Image result for sanader plenković

Inače, znakovito je za naše vrijeme da se sve više drži do izgleda političara, a sve manje do sadržaja njegove politike. Kod nas je to počelo s Ivom Sanaderom, te naočit, te govori strane jezike… S Plenkovićem je taj trend došao do vrhunca. Njemu se, doduše, obrve još ne miču, ali sve drugo je tu: hvaljen izgled, tečan i prazan govor na više jezika, averzija prema populizmu, to jest prema populos-u. 

Image result for merkel soros

Njemu je glavni problem identitetski i kulturološki pogubljena, relativistička samomrzeća Europa, inkarnirana u dvije ključne osobe. To je Angela Merkel i George Soros kojeg su Kinezi nazvali "financijskim teroristom", a koji uz pomoć svojih tzv. nevladinih udruga i njihovih brodova provodi plansko miješanje rasa, rastakanje jakih (zapadnih) identiteta, kršćanstva, dakle religije i duha Zapada te nacija

Glavni su krivci za to političke elite koje uvijek negdje drugdje pronalaze obrazloženje za egzodus koji posljednjih godina doseže alarmantne brojke. Njihovo relativno shvaćanje zakona i prava ljudi te sveopća politička korupcija u svrhu osobnoga probitka u drugi su plan bacile vođenje ekonomske politike države koja stihijski propada

Zašto se, uostalom, istraživanje logora odbija ad liminem, zašto se odbacuju bez spoznaja i argumenata tvrdnje da je logor nastavio funkcionirati i nakon 1945. godine, u ime kojega humaniteta se negira i relativizira bleiburška tragedija, kao što to čini, između ostalih, i Goldstein, interes za te žrtve podrugljivo nazivajući „blajburgologijom“?

Image result for plenković dalić agrokor

Naravno, medije mnogo više zanima pola milijarde kuna isplaćenih savjetnicima, onim istima iz njezinog privatnog kružoka, koji su pisali Lex. Nema dvojbe da su nam o tome Dalić i Plenković lagali.

Glavaš optužio ‘poznanike i aktiviste’ da su prikupljali potpise za ‘referendum’ nakon zakonskog roka

Prošli tjedan, u petak, tportal objavio je vijest pod naslovom “Glavaš likuje, Fehiru skinut status krunskog svjedoka” 

Image result for dr josip stjepandić

Nitko ne tvrdi da Vlada Andreja Plenkovića ništa dobrog nije učinila. Problem je u tome da je najviše energije uložila u aktivnosti protiv svoga naroda, od čega je ništa više ne može oprati. Otvaranje novih radnih mjesta morao bi im biti imperativ, ali nije, niti će im ikad biti. Da su toliko truda i energije uložili u gospodarstvo, umjesto u promicanje Istanbulske konvencije, onda bi gospodarski pokazatelji bilo bolji i jamačno bi bilo manje iseljenih i nezadovoljnih

SSSR se preselio na zapad i sad se zove EU

Koncentracijom političke moći u Bruxellesu možemo očekivati još više pogodovanja velikim igračima preko sumnjive regulacije nastale pod utjecajem moćnih lobista

Eurohrvatska vlast na ta pitanja – šuti. Stoga je narod počeo sam tražiti odgovore. I naišao na nevjerojatan otpor. Vlast grdi narod: To, svjetino, nije tvoj posao! Narod se smije: Nije naš posao, ali naša je koža na bubnju! 

Image result for istanbulska konvencija laž

Ma kakva Istanbulska konvencija i zaštita od nasilja u obitelji, kad smo usred Splita svjedočili, od suda dopuštenom i potaknutom nasilju nad osmogodišnjim djetetom koje je doslovno oteto od majke, na silu utrpano u automobil i odvedeno u drugu državu. Slučaj dječaka Cesarea dokaz je da nasilje može biti i institucionalizirano.

