Novi svietski poredak i kastrirani narodi (2. dio)

Pin It

BITKA ZA BERLIN: Sredinom travnja 1945. dvie masivne boljševičke armije jurišaju na Berlin s najvećom koncentracijom vatrene sile ikada u poviesti čovječanstva: 41.600 topničkog oružja, 6.250 tenkova, 7.500 zrakoplova i 2,5 milijuna vojnika.

Ostatci njemačke vojske i civili brane svoj glavni grad i tuku se s divljim azijatskim hordama do posliednjega čovjeka. Bojne 12 do 15 godina stare djece “Hitler Jugend” uključene su u obranu grada.

Niemci ginu, ali i boljševički gubitci su ogromni. Do konca bitke boljševički gubitci (koje su priznali) su 81.000 mrtvih, 240.000 ranjenih.

AZIJATSKI DIVLJACI HARAJU BERLINOM

Poslie zauzimanja Berlina Crvena armija je posvetila 70.000 svojih ljudi u “Brigade trofija” čija dužnost je bila pljačkanje svega što se moglo od zemlje otrgnuti. Čitave tvornice sa svim strojevima, pa čak i šarafi kojima su bili pričvršćeni, odvoze se u Rusiju.

Boljševički nalogodaci izjavljuju da je dužnost svih vojnika oduzimati sve do čega dođu “kako radi osiromašenja Njemačke, tako i radi obogaćenja Sovjetskog Saveza”.

Sve, od ručnih satova do nalivpera, do običnih žarulja, pa do čitavih tvornica nestalo je u roku od nekoliko dana.

Britanski častnik J. E. Rhys priča kako je gledao kad su ruski vojnici i oficiri prestravljenim njemačkim civilima oduzimali bicikle, predmete koje je malo koji od njih prije vidio, a onda kad bi s njih uvijek padali, zaključili bi da se radi o njemačkim trikovima da “sovjetske heroje” izvrgnu ruglu i pucali u jadne ljude.

Jedni boljševički “heroji”, koji nikad do tada nisu vodjeli zahod (toilet), iz školjke su pili vodu, a drugi su u njoj pokušavali prati rublje, pa kada bi iz radoznalosti povukli lanac iznad školjke ona bi im pokušala progutati rublje, pa bi i u taj njemački trik izpalili čitav okvir svojih automata.

Američki vojnici su “zabezeknuti gledali kako ruski vojnici i oficiri kradu sapun i jedu ga, jer su mislili da je to njemački sir”.

Eto, Hrvatima se na dušu stavlja “krimen magnum” zato što su su vrieme 2. svj. rata bili u savezu s Niemcima, koji su, bez obzira na sve stvarne i izmišljene zločine, kako potvrđuju i ova svjedočanstva, bili civiliziran narod, a onima koji su, kao preteče današnjih “antifašista” bili pod izravnom komandom boljševika i u divljačkim odmazdama nad nedužnim narodom nadmašili čak i njih nitko ni rieči.

I BRITANCI I AMERIKANCI SU GRABILI

Amerikanci nisu plienili industrijske strojeve, alate i druge stvari jer im nisu bile potrebne, ali su zato ugrabili i u Ameriku odpremili nekoliko stotina njemačkih inženjera i naučenjaka, sve nacrte i dokumente u svezi s novim do tada nepoznatim oružjem; raketama, ratnim zrakoplovima i drugim dostignućima njemačke ratne i civilne mašinerije.

Britanci, čiji imperij je tada bio na rubu bankrota, iz njemačkih i austrijskih banaka pokupili sve zlato do kojeg su uspjeli doći i prisvojili tri četvrtine njemačke trgovačke mornarice; brodove, kranove i sve druge strojeve i materijale.

KONFERENCIJA U POTSDAMU

Na tom sastanku, koji je trajao od 17. srpnja do 2 kolovoza 1945., donesene su odluke koje će, kako je naglasio sam Truman, “odrediti sudbinu Njemačke i ciele Iztočne Europe za idućih 90 godina”.

