  jezika, kojim govori većina   starijih Bošnjaka i većina Srbijanaca (za srpski imamo Razlikovni rječnik), sada trebao i prijevod. A drugovi bi nas, opet, trpali u zajednički tor.

     Pa, iako je Jugoslavija, davnih dana preminula i upokojena, za jugofile očito još živi.  Jer, njima valjda treba malo više vremena… da to konačno spoznaju. Možda im se kasno ili nikako ne pale lampice. 

A što će jadni bez nje? Nikad ju nisu ni oplakali niti  prežalili. Zato sada i nariču, viču i jauču. 

NARIČU jadni KAO PLAĆENE NARIKAČE (što očito i jesu) , nad već davno upokojenim im   i raspadnutim im  MRTVACEM. 

     Ipak mora se znati...to su „sve mudre glave, časni nositelji i perjanice svenarodnog progresa i budući kreatori, naše i svekolike, svjetlije budućnosti, na ovim prostorima“:  

Vesna Teršelić, Dejan Jović, Boris Dežulović, Igor Štiks, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Dragan Markovina, Srećko Horvat,Boris Buden, Viktor Ivančić, Ante Tomić,  Daša Drndić Dubravka Ugrešić, Rajko Grlić, Mirjana Karanović, Jasmila Žbanić, Edo Popović, Damir Karakaš, Vedrana Rudan, Snježana Banović, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Željko Ivanković, Boris Pavelić, Pero Kvesić, Heni Erceg,  Zdravko Zima i… 

I na kraju…  Drago Pilcel.   Veliki znalac našeg  hrvatskog jezika,  veliki i provjereni domoljub, čovjek  širokih pogleda i visokog morala. Kojega je osobno iz Beograda pozvao neki Vladimir Arsenijević, u ime nekakve udruge, znakovitog imena  „KROKODIL“.  

Krasna ekipa, nema zbora! 

 „ Jedino su Frljića zaboravili, ali on trenutno priča samo poljski!!!”, sarkastično zaključuje Peternel. 

–E, da je bogdo tako, poštovani gospodine Peternel! Da je tako, ne bismo, nakon njegove, svjetski „poznate i priznate“ predstave, a sada uprizorene i u Splitu, imali probleme sa želucem. I što je najgore, problemi su nam popraćeni i stalnim nagonom na povraćanje. 

–Što na sve to  veli naša vrla ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek?

– A što veli ministrica!? Ne budi naivna, moja Monika. Ona ti je, kao i Poncije Pilat, od svega lijepo oprala ruke.

Blago nama, Hrvatima, na ovakvoj ministrici i na ovakvoj kulturi!!!  

     

 

 

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše 3.dio

 

 

Ali, tu nije kraj! Tu vam je i još cijela kolona tzv. intelektualaca, koji su  probuđeni i nabrijani, potpisali a onda i predstavili, svoju umotvorinu, za 21. stoljeće.   

–Što ti misliš , Lucija? Možda je i ovo, jedna od njihovih mnogobrojnih, dosad napisanih,    satiričnih umotvorina. 

Jer, jezik  bez nacionalnosti, bez pravila, bez lektora i lektoriranja, bez stručnjaka i bez   znanja, može ponuditi samo netko, kome je hobi pisanje satire.  Ili onaj kome je kaos i  u glavi i u jeziku…Ili, pak,  netko kome je u interesu stvaranje…kaosa. Što, ruku na srce, nisu oni  započeli. 

Traje to, u novije vrijeme, više od dvadesetak godina.  Nekad s malo više, a nekad s malo manje intenziteta.

„Svi govorimo njemačkim  jezikom, ali ne možemo o njemačkom jeziku govoriti svi“, rekao je veliki  Goethe.

Ali kod nas, u Hrvatskoj, svi sve znaju, svi se u sve razumiju, svi pametuju… A naročito, antifa drugovi i drugarice.

–Sve mi se čini, moja Monika, kako su svi ovi opskurni likovi, ovi potpisnici Deklaracije, samo obični provokatori koji puštaju probne balone, u nečije ime. Je li itko dosad za njih čuo? Zna li itko živ, u čemu su se to oni, nešto posebno dokazali i istakli? Jer, sve su to, draga moja, intelektualci bez pravog pokrića ili  intelektualci opće prakse. A praksa im je, što je i dosad bilo vidljivo, isisavati novac  iz naših džepova. 