U balkanskom loncu 2.dio

Pin It

I dok Srbija sustavno  optužuje Hrvatsku za “jačanje ustaštva” u čemu joj zdušno pomaže svojim rovarenjem te brojnim neutemeljenim optužbama i Milorad  Pupovac, samoproglašeni lider  svih Srba i predsjednik  SDSS-a, a stvarni etnobiznismen i veliki velikosrbin, te neke udruge koje se, tako bar one tvrde, bave ljudskim pravima, hrvatska Vlada ne čini gotovo ništa, kako bi razotkrila Srbiju. 

I opet je, kao i uvijek dosad, Pupi sve to sredio, bacajući probne balone i utirući tako puteve... za Memorandum II i novi Memorandum III.

 A  „ova Srbija je 'mrtvo more'. I bez svakog vidljivog plana i napora da se preporađa. Biće potrebno nekoliko decenija da se ovaj lenji primitivni iskvaren narod pretopi u radni, prosvecen i gradjanski odgovoran narod. Osecam se kao Srbin i pisac poraženim. Svet mojih romana ne postoji; nije ni postojao, ja sam ga izmislio u nadi da cu Srbima pobuditi osecanje dostojanstva i samopoštovanja. Nisam uspeo“, kaže  o Srbiji i Srbima,   njihov ideolog i  pisac Dobrica Ćosić.

     No, oni i dalje tjeraju… svoje pa svoje. I nastavljaju i dalje  guslati jedno te isto: Srbija od Vardara pa do Triglava, odnosno do linije Karlobag, Ogulin,Karlovac, Virovitica… A može i još dalje… 

I na zapad, i na istok, 

i na jug, i na sjever. 

„Srbija od Milvokija do Tokija“.

Pa su, navodno, spremni i prijeći preko svega, te prijateljski i dobrosusjedski, oprostiti nama sve naše grijehe. 

Zamislite, molim vas! Oni oprostiti nama sve naše grijehe!? 

Svašta na ovome svijetu!!!

Pa će oni,tako sebe, umjesto ikakvog osobnog preispitivanja, postavili na sam vrh moralne vertikale. Jer su, uvijek spremni  za nove igrokaze… Svjesno se, opet, uljuljkujući u slatke snove „pravednika“ i sanjajući i dalje san…o  Velikoj,vel- k-o-oooj Srbiji.

Unatoč svim imperijalističkim ratovima koje su vodili i izgubili.

Unatoč genocidu koji su napravili.

Unatoč svim zločinima koje su počinili. 

       Ali, ” jao vama, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim. Koji tminu zovete svjetlo, a svjetlo tminom, koji gorko zovete slatkim, a slatko gorkim!”

Jao, jao vama!!!

…Želim da kao predsednik Srbije uvek budem uz naš narod koji živi u našem okruženju, da uvek budem uz Republiku Srpsku, ali i Srbe u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i Rumuniji. Da pomognem očuvanje hramova i manastira srpske crkve u svim tim zemljama, jer samo tamo gde je Srpska pravoslavna crkva snažna, na prostoru bivše Jugoslavije, naš narod uspeo je i mogao da sačuva svoja ognjišta“, rekao je Vučić. 

   Valjda je, sada, i najvećim političkim  slijepcima i svim hrvatskim naivčinama, sve potpuno jasno. Jer  je tako počelo i krajem 80-ih godina. 

    Pa, zar još, itko normalan, može pomisliti da je sve ovo slučajno. Da je slučajna i izjava Aleksandra Vučića, prije nekoliko  dana, o “potrebi revidiranja teksta Zakona o hrvatskim braniteljima, jer „te odredbe nas Srbe jako bole”……

–E, moram priznati, tu su u pravu!!! I, ovaj put, govore istinu. 

Vidiš! Srbe je oduvijek, boljela istina. Jer je njima laž u krvi. I nema toga o čemu ne lažu. Od povijesti, od njihovih imperijalističkih apetita i prisvajanja tuđeg teritorija, od navodnih njihovih velikana, od navodnih velikih srpskih vođa do današnjih dana,  i do svih njihovih izgubljenih bitaka. Koje grčevito žele pretvoriti u pobjede. I na taj način, umanjiti svoje poraze. Te ih tako, učiniti manje bolnima.

