Image result for čekanje

Više od tri mjeseca nakon predaje zahtjeva za raspisivanje referenduma GI Narod odlučuje, kojega je potpisalo više od 400 000 hrvatskih građana, procesura za raspisivanje referenduma još ne započinje.

Ocvali srpsko-boljševički SDP i ovaj propasirani HDZ, čije je vodstvo rukom odabrala Europska komisija ne mogu i ne smiju, jer nisu sposobni, iznjedriti suvremenu, građansku hrvatsku državu. Njihova eventualna (službena) velika koalicija ima dvostruko umanjen izgled za uspjeh u stvaranju takve države i promociju građanskog društva

Točno u 12h, kao na obračun „kod „Ok korala“, pozavao je Milorad Pupovac novinare kako bi pred tv kamerama još jednom obračunao sa ustaškom Hrvatskom. Tema press konferencije trebala je biti Pupavčevo očitovanje o  inicijativi gradonačelnika Vukovara Penave da na mirnim prosvjedima upozori hrvatske institucije na štetnost ne procesuiranja  slučajeva najtežih ratnih zločina, koje su počinili jugoslavenski i velikosrpski zločinci  na Vukovarskoj Ovčari i na širem području okupirane Hrvatske.

Image result for plenković jandroković

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu

Image result for bandić u ime obitelji

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi "U ime obitelji" prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Ukoliko mislite da je ovo smjer koji će Vas odvesti prema novome mandatu, samo izvolite- raspišite izbore, ja Vam bacam rukavicu, budite muško, ja ću biti žensko. Dakle, molim Vas malo poniznosti. Ni u HDZ-u niste centar svijeta, i tu ste samo u prolazu. Ja osobno, poznavajući Vaš, rekla bih životni habitus, mislim da nite osoba koja je spremna za valjanje u blatu. Dakle, pripremite si padobran.

Stranačke kolege prozivali su je za seks sa šefovima i rastrošnost

Milanka je jedna niškoristi, bila je na velikim funkcijama, ništa kvalitetno nije napravila. Vozila se u Audiju, u jednom ona, u drugom gorile, luksuzno je živjela, ne trebaju nam takvi. Ona je razmaženo derište, odmah je došla na funkciju i cijelo je vrijeme tamo. 

Image result for plenković pupovac

Plenković o napadima na koalicijskog saveznika: Ovoga nije bilo ni u najgorim fazama komunizma!

Ni u najgorim fazama komunizma nije se preispitivalo što tko od izabranih predstavnika misli i ne dopuštam takve manipulacije.

Image result for ivan penava

Dignitet hrvatske žrtve visoko je iznad politike

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakoga 18. studenoga, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, želi obilježiti datum posljednjega hrvatskog pokušaja proboja u opkoljeni grad 13. listopada 1991.

Image result for hrvoje zekanović

„Da su glasači HDZ-a znali koga će za premijera postaviti, Plenkoviću ne bi dali povjerenje … S uspjehom bilo koje od dviju referendumskih incijativa – (Istina o Istanbulskoj i Narod odlučuje) premijer Andrej Plenković odlazi u povijest pa nije čudno da na ovakav način odugovlačenjem prebrojavanja glasova nastoji osporiti volju građana”, ustvrdio je Zekanović u saborskoj slobodnoj raspravi.

Baš smo mi sretan narod 1.dio

Pin It

Tako smo, na našu „veliku sreću i radost“,  za vođu dugo… du-u-u-u- go,  imali najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti i desetog na listi najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća (neki su ga stavili čak na osmo mjesto), koji je po kratkom postupku, i ovdje kod nas, a i po bijelom svijetu, skraćivao za glavu, najmanje milijun svojih političkih protivnika. Čemu se može pridodati i tisuće i tisuće civila. Ljudi, žena, djece, staraca.  

„Prošlost nas vezuje kao teret.

 Ali bez gledanja u nju. ne možemo naprijed. 

Jer ne bismo znali, 

odakle dolazimo i kamo idemo“.

Nema sretnijeg naroda, pod cijelom nebeskom kapom, od nas Hrvata.  Sretni smo kao ni jedan drugi narod. Na cijeloj kugli zemaljskoj. 

Jer, uvijek , u svojoj domovini za političke vođe, imali smo, a imamo i dandanas,  samo ono najbolje.  

Tako smo, na našu „veliku sreću i radost“,  za vođu dugo… du-u-u-u- go,  imali najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti i desetog na listi najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća (neki su ga stavili čak na osmo mjesto), koji je po kratkom postupku, i ovdje kod nas, a i po bijelom svijetu, skraćivao za glavu, najmanje milijun svojih političkih protivnika. Čemu se može pridodati i tisuće i tisuće civila. Ljudi, žena, djece, staraca.  

I tako nam je on, u toj zemlji, u tom zemaljskom raju koji je stvorio, omogućio  sretan život. U blagostanju i miru. 

U slobodi i ravnopravnosti … I u bratstvu i jedinstvu. 

Zato smo mi i imali, sve do dana današnjeg, i njegov trg. 

Zato i dandanas neki slave njegov rođendan. 

Zato i dandanas, neki marširaju i ne daju njegov, a njima voljeni trg.

„Život damo, trg ne damo“, kliču  i viču.

Zato i kažu kako je to ukidanje, "barbarski obračun", s najvećim sinom naših naroda i narodnosti. 

Jest, bila bi to i istina, da nije i one druge strane, jedne te iste medalje.  Jer, trg je imenovan  imenom i ratnog i mirnodopskog zločinca, ubojicom i diktatorom, kako su ga okarakterizirali mnogi znalci u  zapadnom demokratskom svijetu. A imenovan  je njegovim imenom, još za života.  

–Ima li toga, u 21. Stoljeću? Ima li toga  igdje na ovom svijetu, moja Lucija?

Ima li trgova Csaucsecsuou u Rumunjskoj?

Ima li trgova Honeckeru u Istočnoj Njemačkoj?

Ima li trgova Staljina u Rusiji?

Ima li trgova Envera Hohxe u Albaniji?

Ima li trgova Musollinija po Italiji?

–A nema , nema, moja Lucija!!! Nema!!!

 Nigdje nema. 

–Istina je, moja Monika. Nema nigdje. Ali, ima u jednoj zemlji čudesa. 

U zemlji čudnih ljudi, čudnih navika, čudnih nazora i čudnih uvjerenja. 

U jednoj zemlji čuda i apsurda.

U zemlji u kojoj caruje monolog  gluhih. U zemlji u kojoj gluhi ostaju čvrsto, stameno i junački, iza svojih barikada. Ukopani zauvijek. 

U 1945. godinu.

I eto, kako vidiš, ima toga…Ima!!! Ima toga u zemlji Hrvatskoj. U zemlji HRVATA.

„A zašto je tome tako, ako je već bjelodano da nije riječ o biološki starim osobama, čak nije riječ niti o neobrazovanim ili bezvrijednim probisvijetima? 

Pa samo zato što su lijeni razmišljati, odnosno zato što razmišljaju kao strojevi i ponašaju se kao davno isprogramirani roboti: taj instalirani čip u mozgu, taj ugrađeni program tjera ih da to rade, pa ako u njihovu sustavu i postoji pogreška, ako djeluju u kontradikciji jedni prema drugima, unutar istoga svojega “antifaštičkoga” plemena ili šljakaju antagonizirani s većinskim okružjem, svejedno, oni će pogrešku mehanički ponavljati sve dotle dok se sustav ne ugasi, dok se ne izliže ili naprosto, dok ne istrune od hrđe“, Mate Bašić.

Josip Broz Tito… 

Heroj, državnik, zločinac???

–Bleiburg, Macelj, Tezno, Barbarin rov, Jazovka, Goli otok, Lepoglava, Stara Gradiška… Jesu li oni za ovo, uopće, čuli??? 