–Pa, zamisli sada, moja Lucija, da ti isti „zajednički jezici“,   ravnopravno sudjeluju i u našem standardnom jeziku!!! Kakva bi to svaštara bila? Kakav bi to kaos bio!? Ili bolje rečeno, kakav bi tek  kaos nastao. A meni se čini, kako ovim velikim jezikoslovcima iliti kulturnjacima, to i odgovara. Jer, na svaku kritiku, složno i orkestrirano, idu u protunapad. Pa vrijeđaju, pa kritičare proglašavaju neznalicama, nacionalistima i šovinistima. I samo im je, još jedan mali korak, do trpanja svih Hrvata u isti, fašistički koš. Njima ne pomažu niti očiti dokazi… Oni guslaju…svoje pa svoje. Jer, njima je svijest zabetonirana, a  savjesti nisu nikad ni imali.  

 –Možda im, moja Lucija, neke stvari nisu sasvim jasne. Možda nisu bili u tijeku. Možda su učili samo srpski a hrvatski jezik im je, bio i ostao, stran.   Možda ne razlikuju neke stvari. Jer, jedno je standardni a drugo govorni jezik.  –Ali, u pisanoj komunikaciji -  službenoj ili kulturnoj, moraju važiti pravila. 

Možda, oni jadni to ne znaju. Ili se prave kako sve znaju i kako im je sve jasno. 

–Sve je njima jasno, draga moja! Sve je njima jasno… Pa, zato to i rade. Ali, kao što svaka država ima svoje zakone koji se moraju poštovati, tako i jezik ima svoje standarde- zakone kojih se svi moramo pridržavati. Htjeli ili ne htjeli. Jer, hrvatski jezik ima svoja   jasna pravila. I zakonski i Ustavom određena.      

 HRVATSKA VEĆ VIDJE DOSTA RAZNIH ČUDA   

–Davno je rekao naš veliki Matoš: „Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda“.  

–A je li se otada do dana današnjeg što promijenilo? 

–Možeš misliti!? Kako bijaše na početku, draga moja Monika, tako ti je i sada …

–Baš smo mi, jelˈda, „čuđenje u svijetu“. Što je to s nama? Zar su nam važniji svi ovi gmizavci, ulizice, dodvorice, debelokošci i puzavci, od   naših  časnih ljudi i domoljuba?

Je li to normalno?

Je li to domoljubno?

       Može li itko normalan nešto slično i zamisliti, nakon prošlog  rata, u   bilo kojoj drugoj zemlji, diljem Europe i svijeta?

Ne može, jer je nezamislivo!!!  A, evo, sada bi nam, takvi i njima slični, tzv.  napredni antifati drugovi, uvalili još i Soroša. I nekakav njegov  Central European University. Da nam i  on i njegov univerzitet, valjda, obogate  taj naš „zajednički  jezik“. 

Pa marširaju, pa marširaju… A marširaju, kako oni kažu, za znanost. 

–Na našu sreću, takve fore ne mogu im sada proći ni kod najvećih neznalica.  

–Nemoj tako! Svi su to redom ugledni ljudi i znanstvenici, dobro nam znani, koji su silno zabrinuti smjerom kojim ide hrvatska znanost.  

Potporu su im, dakako,  među ostalima, dali i znanstvenik Ivan Đikić, bračni par Ivica i Marijana Puljak (ko pametni ljudi) iz stranke Pametno, te bivši voditelj Ekspertne radne  skupine za provedbu kurikularne reforme, Boris Jokić. 

Prosvjednicima su se pridružili i Mirela Holy, Nenad Zakošek, Aleksandar Štulhofer te Marko Torjanac. A  „maršu“ u Rijeci, nazočio je i Željko Jovanović. Sve provjereni intelektualci i kulturnjaci.