Te sotonske odredbe i danas su na punoj snazi, posebno u Njemačkoj i Hrvatskoj i njih se, prema propisima te odredbe, ove zemlje neće riešiti barem do 2035. godine. A ako u tom periodu ne dođe do rata ili nekog drugog preokreta i ovim zemljama idalje ostane upravljati ova današnja bagra, možemo biti sigurni da ne će ni za idućih 90 godina

Kako pišu mnogi izvori, za vrieme konferencije Churchill je čitavo vrieme bio pijan. On je i prije toga bio, kako to Englezi kažu, “heavy drinker”, ali baš u to vrieme u Velikoj Britaniji bila je predizborna kampanja, pa je Churchil bio zaokupljen brigama da bi na izborima mogao izgubiti, što ga je prisiljavalo da poveća ionako svoju dosta visoku dnevnu dozu alkohola.

Po završetku prebrojavanja glasova, 26. srpnja, Churchill izgubio. Njega je nasliedio Clement Atlee, koji gotovo nije imao nikakva izkustva u intrikantnim pregovaranjima s izkusnim boljševicima Staljinom i Molotovom.

Isto tako neizkusan bio je i Truman, koji je poslie nedavne smrti Franklina Roosevelta primio dužnost za koju uobće nije bio sposoban. On u nijednom pitanju nije bio dorastao starom boljševičkom liscu Staljinu, tako da je on za čitavo vrieme konferencije vodio glavnu rieč.

Ustvari ova toliko razvikana konferencija bila je 17 dana duga proslava sa neprestanim pijančenjem, plesanjem i divljim orgijanjem razdraganih pobjednika.

Dok su diljem Europe od gladi skapavale tisuće i tisuće porobljenih i obezpravljenih ovi “velikani koji će svietu donieti slobodu i blagostanje” slave i orgijaju. Prema izviešću jednog britanskog častnika, samo u Brlinu je svaki dan od gladi umiralo najmanje 400 osoba.

Ali to Saveznike nije ni najmanje smetalo, pogotovo Britance, koji su napr. za vrieme rata samo iz Indije izvukli milijune tona hrane što je prouzročilo smrti milijuna indijskog stanovništva. Samo u Bengalu od gladi je umrlo 3,2 milijuna osoba. Isto su činili i u svim drugim kolonijama.

Na 1. srpnja Kanađani svake godine slave “Canada Day”. Na taj dan 1867. Kanada je, kako tumače, postala suverena neovisna država nu kada je 1941. godine došlo do rata između Njemačke i Vel. Britanije britanski parlament je, bez da je uobće konzultirao tadašnjeg kanadskog šefa W. L. Mackenzie King-a, zpovjedio da se u Kanadi izvrši “conscription” - mobilizacija svih za rat sposobnih osoba.

Da se na toj “konferenciji” nije radilo samo o običnom pijančenju potvrđuje i zahtjev Američkih okupacijskih snaga u Berlinu da im se dostave sredstva za otvaranje 22 centra za liečenje od spolnih bolesti.

Kakp piše Michael Nieberg, i Crveni križ se uključio u “proslave”. Njegovo osoblje je organiziralo golem “Terminal Ples” za službeno osoblje konferencije.

Jedan britanski diplomat se sjeća proslava i “plesova svaki dan i noć” (parties and dances every day and night), u bivšem dvorcu jednog direktora njemačkog filmskog studija.

Drugu pijanku koju su u jednom “pub-u” organizirali britanski častnici “kako bi zabavljali djevojke u Delegaciji”, opisuje jedna od tih “djevojaka” gdje kaže da je tu jebilo više šampanjca nego je ikada vidjela u svom životu.

“Ta večer je doslovno tekla šampanjcem,” piše ona svome mužu u Englesku, koji, kako pisac kaže, “vjerojatno nije bio previše razveseljen pažnjom koju je na tim orgijanjima uživala njegova žena.”

“Ovi predkonferencijski banketi su sugerirali da ovakve društvene funkcije pomažu projekciji dobrohotnosti među Saveznicima. Oni su bili najrazkošniji (the most lavish) banketi koje su veterani delegati ikada vidjeli.”

