O antifašizmu možemo govoriti samo u okviru Domovinskog rata, hrvatski branitelji jesu jedini i pravi antifašisti, a na t. zv. „antifašizam“ od 22. lipnja 1941. možemo samo reći, parafrazirajući Matu Kapovića: „Serem vam se na antifašizam!“

“Svi u kockastim dresovima navijaju za jugoslavensku reprezentaciju” – izjavio je Nenad Neša Stazić u Hrvatskom (državnom) saboru. Neki će kazati da je to najrazvidnija potvrda stare latinske – “in vino veritas”, dok će drugi kazati da je na djelu podsvijest, jugoslavenska, jugokomunistička i jugosrpska podsvijest. Što god bilo, ovo je klasičan primjer nelustriranog jugoslavenskog ludila.

Samo se Plenković još uvijek drži „sila osovine“, Macrona i Merkel. Tako bi se Hrvatska mogla još jednom naći u Odžak-poziciji, da bude posljednja na braniku jedne propale politike i pritom plati najvišu cijenu – jer to tako ide, ceh se naplaćuje onom tko zadnji ostane za stolom. Ili, kako je lijepo rekao kolega Raspudić: Budala, tko zadnji postavi žicu na granicu

Valjda zbog toga što je po logici bošnjačkih medija navijanje za Hrvatsku sramotan, skoro pa čin agresije i podjele njihove vizije države Bosne. Te imaginarne vizije društva i države u kojoj bi Hrvati (i Srbi, ali nešto kasnije) služili kao multikulturalni ukras na baterije koji priča, razmišlja i ponaša se po naputku većeg ‘brata’, a na koncu i navija onako kako im kažu

Mediji uglavnom migrante prikazuju na način da pronađu iznimke poput žena s malom djecom i onda pokušavaju stvorit privid da se ne radi mahom o mladim i radno sposobnim muškarcima, već o ljudima svih dobi i spolova. Istina je obratna, ali se ne smije znati…

Nakon hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, ta antihrvatska gerila nastavlja agresiju na Republiku Hrvatsku drugim sredstvima, a svaki šporstki, gospodarski, znanstveni ili kulturni uspjeh Hrvatske proglašava uštašizacijom nikad prežaljene Socijalističke Republike Jugoslavije

Masovna imigracija je glavno oruđe te revolucije. Ona mijenja ljude i njihovu svijest izvana – zamjenom stanovništva.
I što su njihove vrijednosti manje uklopive u postave zapadne kulture, tim bolje za revoluciju – tim su veće garancije da neće skrenuti s revolucionarne staze.

A za njega i Zorana Pusića, Milorada Pupovca i njima slične retrogradnja je počela još davnih dana kada je Franjo Tuđman umjesto proslave četničkog ustanka u Srbu ustanovio novi praznik hrvatskih antifašista u spomen sisačkom odredu iz Brezovice. Od tog dana, pa i znatno prije kad je antifašist Tuđman kao prvi predsjednik skinuo petokraku, uveo povijesno hrvatsko znakovlje i utemeljio državu na oslobodilačkom Domovinskom ratu, zagriženi Titovi jugo-komunisti postaju antifašisti, a svi ostali – ustaše.

Hasanbegović je rekao da se danas obilježava “apokrifni događaj”. Slušat ćemo papagajska ponavljanja o tome što se dogodilo 22. lipnja. Povijesna stvarnost je banalna. Naime, 22. lipnja 1941. nije utemeljen nikakav partizanski odred. To je izmišljen događaj. Ne postoje nikakvi dokumentarni dokazi

Image result for tudjman dan državnosti

Obnovljena hrvatska država prvih je deset godina Dan državnosti slavila 30. svibnja. I svi su odrasli državljani znali taj nadnevak. Nakon trećosiječanjskoga prevrata god. 2000. formalno ga je pomaknula na 25. lipnja, ali ne slavi ga nikako. I nije čudno što za nj gotovo nitko ne zna. Tako Hrvati danas imaju dva nestvarna Dana državnosti.

