Puko mi je film 2.dio

Detalji

Kategorija: Vera

Objavljeno: Nedjelja, 30 Lipanj 2019 17:04

I lova bi pritjecala i slagala se …od podruma sve do krova. 

Nažalost, plan je propao. Na   „sveopšte“ razočarenje i veliku žalost svih Srba  po bijelom svijetu, Pupijevih Srba u Hrvatskoj, i Srba u Srbiji. Jer, uzalud je i u prazno bačen njihov silan novac, a njihov ogroman trud  otišao je u vjetar.

Jadni je Pupi bio na rubu suza. Samo što nije zaplakao. Zato su mu i stanke trajale duže, a patnja na licu se jasno vidjela i ocrtavala.  

Onda je nastao dar-mar i počeo napad iz svih oružja. Pa je njegov pritajeni bijes ključao… ključao… pa proključao. A onda i eksplodirao.  

Ali, svatko tko gubi, ima se pravo i ljutiti.

Valjda je i to demokracija!

-Nije, nije, moja Lucija! Nije demokracija, rovariti i urušavati državu koja te plaća, u kojoj živiš, a sve po uputama i „načertaniju“ iz druge države. 

-A što mi radimo? Dok izvješća kažu kako kod nas buja i jača četništvo, mi šutimo.

I nikom ništa!!!

Pjevaju se četničke pjesme, trešti ponovo „Marš na Drinu“, traži se uvođenje ćirilice, tj. ćiriličnim pismom ucrtavanje međe za Veliku Srbiju, crtaju se i konstruiraju svastike po stadionima, odvaja  se djecu u geto i uči mržnji, šalje ih se na vojne vježbe  u Srbiju, i priprema za novu balvanijadu. Te, unatoč Ustavu, počinje se u Saboru govoriti i srpski, vrijeđa se Hrvatsku i hrvatske predstavnike u Saboru i šalju protestne note po bijelome svijetu… 

Sprem' te se, sprem' te!

Zato  se naš Pupi i hvali po Srbiji kako Srbi u Hrvatskoj nikad nisu bili jači.

Pa, jer misli kako su jači, sve nas više tlači i tlači! 

-Zar se takvo što smije i može raditi, a za to ne odgovarati!?

Zar netko može u ovoj državi dobivati milijune, osnivati banke, vijeća, udruge, stranke (i sam Bog zna što sve ne) i raditi u korist druge, a protiv svoje države? Ima li toga igdje na ovome svijetu?

- Nema nigdje, moja Monika, ali ima kod nas. Jer, svugdje na svijetu, vlast radi  za narod koji ju je i izabrao.

Nažalost, naši vlastodršci, naše „suho zlato“ su u službi nekih drugih sila i vjerno im služe.

Isto kao i Pupovac. Dobri su to igrači, dobri! Nema zbora. I zajedno su, kako kaže naš Pupi, na istom poslu. 

Ali, kakvom, svi to dobro vidimo i zorno osjećamo. 

-Ma nije on kriv. Krivi smo mi jer mu to dozvoljavamo. I kriva je vlast koja mu to tolerira. A sve zbog osobnog interesa, zbog vlasti i zbog opstanka na vlasti.

-DOKLE, DOKLE?  

-E, moja Monika! Načekat ćemo se, načekati. Teći će Savom, draga moja, još puno, puno vode dok oni shvate da „ovaj svijet nije stvaran po srpskoj mjeri i ne služi samo njima“. 

A dok to ne shvate, lagat će sami sebi i drugima oko sebe, i biti „vječiti gubitnici i zarobljenici svojih frustracija“.

Na žalost, od ove teško izlječive bolesti pate i boluju skoro svi.  

-Zato se i pitam: Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ovu zemlju osjećaju svojom i oni koji su je branili od srpske agresije, agresije JNA i četnika?  

 „Moglo bi se desiti, desiti velim“. Jer, naš Pupi se već sada lagano prebacuje na drugu, navodno, suparničku stranu.  Tako će, kako je izjavio,   glasovati za Milanovića.

-Misli li on tako vječno? Misli li kako će mu ta taktika uvijek paliti?

