Vladimir Dananić: Muke balkanskog croupiera

  • Ispis

Odkako je trijumfirao na izborima, Andrej Pupovac je s velikom nadom pošao u Bruxelles, gdje se pod vodstvom Angele Merkel još uvijek vodi žustra razprava o donošenju sedmogodištnjeg proračuna Europske Unije. Poput priučenog i priglupog „croupiera“ u kockarnici, Andrej Pupovac je očekivao da će razdioba novca biti takvom da će moći dobiti i koju mrvicu za sebe osobno, za stolom gdje rulet igraju i sami vlastnici kasina zvanog EU.

Pri tom stolu stoji uniformirani Andrej, s greblicom u rukama, i premješta žetončiće, tj. tuđe novce, s jednoga mjesta na drugo, od jednoga vlastnika do drugog, i natrag. Croupieri imaju pravo na nekakvu naknadu, ako im dobitnici na ruletu (ili na ajncu) to žele dati, a vlastnici kasina nisu obvezni dati ništa.

Naprotiv, vlastnici imaju moć da svojim croupierima zabrane i samo nošenje uniforme izvan kasinskog prostora, i da se sprijateljuju s dobitnicima na bilo koji način. Andrej Pupovac je tako vjerno i s takvim žarom shvatio i prihvatio te zabrane da se je odbio sprijateljiti čak i sa svojim najbližim rodom, pa je umjesto toga, da pokaže svoju vjernost i odanost vlastnicima kasina, za najbliže  prijatelje prihvatio neprijatelje svoga roda. 

Težak je i jadan život croupiera. S jedne strane se mora umiliti vlastnicima kasina, da bi mogao uobće raditi u njemu, a s druge strane mora željeti da netko od igrača dobije na ruletu ili ajncu, da bi razpoloženi i razdragani dobitnik kapnuo koji žetončić u croupierove ruke. A vlastnici ne vole kada netko, osim njih samih, baš dobije, onak' po praf, kak' bi rekli Zagorci. Zaguljeno i zamršeno.

U anglosaksonskom svijetu (SAD, Australija, Kanada i UK) croupieri moraju imati dozvolu za rad u kasinu. Što se tiče EU, praksa je još zamršenija. Osim dozvole od jadnog croupiera zahtijeva se i poltronska odanost vlastniku kasina. Pa tako vlastnik kasina može od croupiera zahtijevati da se u svom vlastitom domu ponaša ne po svojoj volji nego po volji vlastnika kasina. Ali, nađe se u tom EU-kasinu i croupiera koji agresivno i pravedno zahtijevaju vlastitu slobodu u vlastitom  domu, pa kadkada vlastnici kasina dobiju s greblicom po nosu od takvih croupiera. Ali, Andrej Pupovac nije među takvim croupierima. Naprotiv.

On je spreman i svoj najbliži rod prodati na tržnici kada to vlastnici kasina zatraže.

Balkanski croupier Andrej Pupovac u svojoj glupoj zloći ne želi shvatiti da se vlastnici kasina izključivo brinu o svojem vlastitom probitku, i da su u tome pripravni prihvatiti i probitke svojih croupiera onoliko koliko je nuždno da bi kasino neometao radio, ali ne više od toga. Premda vlastnicima kasina tu i tamo godi kada im neki croupier liže čizme, i ono što je malo višlje od čizama, oni ipak daju prednost svojim nestašnim i neposlušnim croupierima jednostavno zato što znaju da će se takvi croupieri sami pobrinuti za svoj najbliži rod, i da ih ne će zamarati sa situacijom u svom domu i stalno moljakati za nekakvu pomoć. A u svojoj balkanskoj tikvi balkanski croupier ne može smisliti ništa pametnije od toga da se ekstremno dodvorava svojim gospodarima. Takav croupier, premda ima valjanu dozvolu, pokazuje da nije sposoban ni za kakvu samostalnu inicijativu i djelatnost, čak ni onda kada u njegovom najbližem rodu postoje i pametni i sposobni ljudi koji znaju i mogu samostalno živjeti, pa čak i pomagati drugima da žive.  

Za dom, spremni!   

Vladimir Dananić