U subotnjem Večernjem listu splitski skup, ali i onaj zagrebački, pokušao je diskvalificirati Branimir Pofuk. Isti ne iznenađuje, a ni taj uobičajeni traljav pokušaj, ali iznenađuje dokle ide silovanje činjenica. Iznenađuje zaključivanje bez osnove, a prema unaprijed stvorenome mitu i kalupu na koji zatim, tobože citirajući, spomenuti želi navući navodne poruke veličanstvenog prosvjednog skupa u Splitu.

Image result for rukovanje

Rojs o Šešelju: Ja bih mu puka' dvije triske iza ušiju, ovo je sve dio dogovorenog folklora

Izaslanstvo Hrvatskoga sabora predvođeno predsjednikom Gordanom Jandrokovićem odlučilo je prekinuti službeni posjet Republici Srbiji nakon incidenta koji je izazvao predsjednik Srpske radikalne stranke i zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije Vojislav Šešelj. 

Image result for plenković obersnel

Na posljednjem saborskom aktualnom prijepodnevu se ministrica vanjskih poslova pohvalila projektom EPK te njegovoj realizaciji u suradnji s Vojkom Obersnelom. Kako onda netko može kazati da je velika koalicija trenutnog HDZ-a i SDP-a nastala ratifikacijom Istanbulske konvencije, kad traje od samog trenutka Plenkovićevog dolaska na vlast?

U takvim okolnostima na dužnost je predsjednika Vlade voljom Hrvatske demokratske zajednice stupio – Andrej Plenković. Njegova je, više nema nikakve sumnje, misija: zatrti hrvatsko kršćansko domoljublje, uskrisiti crvenu zvijezdu petokraku i vladati Hrvatima s pomoću Milorada Pupovca i Ivana Vrdoljaka, muževnih buha iz kompartijskoga kožuha

Ratifikacija Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru popraćena velikim prosvjedima i evidentnim nezadovoljstvom povećeg dijela stanovništva, nakon koje su uslijedili sinkronizirani napadi na Katoličku crkvu i vjernike, podsjetila me na razmatranje o ne(postojanju) demokracije jednog od najutjecajnijih suvremenih francuskih filozofa Jacquesa Rancièrea.

Tijekom muslimanske agresije (1993-1994), na području Viteza je ubijeno 35 djece hrvatske nacionalnosti. Do danas za ove zločine nitko nije odgovarao a bošnjačka vlast čini sve kako bi ove zločine zataškala i prikrila. 

Ono što se tijekom današnjega dana dogodilo u Beogradu samo je potvrda činjenice da se još uvijek nisu stekli uvjeti za nekakvo čvršće povezivanje Republike Hrvatske s Republikom Srbijom. Ispad Vojislava Šešelja, osuđenog za ratne zločine nad vojvođanskim Hrvatima na ulazu u Narodnu Skupštinu Srbije

Image result for Å¡kolske knjige pedofilija

Najprijepornijim se smatra knjiga “Črna mati zemla” Kristijana Novaka, koja, među ostalim, sadrži mučne scene pedofilije i silovanja maloljetnika. Ona se zasad održala na popisu lektira što je veliki dio roditelja primio s ogorčenjem

Hrvatska ubrzano tone u agresivni, bezumni europsko-jugoslavenski ljevičarski totalitarizam, u kojem UDB-a postaje prvi kadrovik. Dakle, težnja je da se hrvatske stranke ili unište ili toliko obezliče, da je svejedno kako se zovu. Poslije toga slijedi velika prijevara velike koalicije: krajnji cilj je da europski šarlatani spoje sve hrvatske stranke u jednu a-nacionalnu besmislicu, u kastu europskih potrčkala zaduženih za rastvaranje Hrvatske

Related image

Iako u Hrvatskoj mnogi mediji Šešelja prikazuju klaunom te nebitnom političkom pojavom, sama činjenica da ima parlamentarni status takvo podcjenjivanje čini neutemeljenim. Često je to umanjivanje njegovog stvarnog utjecaja namjerno, jer u Hrvatskoj se ne može pronaći niti jedan parlamentarni zastupnik, niti stranka koja bi se isključivošću i fašizmom mogla usporediti sa Srpskom radikalnom strankom i četničkim vojvodom Šešeljom.

I ja želim živjeti 2.dio

Pin It

Image result for sunshine

–Tko smo mi, ustvari? – pitam se po tko zna koji put. 

–Što smo i komu smo? Jesmo li, tek   samo, ovovremenski putnici koji su   ovdje zaglavili? U nekom prolazu. U nekom međuprostoru. Ili smo, još uvijek, u nekakvoj čekaonici… Za neki drugi, ljepši i bolji svijet. 

Jesmo li, možda svi,  u nekakvom bijegu od života? Ili život bježi od nas. Uzmiče pred nama. A mi izgubljeni i nemoćni, u nemoći da živimo svoj pravi i ljudski život, grozničavo tražimo neko naše  sigurno mjesto. Neko naše utočište. I mir. Pa se u tom traganju i u tom traženju… izgubimo. Ne shvaćajući da je mir u nama- ako je u nama posijano samo jedno…jedno jedino sjeme DOBROTE. 

I ako nam je  važan   ČOVJEK.

I   Život i Življenje. 

Življenje u kojem su bitni samo … LJUDI. 

A, postoji toliko ljepote! Oko nas. Ljepote koja nas ispunjava. Oplemenjuje. Nadopunjuje… Ljepote pored koje prolazimo. Ni ne obazirući se.