Truman u jednom pismu svojoj majci opisuje jedan od ruskih banketa: “Wow! Tu je bio kavijar, vodka, šampanjac, dvije vrste ribe, srnetina, piletina i pečene patke. Staljin je nazdravljao više od 25 puta. Rusi su također iz Rusije doveli čitav orkestar da razveseljava delegate.”

Koncem 2. svj. rata, to jest pobjedom anglo-američke i boljševičke Alianse nad Njemačkom i Japanom pobjeđene su i sve druge manje države koje su bile u njihovom savezništvu, kao napr. Slovačka, Litva, Letonija, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Nezavisna Država Hrvatska i druge.

Kao što je to uvijek slučaj u svim “velikim ratovima”, kad padnu vlade velikih članica s njima padaju i one manjih saveznika, ne za to što su njihove vojske pobieđene na bojnom polju od strane lokalnih neprijatelja, nego za to što, iz razumljivih razloga, nisu više kadre same nastaviti borbu protiv njihovog tisuće puta nadmoćnijeg saveznika.

Tako ni u 2. svj. ratu vojske ovih malih naroda nisu pobjedili neprijatelji s kojima su vodili bitke, nego veliki saveznici tih neprijatelja.

To je posebno bio slučaj s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Njezina vojska u nikojem slučaju nije bila pobjeđena od strane Titinih ušljivih šumskih razbojnika, nego je na prievaru razoružana od strane njihovih “Velikih saveznika”.

Ali, kako se vidi, hrvatski narod nije iz toga ništa naučio.

IZ JUGOSLAVIJE U EUROSLAVIJU

I u ovom prošlom ratu pobjedili smo na bojnom polju da bi zahvaljujući izdajnicima, kojih smo oduvijek imali na pretek, odmah poslie toga izgubili bitku na političkom. Opet smo postali tuđe dvorske klovne.

Evo, samo pogledajmo ovo. U Hrvatskoj poslie prošlih izbora još nije ni formirana nova vlada, a Europska unija već se miješa i u mikromanagement kao što je razina pristojbi za Jugo-HRT i šalje Plenkoviću i Petrovu oštro pismo, da smanjenjem tih pristojbi ne smiju “politizirati” tu staru otvoreno antihrvatsku jugoslavensku firmu.

Da bi “razjasnili stvar” mainstream (jugo) mediji” u Hrvatskoj odmah tome nadodaju da je: “Hrvatska radiotelevizija punopravni član radiotelevizija Europske unije posredno od samoga osnutka 1950., a izravno nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, od 1. siječnja 1993.”.

(Neki od nas su uvjerenja da je Hrvatska postala samostalna država 25. lipnja 199i, a kao takva priznata 1. siječnja 1992., ali izgleda da to ne vriedi za “hrvatske” medije).

Zamislite na kakvim se temeljima zasnivala ta “hrvatska radiotelevizija” ili bilo što drugo hrvatsko 1950. godine.

Nu jedno je ipak točno, a to je da se ta Televizija utemeljena 1950. u zadnjih 66 godina u ničem nije nimalo promienila.

Za to, nije nikakvo čudo da je njihova (drmatora Europske unije i Novog svietskog poredka), kako vele: “misija promicanje interesa javnih medijskih servisa i njihova doprinosa suvremenim društvenim kretanjima.”

Dokle će ići ovako? Prema odredbama donesenim na konferenciji u Potsdamu 1945. godine, u kojima stoji da se “pobjeđeni narodi moraju staviti pod kontrolu pobjednika za najmanje 90 godina”, ova noćna mora će trajati barem do 2035. godine.

Ali, ako u to vrieme ne dođe do radikalnih promjena u hrvatskom i njemačkom društvu, ni tada neće doći do nikakvih promjena. Svietski centri moći će nastaviti vladati svietom. Na vodstvo kastriranih naroda, kao što su njemački i hrvatski, ti centri će idalje postavljati svoje klovne kao što je napr. ova nova garnitura koja je nedavno iz Brüxelles-a stigla u Hrvatsku da preuzme cirkus od one prve tole dvorskih luda.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen