S Domovinom u srcu

  • Ispis

PORTRETI POLITIČARA

„ Svaki put  kada okrivljavamo Hrvatsku za nešto što primijetimo ili što doživimo,  moramo dobro promisliti. Jer, nije nam Hrvatska, nije nam Domovina nizašto kriva. I ona je isto bila žrtva. Kao što je to i stoljećima nečija žrtva bio i hrvatski narod“.

Domovina nizašto nije kriva!!! Krivi smo mi jer šutimo i trpimo nepravdu…

Šutimo kao da se to nas ne tiče, kao da se sve ovo okolo nas  događa nekome drugom. Kao da nas nije briga.

Šutimo i ništa ne poduzimamo.

Ljudi često govore kako ih politika ne zanima, kako je politika prljava, puna laži i prijevara, kako je puna   lezihljebovića i uhljeba.

Istina je to, istina.

Ali, ako se mi, ako se mi koji volimo svoju Domovinu ne probudimo, ne počnemo misliti, razmišljati i promišljati, onda će se politika, tj. oni koji Hrvatsku ne vole, baviti  nama.

A „Hrvatskoj trebaju ozbiljni ljudi, odgovorni političari, ljudi mozga, ljudi znanosti, ljudi ideja, sjajni poduzetnici, koji u pravnoj državi mogu otvoriti puteve i investicijama i poduzetništvu. I konačno, ali prije svega, da budu i istinski domoljubi, a ne  uhljebi i loše sluge loših gospodara“.

Zato,  krajnje nam je vrijeme za promjenu, jer nam povijest nikada ne će oprostiti ako uskoro   ne izaberemo vlast koja je nepotkupljiva, hrabra i domoljubna.

One s Domovinom u srcu.

I, eto tako, bjehu kod nas i izbori, za izbor onih najboljih od najboljih.  I svima se, svim izabranima smiješi odlazak u briselske dvore, tamo gdje odsjedaju EU parlamentarci. I naravno na dobru plaćicu.

 Zainteresiranih je, mora se priznati, bilo jako, jako puno… 

-Sve su to bili, što se i podrazumijeva, umni ljudi, znalci i ljudi od ideja, vrsni političari, pošteni i poduzetni, ljudi puni elana, a  iznad svega veliki  domoljubi, spremni dati „sve za Hrvatsku, a  Hrvatsku nizašto“.

-Šališ li se to ti ili buncaš, moja Lucija?

- A što ti misliš!? Zar nisi vidjela tko nam se sve nudio: od Dalije Orešković, Mrak Taritaš i njene  Amsterdamske koalicija, Velibora Sinčića i  Živog zida, Markovine, do Pupovca i SDSS.

Doduše, sudjelovali su i Neovisni s Brunom Esih, Suverenisti s Ružom Tomašić, te Kolakušić, HDZ i SDP.

Ali, zastor je spušten. Maske su skinute, a glavni glumci i mnoštvo statista, ubrzano  analiziraju postojeće rezultate i intenzivno vrše pripreme za naredne predsjedničke izbore.

I konačni rezultati za EU parlament bili su:

HDZ i SDP po 4 mandata,

Suverenisti, Amsterdamska koalicija, Živi zid i Kolakušić po jedan mandat.

-Meni tu, pravo da ti kažem, kod ovakvog prebrojavanja i prebacivanja mandata iz stranke u stranku, baš ništa nije jasno. Najprije HDZ ima  četiri, SDP tri, a Neovisni jedan mandat. Onda je, najedanput, HDZ dobio i taj jedan mandat od Neovisnih pa ih, sve skupa, nakupio  pet. Neovisni izgubiše i onaj jedan, a nakon toga ga izgubi  i HDZ. Na kraju ga dobi SDP.

Gdje je tu logika, reci ti meni?

Možeš li se ti, Lucija, u svemu ovome snaći?   Kakva je sad to matematika?