A stavio je, jadničak jadni, sve svoje na krivu kartu. Sigurna sam. Zato će i pasti s trona k'o zrela kruška.

Već gubi, s totalnim fijaskom na EU izborima(oni ne žele u svojim redovima gubitnike) u Srbiji, a sada će izgubiti i ovdje kod nas. 

„Ono što ja cijenim kod Srba iz Srbije je to  što oni zaista preziru izdajnike, i to ne samo svoje, nego i one naše koji rade za njih. Oni znaju da tu nema čovjeka i gaze ih kada odrade svoje, kao gnjide. Onako kako  i zaslužuju izdajnici roda svoga“. 

Tako o njima kažu oni koji ne lažu.

No, njegov je pad odavno počeo. Nema više!!! Plenković je i sam u velikim problemima da bi se bavio još i njegovim ucjenama.

Ali, Plenković ne skače iz tabora u tabor. On to radi mudrije,  drugačije.  „Plenković je makijavelist: s jedne strane daje joj (Kolindi Grabar Kitarović) javnu podršku, a s druge moli Boga da ne prođe”, tvrdi Milardović.

Pa, tako, Miloradu Pupovcu, našem najpoznatijem etnobiznismenu, ucjenjivaču i najvećem smutljivcu i sijaču mržnje na našoj političkoj sceni, unatoč njegovom dosadašnjem statusu nedodirljivog-biti Srbin u Hrvatskoj- prestaje biti unosan posao . Pa se, tako,  i njegovim lažima, podmetanjima, prljavštinama i sijanju mržnje, bliži kraj. 

I cijeloj kliki oko njega. 

I Dejanu Joviću, i Borislavu Miloševiću, i Vojislavu Stanimiroviću, Srđanu Milakoviću i Veljku Džakuli.

Jer, s njima nikad“na zelenu granu”

“Mnogi koji su izvršili agresiju na Hrvatsku slobodno se šeću, mnogi su abolirani, rade derneke, po cijeloj Hrvatskoj pjevaju četničke pjesme, stavljaju šajkače i kokarde s  četiri ćirilična slova S na glavu, pucaju po gradovima za vrijeme proslava, što je u svakom uljuđenom društvu nedopustivo! Dosta nam je toga!!! Dosta smo se mi nagledali i kokardi i šajkača za vrijeme rata.   …Zar opet trebamo to gledati? Također paljenje Hrvatskih zastava , skrnavljenja grobova Branitelja, pisanja po fasadama kuća i nadgrobnim spomenicima „ovo je Srbija“ i ispisivanje četiri ćirilićna S . Da to kojim slučajem Hrvat napravi u Srbiji, diglo bi se sve na noge, i   kao na traci, štancale bi se prosvjedne note.

Ljudi moji, ne  dozvolite da se to više radi u Lijepoj našoj! Ovo je Hrvatska!!!  

Prošli smo strahote rata i došlo je vrijeme da se napokon čuje i naš glas. Preko 20 tisuća Branitelja bilo je pravoslavne vjeroispovijesti i druge nacionalnosti koji su branili Hrvatsku. I zato dopustite da se i naš glas čuje. Dosta nam je više terora političara koji ni prstom nije maknuo za nacionalnu manjinu koju , navodno, on predstavlja, nego samo širi mržnju i netrpeljivost. 

Za Hrvatsku sam se borila i Hrvatska mi je u srcu. 

Ne slažemo se s politikom Pupovca i ne podržavamo ga“, piše jedna braniteljica.

„Kako je biti biti SRBIN u Hrvatskoj?” (riječ „SRBIN” napisana je ćirilicom), pita Pupovac. 

 „PREDIVNO, AKO JE VOLIŠ KAO JA “, odgovara Peđa Mišić. 

I tu je ključ svega.

Ima li što prirodnije od ljubavi prema zavičaju u kojemu si rođen, livadama i stazama po kojima si trčao bos, ljudima s kojima si odrastao, zemlji koja te hrani i u kojoj imaš obitelj, podižeš djecu?

Ne. Nema.