–Ali, zašto nas   toliko mrze, moja Lucija?

–E, moja Monika! Oni su ti, još uvijek, u nekakvom svome filmu. U davno prošlom vremenu. I u vremenu svojih lažnih  mitova. 

Zato i nisu u miru sami sa sobom. 

Zato i jesu, u stalnom nesporazumu sa svima, u svome okruženju.

Pa, pogledaj ovo!!! Vučić se već ustoličio… Je li to normalno, reci mi, molim te!? 

–Jel'da? Susjedi bi nas opet prisvajali. Ražanj im je spreman, a zec još u šumi. Ali njima, svejedno, ide voda na usta. 

A što ti, išta tu,  moja Monika, ima normalno!?

 –Pa, što je ovo, moja Lucija? 

 –E, moja Monika! Naivni su svi oni koji kod zaslijepljenih mržnjom, a napumpanih lažnom veličinom i  mitovima, traže zdrav razum.

–Pa, čuješ li ti što on govori?

–Čujem, čujem. Već čovjek umislio kako je na čelu svih Srba (i ne samo Srba, nego cijelog tzv. njihovog regiona), pa bi, kako on kaže,“da uvek budem   uz Republiku Srpsku, ali i Srbe u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i Rumuniji“. 

Jer „gde je i jedan Srbin, tu je i Srbija“. 

A Srbija, to je on!

“Mi znamo što su radili i gdje su bili Aleksandar Vučić i Ivica Dačić 90-ih godina. Vidimo što Vulin radi i što govori. Oni dolaze u Hrvatsku, govore što žele, rade što žele. Tome treba stati na kraj. Ako žele biti dio uljuđene Europe moraju se početi uljuđeno ponašati i poštivati svoje susjedstvo”, zaključuje Ruža Tomašić.

–Ma, mi znamo i jasno  je svima, osim našim vrlim političarima. Iako mi se čini da su i oni  u tijeku svega . Ali rade to što rade po nečijim naputcima.

A evo i sada, nakon   izjave srbijanskog ministra obrane, Aleksandra Vulina, izrečene na području Republike Hrvatske, u Šibeniku, da se ranih devedesetih na području Hrvatske nije vodio obrambeni Domovinski rat, u kojemu smo se obranili i oslobodili od velikosrpskog agresora, već da se po njegovom, ali i po službenom stajalištu Republike Srbije, tu kod nas  vodio “građanski rat“, između Srba i Hrvata, reagira se mlako ili skoro nikako. 

–Dajte, dajte, vi gore, lupnite već jednom šakom od stol i poručite im glasno i jasno:

DOSTA!!! DOSTA VIŠE!!!

Još je, draga moja, Vulin, pored svega rečenog, svoj govor začinio i s nadom kako će Pupovac “umeti da zaštiti Srbe u Hrvatskoj”. 

   Nešto s njima, stvarno,nije u redu! Oni su, zaista, onakvi kako je za njih rekao njihov psihijatar Rašković! 

–A, kakvi smo mi, moja Monika? Izgubljeni u svemiru!  Otupjeli. Oglušili. Zanijemili. Kao da smo izgubili kompas. Kao da ne znamo raditi ono što bismo svi mi, zajedno, trebali raditi. A trebali bismo im pokazati gdje im je pravo mjesto. A ne paziti uvijek i što ćemo reći, kako ćemo reći i što ćemo uraditi. 

Da ne uvrijedimo jadne i ugrožene Srbe.

    Pa, evo i sada! Bože, Bože dragi, gdje nam je nestala ona naša snaga, onaj naš ponos, ona naša vjera … u nas same? 

Pa, mi smo, ljudi moji dragi,  pobjednici!

POBJEDNICI…   

I POBJEDNICI ĆEMO BITI!!! ZAUVIJEK.

    Pobijedili smo i četvrtu najveću vojnu silu u Europi!!!

Ali, oni i dalje verglaju svoje. 

A mi i dalje šutimo i trpimo svoje.

Dok Vučić sebe već vidi kao velikog vođu koji će vratiti vodeću ulogu Srbiji, kako oni kažu „na ovim prostorima“, i koji će oko sebe okupiti sve Srbe i biti njihov veliki i jedini vođa. Ma gdje bili i ma gdje živjeli. Jer, „Srbi u Hrvatskoj samo prebivaju.  Srbima u Hrvatskoj,  Hrvatska nije domovina. Oni nisu nikakvi politički Hrvati, nego su Srbi. Govore srpski, misle srpski, sanjaju srpski, deluju srpski, cilj im je srpski. Kao i svakom normalnom Srbinu  čiji je glavni grad Beograd“.

 A otadžbina im je Velika Srbija, u kojoj će on biti jedini, veliki i neprikosnoveni vođa. I lider „celog“ Balkana. Jer, država, to sam ja“, klikće   tako… s visova i s „nebeskih visina“,  njihov veliki  vođa.

   Pa, zar ima  razlike od one retorike Slobodana Miloševića  i ove današnje Vučića i Vulina?  Jer, Vučić će, kaže, biti na čelu nove regije koja će biti veća i šira nego ona koju je Tito napravio! A sve će to realizirati preko kontrole Srba u Hrvatskoj, BiH, Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu, pa će preko njih, kao petom kolonom, ostvariti  sve velikosrpske ciljeve: 

Realizaciju Memoranduma 2 

i Memoranduma 3.

    I dok Srbija sustavno  optužuje Hrvatsku za “jačanje ustaštva” u čemu joj zdušno pomaže svojim rovarenjem te brojnim neutemeljenim optužbama i Milorad  Pupovac, samoproglašeni lider  svih Srba i predsjednik  SDSS-a, a stvarni etnobiznismen i veliki velikosrbin, te neke udruge koje se, tako bar one tvrde, bave ljudskim pravima, hrvatska Vlada ne čini gotovo ništa, kako bi razotkrila Srbiju. Niti njezinu fašističku niti nacističku prošlost, niti njezinu ulogu u genocidu nad Židovima, niti njezine zločine i otimačinu tijekom našeg obrambenog  i oslobodilačkog  Domovinskog rata. 

–Pa, jesu li nam , moja Lucija, svi naši mrtvi, dali svoje živote uzalud?

–Bit će, uzalud, moja Monika, ako sve ostane ovako kako i jest.

–Pa, gdje su naši domoljubi? Što se ne trgnu? Što ne podviknu i ne kažu: 

DOSTA, DOSTA NAM JE VIŠE!!! 

–A gdje su oni s vrha vlasti? 

–E, moja Monika, dušo moja draga,  „pa to se već sve zna“, kažu oni. 

–Jest, jest! To se sve nekada znalo. Ali, zahvaljujući srpskim podvalama, stalnim ponavljanjem  laži i izvrtanjem istine, došli smo tu gdje i jesmo.  

A došli smo dotle, da nam Pupovac najavljuje kako će tražiti zaštitu od Srbije, zbog navodnog ugrožavanja interesa Srba.  

 A njihov episkop, patrijarh Irinej, u propovijedi na crkvenoj svečanosti uz ostalo kaže: „I u našem narodu mržnja nije  prestala, osvete se pripremaju i nagovještavaju“.   

  …Došli tako na kavu, Slovenac, Hrvat i Srbin. Pronašli stol i pošli sjesti. Ali, nisu primijetili da su na stolicama zabijeni nekakvi šiljasti čavli . 

 Slovenac sjedajući jaukne, uzme ih i spremi govoreći kako će mu, možda, nekada i trebati. 

 Srbin ko Srbin opsuje, baci ih… A stolicu razbije. 

A Hrvat? A Hrvat ko Hrvat sjedne natrag govoreći:

VALJDA TAKO MORA BITI.

Hrvat kaže tako.

A Srbin ko Srbin, opsuje i počne uništavati sve čega se dotakne. 

I tako, od Dušana cara do našijeh dana…

„Opet bi Srbi htjeli Srbiju do Tokija, a na kraju će im biti mala kao Nokia!“, počelo se i kod nas pjevati…

Vera Primorac

Login Form