Čudna mi je, čudna ta računica!

-Možda su, i ovaj put, za račun jednih a na štetu drugih, prevagnuli oni famozni „glasovi mornara“.

Mućka se, mućka, draga moja! Sve dok se sve ne smućka i ne promućka.

I na prošlim je izborima bilo mućkanja i viška birača. I u Zagrebu, i u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Zadarskoj županiji,  Primorsko-goranskoj, Istarskoj županiji, Zagrebačkoj, Dubrovačkoj, Šibensko-kninskoj, Vukovarsko-sremskoj, Karlovačkoj, Sisačko-moslovačkoj, Osječko-baranjskoj, Ličko-senjskoj, Međimurskoj županiji, Varaždinskoj, Virovitičko-podravskoj, Požeško-slavonskoj, Krapinskoj-zagorskoj i u Bjelovarskoj-bilogorskoj županiji.

-Zar opet!? Zar opet kolone duhova birača i autobusi s plaćenim biračima?

Zar mi ne biramo?

Zar mi ne odlučujemo?

Zar mi ne prebrojavamo?

-E, moja Monika, sve mi se čini da od smrti našega pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ni jedna jedina vlast, nije bila legalno izabrana.

-Iskreno, ni ne znam za koga bih, od svih onih ponuđenih, sada, mogla staviti ruku u vatru i biti sigurna da su pošteni i da su pravi domoljubi,  osim njih nekoliko  koji su i dosad branili hrvatske interese.

- Reci ti meni, ako znaš, provjeravaju li se ti ljudi? Zna li se kakav im je psihološki profil? Jesu li bili kažnjavani? Vodi li se ili se protiv njih vodio neki sudski postupak? Vodi li se računa o njihovom općem znanju, o kulturi njihovog ponašanja, o znanju diplomatskih vještina, o znanju i poznavanju hrvatske povijesti, o njihovom znanju engleskog jezika?

Pa kako će, ljudi moji dragi, ti izabrani moći braniti hrvatske interese, ako im ti interesi nisu definirani ili ako nisu prošli, bar, nekakav pripremni tečaj?

A kako li će ih tek prenositi drugima, ako ne znaju jezik komunikacije unutar EU?

Da nam opet  ne bude, na našu veliku sramotu: „  'Pipl mast trast as!?'

-Pa, u demokraciji, moja Monika, imamo mi, na našu sreću, još uvijek jedno moćno oružje… GLASOVANJE.

Zato bismo i trebali uvijek glasovati, samo  za

PRAVE LJUDE I PRAVE DOMOLJUBE.

E, MOJ NARODE, MOJ NARODE!!!

Moramo se, već jedanput, probuditi i ostati budni. Jer nam je voda došla do grla. I brod nam tone. Sve dublje i dublje. Pa, ako se ništa nabolje ne promijeni, utopit ćemo se, opet, svi zajedno.

Ali, sve mi se čini, kao da neke od nas uopće nije briga.  Pa se tako neki okreću na drugu stranu, neki kuda vjetar puše, a neki i dalje nastavljaju drijemati, dijeliti, rasipati i davati glasove po nekoj inerciji, ne razmišljajući o posljedicama.

Dok nam zemlja propada, dok nam se branitelji ubijaju, dok mladi iseljavaju, podobni nam i dalje kroje sudbinu,  i dalje broje naše glasove, i dalje upravljaju državom. Pa im mi dođemo, nešto kao lutke na koncu, s kojima oni upravljaju i  pritom vuku neke  nevidljive konce.

Dok.  nam država odumire. 

Eto, baš zbog toga, moramo djelovati. Djelovati zbog te tzv. naše i svjetske elite koja drži sve konce u svojim rukama i koja uspijeva  kontrolirati i našu državu i  sve nas skupa.  

Pa, iako su jako, jako umreženi i vođeni uz inozemnu savjetodavnu i financijsku pomoć, mi ih možemo pobijediti. Ali,  samo ako smo zajedno.

