Vladimir Dananić: Tvor

  • Ispis

U moru loših vijesti, naći neku dobru, pa i najbolju vijest prava je rijedkost, ali  je i pravi povod za ohrabrenje i smanjivanje frustracija. Naprimjer, nije isti doživljaj svakodnevno i bez velike želje, tek uz malu potrebu piti čistu izvorsku vodu kao i doživljaj pijenja čiste izvorske vode nakon što ste težkom mukom propješačili nekoliko desetaka kilometara pod užarenim suncem na temperaturi od 40-ak stupnjeva Celzijusovih, a da pri tome niste imali ni kapi vode uza sebe.

U svakom od ta dva primjera voda je jedna te ista, izvor života i utažiteljica žeđi, ali se doživljaji onoga tko pije jako razlikuju. Nije težko pogoditi u kojem će se slučaju uz vodu pojaviti i istinska radost i užitak.

Sinoć sam odgledao i odslušao gostovanje dvojice ljudi kod Marka Juriča na „Velebitu“. Gostovali su mladi znanstvenik i računalni programer Nikola Banić i vrjemešni profesor i gospodin Neven Elezović, pravi matematičar i znanstvenik. Tema je bila znanstveni  rad što su ga upravo objavili njih dvojica u respektabilnom časopisu IEEE Access. Tko ima imalo sklonosti prema matematici i programiranju, može lako doći do svega što se tog znanstvenoga rada tiče na poveznici tvor.hr . Dakle, nitko ne može reći da nije vidio, ili da nije mogao vidjeti to što se u radu tvrdi i dokazuje. 

Dakle, Banić i Elezović su razvili matematičku metodu, i napravili računalni program koji testira metodu (ponavljam, svatko to može ućiniti) kojom se određuje, laički rečeno, koliko je određeni skup podataka, neovisno o čemu je riječ, tj. o čemu podatci govore, kvalitetan i vjerodostojan. Matoda se zove, na englezkom, „Total Variation Outlier Recognizer“, ili skraćeno TVOR. To znači da metoda kvantitativno određuje kvalitetu i vjerodostojnost određene liste podataka, odnosno histograme. 

Kada su Banić i Elezović primijenili svoju metodu na popise ljudi stradalih u logorima u 2. svj. ratu, primijetili su da se ti popisi za sve poznate nacističke logore ponašaju u skladu sa statističkim zakonitostima. Dakle, nije nikakvo iznenađenje da su nacisti bili pedantni u svojem bilježenju i da su ti podatci statistički pouzdani i točni. Ali, kada se ista metoda primijeni  na službeni popis navodnih žrtava logora u Jasenovcu, onda se dobije takvo odstupanje od statističkih i matematičkih zakona koje  se razumski nikako drukčije ne može protumačiti nego tako da je taj popis puka krivotvorina i laž. Jesmo li ovo razumjeli-- egzaktnim metodama je dokazano da je službeni popis žrtava logora  u Jasenovcu lažan. Nema više diskusije o tomu je li taj popis lažan, ili je istinit. LAŽAN JE, i točka. Ne možemo razgovarati o tomu je li 2+2=4, ili nije. Možemo samo razgovarati o tomu zašto netko misli, ili hoće da je drukčije. 

Za uzporedbu, mogu navesti primjer statističke termodinamike.

To je egzaktna fizikalna teorija, za koju nema primjera koji bi pokazivao da teorija nije točna. Nema primjera. Kao što i sama riječ kaže, ta se teorija temelji na statistici i na poznatim fizikalnim zakonima. Teorija „radi“ savršeno. Statistika se temelji na zakonima vjerojatnosti, u kojoj sigurni događaji imaju vjerojatnost 1, a nemogući događaji imaju vjerojatnost 0. To su skrajnji slučajevi, i u matematici ta dva slučaja pripadaju, kako bi matematičari rekli, skupu mjere 0. Dakle, postoje, ali nisu najvažniji. U „integraciji“ ih možete izostaviti i to vam ne će promijeniti rezultat. Zato postoji statistička definicija nemogućeg događaja. Naprimjer, u statističkoj termodinamici postoji vjerojatnost veća od 0 da se sve molekule vode u čaši vode najedanput okrenu u istom smjeru s brzinom koju su imale netom prije toga, i da voda velikom brzinom izleti iz čaše uvis. Ali, vjerojatnost za takav događaj je tako mala da većina ljudi ne može ni pojmiti koliko je to malo. Događaj je statistički nemoguć. Tko bi tvrdio da je vidio takav događaj, bio bi „zreo“ za ludnicu, premda mu se pri tome ne bi moglo  predbaciti da je prekršio bilo koji fizikalni zakon, poput zakona očuvanja energije i količine gibanja. Takve zakone može ignorirati jedino Gospodin Bog, Isus Krist.

Sjetio sam se i još jedne zgodne povezanosti, što se tiče znanosti i inženjerstva, odnosno naziva koji se pojavljuju u tim poljima ljudske djelatnosti. Skraćenica TVOR očito ima jasno značenje u hrvatskom jeziku. Tvor je životinja koja se uspješno brani od napadača svojim „mirisom“. Zanimljivo je i to što je jedna važna ustanova u okvirima američke vojske u svojem nazivu imala tu životinju. Ustanova je bila nosila naziv „Skunk Works“ (nešto kao „Tvorova djela“). Vodio ju je čuveni Clarence Kelly Johnson, genijalni zrakoplovni inženjer i dizajner borbenih zrakoplova. Ustanova je radila u tajnosti (naravno!) i nije bila podložna birokratskim ograničenjima. Dakle, autonomna. S vrjemenom je pojam „skunkworks“ ušao u svakodnevni jezik poslovnjaka i  inženjera, kojim se označuje određena grupa unutar određene organizacije, koja grupa ima visok stupanj autonomije i zadaću da radi na naprjednim tajnim projektima. 

Usuđujem se reći da su naši matematičari, prije svega autori spomenutog rada, ali i mnogi drugi, koji nisu spomenuti kao  autori, lijepo i inteligentno radili u tišini i napravili stvar od monumentalnog značaja za hrvatski narod. Eto, tako se to radi.

Nikakve „Dare iz Jasenovca“ i slične zločinačke gluposti ne mogu tomu parirati.

Razumije se da od ovih naših „antifašističkih“ i „tolerantnih“ mrzitelja hrvatskoga naroda ne možemo očekivati da će konačno prihvatiti bilo koju znanstvenu istinu, a pogotovu ne onu koja je pretežka za njihove balkanoidne ganglije. Ali, to zaista nije najvažnija stvar u ovom trenutku. Otići će i oni kamo  pripadaju, tj. na „smetlište povijesti“, kako su to voljeli reći njihovi ideoložki sudrugovi. Ali, egzaktan rezultat je  vječan, poput Pitagorinog poučka. 

Hvala svima, i mužkarcima i ženama, koji se uporno bore za istinu.

Za dom, spremni!