–Ali, draga moja Monika, antifa drugovi ne žele to čuti. Prave se i gluhi,  i slijepi, i nijemi.  Ljepše im je, moja Monika, bez istine. Tako su, bar, mirni i zaštićeni. I uljuljkani u svoje jugosnove… 

A nisu, jadnici jadni, ni svjesni ( ili možda jesu ali ne žele priznati) da su cijeli svoj život živjeli u obmanama i u laži.

–Nije im, valjda, moja Lucija,sve ono prije stvarno bila laž? Zar nije istina ni kako je Tito rekao Staljinu „njet“?

–E, moja Monika! I to ti je još jedna njihova  velika laž. U nizu mnogih. Njega je, ustvari, Staljin otpisao. I rekao mu“NJET!“

–A, kažu i kako je njihov voljeni, bio pokretač „nesvrstanih“. 

Kažu, kažu, ali i to lažu.

Kažu, jer žele vjerovati. Jer su ih tako učili njihovi očevi. Ali, malo morgen, dragi naši antifa drugovi! Jer, prava je istina kako je pokretač Pokreta nesvrstanih bio indijski premijer Džavaharlal Nehru. A ne Tito!

–Zamisli, samo, molim te! I unatoč svemu, oni mu se još uvijek  dive!   

–Da je samo bio, bar malo, i  čovjek, moglo bi ih se onda i  razumjeti, ali… 

–Ali, oni ga i dalje veličaju. I nakon svega. Da normalan čovjek ne povjeruje.

–Ali, kažu… kako je svirao klavir, kao kakav vrhunski izvođač i koncertni majstor. Kako je nosio   mondenska odijela. Najčešće Diorova. Kako je na rukama uvijek imao bijele rukavice. 

A tek kako je plesao valcer!?   

Kitio se, kažu, i zlatnim satovima i briljantnim prestenjem. I uvijek pušio, uvezene iz Kube, kubanske cigare.

–Čudo jedno! I jako čudno, zar ne, za jednog bravarskog pomoćnika!? 

Još kažu kako je poznavao i sedam svjetskih jezika.

–Jel' tako kažu? Pa, svaka mu čast! Ali, zato, naš hrvatski jezik, jezik zemlje u kojoj se, kako neki tvrde i rodio, nikada nije, kako treba, niti znao niti naučio govoriti.

–Pa, tko je, onda, zaista bio Tito?

Tko je on, odakle je došao, tko su mu otac i majka, kako mu je pravo ime, gdje se i kada se rodio (svojim je potomcima, to se zna, ostavio 15 različitih datuma svoga rođenja), to samo dragi Bog zna. 

Sam  Bog zna i u kojoj se KGB-ovoj, ili tko zna kojoj i tko zna čijoj  tvornici laži proizveo. Sam Bog zna i kako su mu se, odjedanput stvorila, ona davnih dana, dva izgubljena prsta. Izgubljena još dok je, tko zna koji ili jedan od mnogih, bio bravarski šegrt.

O tome se šaputalo i govorilo, ispotiha, samo u četiri svoja zida. Iako ni tu nisi bio siguran. Jer su tada i zidovi imali uši. 

Tako je, to isto, pričao (a o tome  se i govorkalo)  u naša četiri zida, i moj stari otac. 

„Nije ti to, moj sinko, onaj pravi Tito. Pričaju kako onaj nije imao dva prsta. A ovaj ima svih deset“.

O tome je pričao i jedan engleski diplomat  koji je Broza vidio prije i nakon njegove, tko zna koje po redu, drastične fizičke promjene: „Tito, kojega sam ja upoznao, nekada davno, i ovaj koga sam sreo sada, nije jedan te isti čovjek. Kako se, recite vi meni, od visokog, mršavog i koštunjavog čovjeka,  od 178 cm visine, mogao pretvoriti, kao nekom magijom, u  „punašnog čovjeka, od nekih 160 cm? “, kaže on.  

Ali, nije čovjeku, ma tko bio i ma odakle dolazio, bilo baš lako. Mora se priznati.

Morao je on sređivati, uređivati, prerađivati i dorađivati… sve spise,propise i popise…  

I sve raditi ispočetka.  

I radio je on, tako, radio… I dan i noć.

nastavlja se....

Vera Primorac

Login Form