I, zato, ako želimo promijeniti Hrvatsku, ako želimo biti svoji na svom, onda se moramo i te kako baviti politikom. I djelovati mudro. Ako treba, i mijenjati se… Pronalaziti i otkrivati istinu.Konačno! Jer, bez istine, nema nam ni budućnosti.

I ne smijemo nikad nasjedati na priče onih silnih „mudraca“ koji nam svakodnevno drže prodike i prodaju maglu po tiskovinama, u medijima i u Saboru. Jer, svi oni, zborno i pojedinačno, ponavljaju jedne te iste šuplje fraze i floskule.

A kako i ne bi, kada su  „umni, obrazovani i ljudi, široke duše i otvorena duha“!?

Mnoštvo ih je. Svuda su oko nas. I raspoređeni su po svim  razinama moći i utjecaja. Instruirani i instalirani prema potrebi.

Tako je nastala i tako je zasjala i jedna nova zvijezda lijevoga nebeskog  svoda, svestrana i mudra Dalija Orešković.

„Zvijezda je rođena!“, oduševljeno kliče i znalački zaključuje naš veleumni i dugovječni političar Stjepan Mesić.

“Pratim njene istupe“, kaže on, „ona je shvatila koji su problemi u društvu i kako ih riješiti. Mislim da ima potencijala, jednom sam u društvu rekao: „Zvijezda je rođena!“. Mislim da ima šanse.”

IMA LI POTENCIJALA?

IMA LI ŠANSE?

-Ma, kako se, uopće, možeš propitivati, kada je netko kao što je naš vrli i veleumni Stipica, čvrsto uvjeren u njenu zvjezdanu budućnost? 

Zato je ona tako samouvjerena, zato i cilja tako visoko.

Zahuktala se naša Dalija... Pa dijeli lekcije, kritizira, napada…

“Oni koji se pozivaju na Hod za život podržavaju najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji

zapravo Hrvatsku žele pretvoriti u nekakvu ustašku tvorevinu i u nasljeđe jednog režima s kojim Hrvatska nema nikakve veze”,  jedna je od posljednjih izjava „skandal dame“(kako su je neki nazvali), jer to što ona radi i kako se ponaša, nije više ni stvar kulture ni kućnog odgoja, nego je „na rubu pameti”.  

Doduše, to i nije nešto novo. Jer, to i takvo  ponašanje je svakodnevno i kod jednog dijela naše   političke scene. Nakon svih ovih proteklih godina, navikli smo se na takve.  Od Stazića, Marasa, Đujića, Mrak Taritaš, Beljaka, Freda Matića, Matkovića , Kapovića, Glavaševića do Pupovca.

  -I nije tu u pitanju, moja Monika, ni ideologija ni svjetonazor. To je, jednostavno, totalna zaslijepljenost i potpuno sljepilo koje traje

i traje… i traje…

Najiskrenije, meni je takvih žao.

A žao  mi je i Dalije Orešković.

-Bože joj oprosti, jer ne zna što čini. Jer, da zna što čini, ne bi činila to što čini.

-Nažalost, ona se smatra kompetentnom osobom i vrijednom upravljana   državom (što joj je i cilj), a tolika isključivost  i mržnja, tolika arogancija i bahatosti, tolika prepotencija i nekultura, rijetko je kod nas dosad  viđena. A svašta smo i vidjeli, svašta smo se i nagledali. 

Pa, nakon svih njenih silnih  napada na Predsjednicu, branitelje, prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, Crkvu i sve drugo što ne spada u njezin svjetonazor, od Dalije nas ništa više ne može iznenaditi.  Izgubila je kompas i lupa li lupa. K'o „Martin po diviziji“.

Gledam ju, tako, prije nekoliko dana na jednom TV kanalu, onako nabrijanu, nervoznu i usplahirenu, dok sva   izvan sebe, stisnutih usana, blijede face od iščekivanja duela u kojemu namjerava biti pobjednik, kako ostrašćeno napada svoga sugovornika, kako mu upada u riječ, kako ga prekida, dok nas  usput, uz gromoglasnu paljbu, podsjeća da su oni, tj.  njeni neistomišljenici, izvjesili u stranci povijesnu zastavu s prvim bijelim poljem, te da su tako manipulirali javnim prostorom. 

 „Vrlo često se pozivate na Domovinski rat, na formiranje  samostalne i neovisne države Hrvatske, možete li mi objasniti zašto Vi , našu hrvatsku zastavu, toliko prezirete, toliko mrzite? Zašto nikada niste s ponosom istakli hrvatsku zastavu koja je službena hrvatska zastava? Čemu isticati neku drugu? Zašto stalno, kontinuirano-kao da zazivate neke dvije države?

-Hrvatska državna zastava koja je propisana zakonima, istaknuta je u našim službenim prostorijama i ističe se na svim stranačkim skupovima.

-Znači, Vi nju ne priznajete? Ne volite ju. Je li to znači da ne volite ni hrvatsku državu?   Volite li Vi hrvatsku zastavu?

-U banalnom političkom govoru  ključne  riječi u Vašem izričaju su: podrivanje, progon, tolerira se, ne ćemo dopustiti-dakle, Vi pozivate na kazneno-pravni progon, na obračun s narodnim i klasnim neprijateljima.

-Volite li Vi tu zastavu? Volite li službenu zastavu?

-Molim Vas! Vaš govor nije samo priprost, nego je banalan.

Kakva tolerancija?

Kakva komunikacija?

Kakvo sučeljavanje?  

A tek kakav bon-ton? 

I to nije sve! Jer se, nakon toga, u strastvenom jednoumlju i borbenom monologu, ustremila na iznenađenog sugovornika,  te   oštrim glasom zaurlala: “Recite, volite li Vi hrvatsku zastavu!? ,  Volite li hrvatsku zastavu!? Odgovorite!!!”

Umno, promišljeno i provokativno pitanje nema što!?

I, eto, tako, lupeta li, lupeta naša zvjezdana Dalija!

Neka, neka.

Nek se vidi, nek se zna.

Ali, ruku na srce, ako je i od Dalije, previše je!!!

-Kažu za nju da je „skandal dama“.    

-Govore li to oni stvarno ili se šale!?

-Misliš za ono „dama“. Ma, kakva dama, Bog bio s tobom!? Dame ne upadaju sugovorniku u riječ, dame ne napadaju bezobrazno sugovornika, dame ne lupetaju o nečemu o čemu pojma nemaju.

Dame su u svemu odmjerene pa i u diskusijama i sučeljavanju. A da bi bile istinske dame, obrazovane i svestrane, najprije se informiraju, pročitaju, pa pročitano i nauče. I tek se onda, kulturno i smireno, argumentima sučeljavaju.

Kažu … skandal dama.

Doduše, skandalozna jest, ali od dame je miljama daleko. Jer, toliko praznog fraziranja, toliko neznanja, toliko nekulture i bahatosti još ne vidjeh.

- A tek njen vokabular!

Lupeta bez veze. Ponavlja iste olinjale fraze kao i njeni istomišljenici i stalno se vrti oko ustaša i

partizana. Hvata se za junačka djela njenih uzora iz slavnih mitova o partizanskoj borbi, pa onda prebacuje na 8. svibnja 1945. kada je za jedne Zagreb bio oslobođen a za druge pao. I stalno se vrti u krugu.

I stalno napada, grize i ujeda… 

-U kojem li vremenu mentalno živi ova „dama“? Pretendirala je i pretendira voditi državu, a nije u stanju voditi ni normalan ljudski dijalog. 

-Najopasniji su, moja Lucija, upravo oni, koji imaju velik ego  a malen potencijal.

No, na našu sreću, plesat će ona samo jedno ljeto, a onda baj, baj, u zaborav. Kao i svi dosad, njoj slični.

Čudna je ta Dalija, stvarno je čudna!!!

-Ali, evo je, opet!!! Maršira u nove pobjede. U žaru borbe za Pantovčak. Zahuktala se već u startu. I čvrsto i stameno stoji na braniku svih ugroženih. Naravno, osim onih koji joj ne „pašu“. Pa se hvata se za svaki novinski natpis, a onda optužuje i kritizira.

Bez provjere, bez čvrstih dokaza, bez trunke opreza. A, oprez bi, svaki dobar i mudar političar, trebao uvijek imati u sebi.

Lupa li, lupa naša Dalija! Sve u šesnaest. I po kome će, nego po svojim direktnim suparnicima na njenom putu do pobjede. Požurila se i oglasila, prije bilo kakve istrage, „o brutalnom napadu koji se proteklog vikenda dogodio na otoku Braču, gdje je, pod krinkom nacionalizma, pretučeno petero osoba“.

„Ozračje iz kojeg proizlaze ovakvi i slični napadi, stvorile su riječi i geste koje su se u proteklih nekoliko godina svjesno i namjerno kao zlo sjeme i loš primjer slijevale s Pantovčaka i Banskih dvora na sve razine države i društva. Difunkcionalne institucije i nered u načinu na koji se provode zakoni, prelio se u mržnju i nasilje na ulicama. Posljedice su to, s jedne strane, bahatosti i nebrige vlasti za opće dobro, te s druge strane, naše pasivnosti koja je dopustila da nam vrijednosti i društvene norme kroje najgori među nama.

Vrijeme je za promjene, prije nego li postane prekasno ”, reče Dalija Orešković i slavodobitno zakorači u svoju novu „zvjezdanu budućnost“.

GLAS  NARODA

…Ma reci nam ti, "moralna vertikalo", što si uradila kada si bila predsjednica tzv. Povjerenstva? Kad si digla glas protiv i jednoga sudca, koji nisu osudili napad na Janicu i Mamića u tom istom Braču? Kad si reagirala sto je bezbroj huligana na stadionima diljem Europe ostalo nekažnjeno od tzv. hrvatskih sudaca, iako su mogli dobiti fotografije i procesuirati svakoga pojedinačno? Kad si reagirala što se godinama širila MRŽNJA protiv Hrvatske u srpskim Novostima, koje gle čuda, financiraju te iste vlasti? Iako sam protiv svakog govora mržnje, sretan bih bio da se svaki govor mržnje, protiv bilo koga, jednako tretira i jednako kažnjava, a ne samo govor mržnje koju "antife" proglase govorom mržnje.

…Da su u Hrvatskoj "poremećene vrijednosti" dokaz je sama gospođa kojoj se dopušta lupetati i brbljati ne samo besmislice nego i opake protuhrvatske laži. Gdje i u kojoj zemlji može aktivistica poput nje, s osvojenih oko 2% glasova, biti mjera svih stvari, događaja, politike....

Otrovna, kakva jest, umjesto da se posveti nečemu što zna, neumorno prosipa neistine, odnosno aktivističke kumrovečke srboudbaške mantre o Hrvatskoj i Hrvatima. Kad joj je, njoj i njezinoj obitelji tako loše i neizdrživo u Hrvatskoj, zašto ne potraži bolji život tamo gdje su ga našli desetci i desetci tisuća mladih Hrvatica i Hrvata? 

POST SCRIPTUM:

 ‘Vukovar navija za Zvezdu’, natpis ispisan ćirilicom na majici jednoga  od sudionika sukoba, kako kažu, jednog od napadnutih, dok je onaj drugi nosio crveni šal i Zvezdinu kapu.

U navijačkim krugovima smatraju da je to uzrok tučnjave, a ne nacionalnost sezonaca.

Vera Primorac