Kad je bal nek je maskenbal 5.dio

Pin It

Image result for vučić kolinda

“Hrvatska je jučer ponižena. Jučer i danas u Hrvatskoj boravi Aleksandar Vučić, čovjek koji dokazano nije naš prijatelj i nema dobre namjere prema Hrvatskoj, čovjek čije se jedine iskrene namjere ogledaju u njegovom huškačkom govoru u okupiranoj Glini 1995. pa onda u Skupštini Srbije kada je 2000. govorio kako želi mijenjati međunarodno priznate granice Hrvatske po velikosrpskim maštarijama”

poručio je saborski zastupnik SDP-a Bojan Glavašević nakon stanke na početku saborskog zasjedanja.

Vučić, kaže, svoje riječi nikada nije povukao, a i danas prijateljuje s pravomoćno osuđenim vukovarskim krvnikom Veselinom Šljivančaninom,  te se postavlja kao njegov branitelj.

Takvog je čovjeka naša predsjednica, bez suglasnosti predsjednika Vlade, pozvala u Hrvatsku i tretirala ga kao uvaženog gosta. U tome leži poniženje”, ustvrdio je naš umni politički poletarac Glavašević.

–Blago, blago nama! Javio se, opet, naš Bojanče, naša dika i naš ponos. Javio se sa svojom domoljubnom besjedom. Ali, ovaj put, pljuje, mošˈ misliti, po Vučiću, i traži prava za Hrvate u Vojvodini… Mošˈ opet misliti!!! Bori se za Hrvatsku i nogama i rukama. Beskompromisno.  

Svaka čast!!! Baš sam čekala nešto takvo pa da i ja, iz svih oružja, udarim po Predsjednici. 

 „Izgubila je drugi mandat“, govorio je i prije naš mudri Bojan. 

Koliko samo pameti i zdravorazumskog rasuđivanja i prosuđivanja, ima taj naš Bojan, dragi moj Bože!? 

Svaka čast, Bojane! Svaka čast!!! Evala!, rekli bi tvoji u Prijedoru.

Eto, naučio je, naš Bojanče, lekciju napamet. Ali, dobar mu je, dobar-mora se priznati- i taj njegov tajni sufler.

–Ma, ljudi moji dragi! Zar je i ovo moguće? Pa ovo treba proslaviti!!! Postali su nam neki drugovi, odjedanput, svi veliki domoljubi. Veći i od najvećih. 

Ma, kakvi naši branitelji!? Kakvi dragovoljci našeg Domovinskog rata? Kakve udovice poginulih? 

Kakvi naši bojovnici koji su dali život  za našu slobodu? Kakvi HOS-ovci koji su poginuli za naš dom i našu Domaju?  

    Ipak, unatoč maskama, rano su se,  rano zaigrali. I uhvatili   u Žikino kolo. Sve jedan do drugoga. Od Vardara pa do Triglava. 

Na relaciji Zagreb-Ljubljana-Sarajevo- Beograd.

Karneval je pri kraju. A sve će se maske uskoro izlizati i pasti.

     Ali, iskreno,sve mi ovo sada miriše na pripremu, za moju davno namirisanu i obznanjenu, veliku koaliciju. 

Muti se, muti nešto i na svjetskoj pozornici. I kroje se neke nove karte i neke nove granice. A lutke se na pozornici miču i postavljaju, onako kako je i zamislio glavni redatelj i glavni pisac scenarija.  

–No, ne će biti baš tako! Niti sam za tzv. veliku koaliciju niti ću na Predsjednicu bacati „drvlje i kamenje“. Ako sam joj, trenutno, nešto i zamjerila, sada sam se predomislila. 

Jer, kada god, ovakvi i njemu slični, kritiziraju Predsjedničine poteze, iza toga se nešto debelo krije. Kao što mislim da se i iza Plenkovićevog traženja naplate ratne štete Vučiću, krije zamka za Kolindu. 

–Kada je to rečeno? 

–Pa, naravno, nakon Kolindine izjave kako o tome ne će biti razgovora. 