Zbili redove i napadaju…sa svih strana. Rovare i oštre zube. Samo im nedostaje, dobro nam poznata glazba, koja ide uz svaki takav marš, pa da sve bude kao u, ne tako davna vremena(ne ponovila se više).  

    A dokle??? Dokle ćemo mi to trpjeti i sjediti skrštenih ruku? Zar ćemo, još uvijek, takve „toviti“ našim novcem i produžavati im trajanje ? Zar otkidati od naših usta? Zar otimati od mizerne mirovine naših umirovljenika, u koje se, nažalost, ubrajam i ja osobno, pa davati ovim dembelima i lezihljebovićima? 

Ima li, ljudi moji dragi, u ovoj jadnoj zemlji itko tko će, već jedanput, reći DOSTA? 

RAZLAZ, DRUGOVI! 

     Dosta ste nas isisavali i pili nam krv. Nađite nekoga drugog za koga ćete se prilijepiti kao pijavice i njih se držite. A nama je, vas i vama sličnih, već dosta. Prekipjelo nam je. Skinite nam se sami s grbače. Ili ćemo vas mi skinuti.  

Prepun nam  je kufer!!! Prepun nam je kufer svih vas zajedno! I svih vas jugozatupanaca i svih vas, tzv. intelektualaca, koji se petljaju svugdje gdje im mjesto nije. Kao što je i ovo sada. Ova, navodna, deklaracija o zajedničkom jeziku, od navodnih intelektualaca i eminentnih jezičnih znalaca   koja se  propagira  u Hrvatskoj, B-H, Srbiji i Crnoj Gori. A sve je na tragu:

JEDAN JEZIK, JEDAN NAROD, JEDNA DRŽAVA

Inicijativa je predstavljena  kao „Sarajevska inicijativa 4×1=1” , na sastanku proširenog odbora eksperata”, kako reče Snježana Kordić, povremena jezikoslovka u Hrvatskoj.

A djelići te tzv. deklaracije o zajedničkom  srpskohrvatskom, bošnjačkom i crnogorskom  jeziku, već su obznanjeni  u tiskovinama pa ih ja  ne bih sada navodila.   

Ali bih se, malo više pozabavila, jednim novim rječnikom…Rječnikom arhaičnih riječi   muslimana tj. Bošnjaka. 

Ako itko od hrvatskih potpisnika, a nalaze se među ovih dvjesto umnih intelektualaca, uspije objasniti- prevesti ad hoc,   ovo dolje navedeno-što je samo maleni djelić iz mnoštva riječi koje spadaju u razgovorni bošnjački jezik (a navedene su  u rječniku), unutar pojedinih skupina , onda povlačim sve izrečeno.

„Insan, pojata, ajvan, džehenem, hajat, adet, haramija, ašik, bakrač, bezbeli, berićetno, bilahi, bilmez, bosen, bošča, čador, čivit, ćeif, ćemane,ćepenak, devetrati, dova, gerdan, haber, hajir, halaliti, hamal, insan, izmećar, jazija,kabast,kaur, kijamet, ljesa, marifetluk, merhamet, musali, mliti,muaet,nafaka, obataliti, paligrap, pulika, reštiti, rospija, sadaka, sahibija, salamet, sebur, sevap, sikterisati,šaban, šenlučiti, tefter, ukabuliti, ukopacija, uriktati, valahi, valiti, Viraunin, višeklija,  brišak, vukara, zaptija, zeman…

   I tko će, natjerati, pitam ja Vas, velepoštovana i veleumna drugarice Kordić, tko će uvjeriti obične ljude, stare Bošnjake u zemlji Bosni   ili Crnogorce u Crnoj Gori da ne govore svojim jezikom?  .   

Tko će, tek, nas HRVATE prisiliti da ne govorimo svojim  HRVATSKIM jezikom?

Tko će nas uvjeriti kako je hrvatski, bošnjački, srpski i crnogorski jezik, istovjetan i jedan jezik? 

Vaše su umotvorine, dragi drugovi, prozirne. I već davno prožvakane. A vaše nebuloze, priče su za malu djecu. 

Zato, lijepo vas molimo, uozbiljite se!!! I ne budite smiješni!!! 

nastavlja se...

 

Vera Primorac

Login Form