Ali, eto, neki koji lagodno, kao bubreg u loju žive u Lijepoj našoj, na grbači ovog naroda, ne mogu je smisliti – ni državu ni narod. Pljuju u lice svima nama i to bez srama i ikakvog kompleksa. Kleveću, lažu, mrze. Mole Boga da u Srbiji padne kiša a ovdje zavlada suša“.

A gdje nam  je u svemu tome naš Peđa Mišić? 

Zašto on ne predstavlja srpsku manjinsku zajednicu?

Zašto on ne predstavlja sve one koji su se borili, rame uz rame sa Hrvatima, za svoju domovinu Hrvatsku?

Zašto on nije, na dobrobit svih nas zajedno, „na istom poslu“ sa svakom vlasti?

Zašto  se, konačno, ne prestane tetošiti SPC čiji nas čelnici, iz dana u dan, proglašavaju zločincima?

Zašto se u Hrvatskoj ne prizna Hrvatska pravoslavna crkva, kao što je  autokefalnost svoje crkve, priznala Crna Gora i Makedonija?

Čega se ovi naši na vlasti boje?

Od čega bježe?

Čega se plaše i zbog koga strepe?

„Već 27 godina Republika Hrvatska je samostalna država i članica UN, EU,   i svih međunarodnih organizacija. Ali, „više od stoljeća prešućuju se činjenice, krivotvore se dokumenti i povijesni spomenici, izmišljaju se cijeli dijelovi povijesti s ciljem stvaranja veličanstvene srpsko-jugoslavenske povijesti i ponižavanja hrvatske povijesti.

Krivotvoritelji  su nastojali razbiti jedinstvo hrvatskog naroda i zato nametnuti obrazac po kojemu su svi pravoslavci Srbi.

Na neki način krivotvoriteljima je uspjelo i to da Republika Hrvatska sad ima upola manji teritorij, za trećinu manje stanovništva, i gotovo nitko ne zna da su Hrvati pravoslavci, oduvijek dio hrvatskog naroda.

Tako je danas Republika Hrvatska jedina država u Europi, koja na svom teritoriju nema vlastitu pravoslavnu crkvu, nego stranu Srpsku pravoslavnu crkvu (SPS) koja moli o „srpskom narodu i o njegovim pobjedama nad neprijateljima“, kao da je Hrvatska srpska kolonija.

… Republika Hrvatska uzdržava stranu crkvu te je istoj, na nezakonit način, darovala cijelu hrvatsku pravoslavnu imovinu. 

Dok u isto vrijeme „ već pet godina uspješno odbijaju registrirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu, izmišljajući nezakonite zahtjeve. 

…Jer, „najdublje skrivana tajna u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj jest ona da je nekad postojala pravoslavna crkva Hrvata.

Tome svjedoče  na stotine uglednih hrvatskih pravoslavaca od  Petra Preradovića, Augusta Harambašića, Svetozara Borojevića, Josipa Runjanina do Nikole Tesle.      

Zar nam nije vrijeme, posložiti sve kockice i staviti sve stvari na pravo mjesto.

Lakše će se disati…

Prošlo je petnaest godina od kada je Pupovac ustoličen za neupitnoga vođu dijela hrvatskih Srba. Bilo je to na pravoslavni Badnjak 6. siječnja 2004. godine. U Preradovićevu ulicu dolazi tadašnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader i izgovora tradicionalnu pravoslavnu božićnu čestitku: ‘Mir Božji, Hristos se rodi’. 

I od tada je sve i počelo… 

I od tada su „HDZ i SDSS postali vlastodržački sijamski blizanci“.

Zato nam je sada potrebit  jedan dobro uigrani  stručni tim  koji će  hitnom operacijom i preciznim rezom, vješto odraditi konačno odvajanje! 

Jer, što je previše, previše je.

Milorad Pupovac dosad je   bio   daleko najmoćniji Srbin u Lijepoj Našoj. 

Dosad!

Hoće li i kada će Miloradove „igre prijestolja“, konačno završiti, on pasti s trona i neslavno otići u ropotarnicu povijesti? Bumo videli!!!

Ali, BILO BI VRIJEME!!!

Vera Primorac