–A što je dotad mislio i radio naš Plenki? 

–Naravno, čekao… I sada se nada političkim bodovima kod domoljubnog hrvatskog puka. A samim tim, i svrgavanju i onemogućavanju Kolinde u utrci za drugi mandat. 

–Ali, i utvrđivanju podrške i uzajamne ljubavi u   Bruxelles.  Gdje je otrčao čim je ispratio Vučića i ugledao mu leđa. 

A, onda, gdje će mu- im biti kraj? 

    Tu je već i potencijalna lista kandidata, na kojoj je, doduše neslužbeno, i drug Picula. 

A , onda, slijedi i glatko ostvarenje,  one moje davne slutnje … o velikoj koaliciji. 

Zamislite, molim vas! Dok Kolinda poziva u goste Vučića i ne uvjetuje, sad – zasad, naknadu za ratnu štetu, jer treba ići korak po korak, dotle naš hrabri, odvažni i vjerodostojni predsjednik Vlade, postavlja to kao uvjet. 

Kakvo domoljublje?!Kakva hrabrost!? 

–A što ti misliš, Lucija, što Kolindi znači onaj njen natpis „hrabrost“?

-Vjerojatno hrabrost da izdrži susret. A možda i hrabrost za suočavanje s problemima i napadima nakon susreta.  Možda i hrabrost da izdrži ove sve napade i svu ovu silnu nagomilanu mržnju i jal uperen prema njoj. Tko to zna? Znat ćemo sve za neko vrijeme. Kada počnemo razmišljati hladne glave i kada prevlada  mudrost. I kada stavimo točku na sve ovo. I vidimo, ako ih bude, i neke rezultate. 

–A Predsjednici želim, da uz neke druge, ali mudrije  savjete i savjetnike, nastavi raditi. Jer, trebat će joj dosta i mudrosti, i promišljanja. Kao i  strategije. Da bi se anulirali svi ovi naši   možebitni dosadašnji promašaji i problemi.   I nije joj niti će joj biti od pomoći poruka na odjeći. Niti „hrabrost“, pisano na glagoljici. 

–A o čijoj se, onda, hrabrosti govori? Ne bih rekla o Vučićevoj jer je došao. Znao je on dobro i bio u tijeku svega što mu se priprema, preko našeg a stvarno njihovog, milog i  dragog Pupija. 

Hrabrost je, draga moja, na strani Predsjednice što ga je pozvala. 

Iako nije odabrala pravo vrijeme.

–A kada je, uopće, pravo vrijeme za razgovor s njima? Kada se, uopće, može odabrati pravi trenutak kada stalno napadaju, lažu, tužakaju, izmišljaju.

 Treba nam, konačno, prizvati i mudrost i glas razuma. I bez strasti i ostrašćenosti prionuti na posao.

–A, onda ćemo vidjeti. Vrijeme je pred nama. 

 I dođe vrijeme…Skok, na skok!!!  I nož u leđa, što si rekao… keks.

„Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nije ni sletio u Beograd, a njegova diplomacija zaključuje kako je predsjednikov posjet Hrvatskoj bio više nego plodonosan. Nošeni krilima „dominacije i pobjede” Vučića nad hrvatskom predsjednicom, Srbija se bacila na izračun štete koja im je 90-tih nanesena na hrvatskom tlu i došli do brojke od čak 30 milijardi eura“.

 I dok smo mi razjedinjeni više nego ikada dosad, Vučić je, nakon slijetanja u Beograd, pozvao sve Srbe na jedinstvo.

A mi Hrvati!? 

Mi smo svi, u jedinstvu, jedinstveno razjedinjeni. 

I to zahvaljujući, upravo, političarima i njihovom strančarenju.

Blago, blago nama!!! Piše nam se svijetla budućnost.

DOBRO JUTRO, HRVATSKA! 

PROBUDI SE!!! 

I skini povez s očiju!!!

“Po plodovima njihovim

 ćete ih prepoznati“

 (Mt 7,12).

Vera Primorac

Login Form