A ona je, i te kako, bitna! Za sve nas. Zbog onoga što isijava u nas. I zbog onog što ostavlja u nama.

Ležim u bolničkom krevetu. Nepomično. I čekam… A što je to što čekam, sam  Bog zna. Valjda, neko čudo. 

Kraj je dana. Sunce nemirno preskače s kreveta na krevet. S lica na lice…I posljednjim trakom razlijeva se po sobi. Klizi… Razbacuje se… Dodiruje me svojom toplinom. Daruje mi  i dijeli sa mnom, zadnji   drhtaj sebe.

S dubokim uzdahom, okrećem se prema prozoru. Gledam… Nebo plamti u posljednjem odsjaju i rumenilom   prekriva obzor. Upijam svaki odsjaj. Svaki sunčev trak. Svaku novu sliku.  I slažem ju pomno. Za pamćenje. 

I udišem punim plućima.  Tišinu i mirise sumraka. Osjećam kako mi se i ona pune životom. Kako mi snaga i volja buja i jača. 

-E pa,  ljudi moji dragi,  ja želim još dugo, dugo  uživati u   ovakvoj ljepoti! Ja želim još dugo, dugo živjeti!!!  Ja želim osjetiti i  mirise proljeća. Želim osluškivati pjev ptica u mom vrtu.  Čuti šum valova. Hodati po opalom lišću. Promatrati lepršanje pahuljica. Osluškivati korake prolaznika. Slušati glazbu… Želim…želim zagrliti cijeli svijet!!! Želim  pozdraviti i odzdraviti na pozdrav! Nekoga poznatog. Nekoga dragog. 

***

 –Dobar dan! Kako ste? –prenu me iz razmišljanja, dok prvi put, nakon dugog ležanja i oporavka, hodam mojom ulicom,  pozdrav jedne žene. 

–Dobar dan! A kako ste Vi? – pitam, onako po običaju, gledajući ju.

Lice mi je totalno nepoznato. A možda se varam? Možda smo se, ipak, negdje srele. Možda na nekoj promociji, na nekom književnom susretu, na nekom koncertu ili kazališnoj predstavi. Možda, možda… 

Vrtim glavom i gledam upitno u nepoznatu. 

–Hvala Vam lijepa na pitanju. Odlično sam – odgovara mi ona. 

–Doduše, Vi mene ne poznajete. Ne poznam ni ja Vas. Ali, uživam pozdravljati nepoznate ljude. Darovati  im osmjeh. Osjetiti njihovu ljubaznost. I vidjeti kako se, u samo jednom trenu, na njihovom licu rađa i širi,  neka toplina i radost.  

ogledala sam ju i ja, s osmjehom na licu,  i upitala za ime. 

–Zovem se Marija –odgovori mi ona. 

 –Marija!? Stvarno ? Kakva slučajnost!?  Zovete se isto kao i moja sestra. Moram Vam reći da ste mi uljepšali dan, draga gospođo Marija!

Pogledala me, osmjehnula mi se i odlepršala   dalje. Korakom sretnog čovjeka. Pozdravljati nepoznate ljude… 

A u meni je ostavila predivan osjećaj mira, radosti i sreće. Jer, još uvijek postoje takvi ljudi.   Ljudi kao što je gospođa Marija.

Gospođu Mariju nisam više nikada srela. Ali, danas mi je, ne znam zašto, pala na pamet. 

I u meni se, u jednom trenu, kao nekom magijom, probudila  nada i želja za životom. Za običnim životom. Za običnim  malim stvarima. Za osmjehom na licu, za zagrljajem. Za ljepotom oko mene. Za ljepotom nekog novog susreta.   

Probudila se i želja za stvarima koje život znače i koje nam život uljepšavaju.    

Jer i ja hoću  živjeti!!! 

Jer i ja hoću  postojati. 

Jer i ja hoću biti nečija Marija. 

Jer i ja hoću, kao i Marija, nekim nepoznatim ljudima, zaželjeti - dobar i ugodan dan. 

Jer i ja hoću, kao i Marija,  zagrliti sve ljude koje susrećem. I darovati im radost trenutka. U zagrljaju. Dugom. Toplom. Prijateljskom. 

Jer i ja želim, a zašto ne, kao i Marija,  svima onima koje volim i koje sretnem, dijeliti besplatne zagrljaje. 

I ne zato što je to trenutno u modi, nego zato, jer ja to želim. 

Jer želim darovati…U ovom našem materijalističkom i otuđenom svijetu. Želim darovati. Svakom potrebitom. Pa s njim dijeliti. Ne samo zagrljaje. Nego i dobro i zlo… U dobru i u zlu.    

Želim i ja biti Marija! Draga, dobra, topla. I puna ljubavi… Za čovjeka. 

Želim biti Marija koja daruje i daje. 

Jer, samo su oni koji daju, blagoslovljeni zbog onih koji primaju.

I nemam više straha. Sada sam sigurna. Sa mnom će biti sve u redu. Jer, ja sam borac. I borit ću se za svaku kapljicu života.  Za svako novo jutro. Za svaki novi proživljen dan. 

A svaki novi dan, živjet ću… živjet ću… kao da mi je i posljednji.  Pa ću i ja hodati tako mojom ulicom, kao i gospođa Marija, i svakome koga sretnem,   poželjeti DOBAR DAN. 

Jer mi se tako HOĆE.

A , onda, ću 

Pomaknuti

I onu posljednju ciglu

S  novoga zida 

Oko moga srca

Pa da i meni 

Radost

Bar još jedanput

Kroz

Pukotinu 

Uđe

 

Vera Primorac

Login Form