U očima zionista i boljševika fašisti su svi koji ne misle kao oni

Pin It

Nedavno je u New York Times-u objavljen članak pod naslovom “Cries of Fascism Proliferate” (Vika o fašizmu naglo raste). Novinar se na početku osvrće na sve učestalije napade američkih “liberalnih krugova” na Donalda Trump-a. Među ovima najglasniji je bivši guverner Massachusetts-a William Weld, koji Trumpov plan za imigraciju uzpoređuje s tzv. Kristalnacht, noć kada su nacisti u Njemačkoj, u noći 9-10 studenog 1938. napali i porazbijali židovske izloge, popalili njihove knjige i fizički zlostavljali Židove.

Trumpova kampanja je pobudila strastvena upozorenja lievičara o potencijalnom buđenju fašizma u Ujedinjenim Američkim Državama.

Neki od njih idu tako daleko da Trumpa-a uzpoređuju s Hitlerom i Mussolinijem, a mnogi koji ga podržavaju kažu da je ta uzporedba duboko nepravedna.

U dvostranačkom establišmentu čiji su temelji uzdrmani Trumpovim uzponom na jednu od vodećih pozicija u američkoj politici, njegovi pristaše kažu da je za protivnike mnogo lakše pokušavati delegitimizirati podporu koju Trump uživa, nego priznati veliki gnjev naroda na nesposobnost obiju stranaka (Republikanske i Demokratske) da se suprostave nacionalnim problemima.

Ali u zadnje vrieme pitanja o navodnom oživljavanju fašizma pojavljuju se diljem svieta. Taj “fašizam” se uglavnom definira kao vladajući sustav koji zastupa kompletnu moć vlasti, iztiče agresivni nacionalizam i, više put, rasizam.

U Rusiji i Turskoj, lideri kao Vladimir Putin i Recep Tajip Erdogan rabe taktiku diktatora.

U Austriji nacionalistički kandidat je bio toliko uspješan da mu je falilo manje od 1% da postane prvi krajnje desni poglavar jedne države u Europi poslie 2. svj. rata.

U Mađarskoj autokratska vlada je obuzdala medije i podigla bodljikavu žicu kako bi spriečila ulaz imigranata. Postoji bojazan da će Poljska učiniti isto.

Usred ekonomske krize i valova imigranata Francuska, Njemačka, Grčka i neke druge države izazvane su od nacionalističkih pokreta.

U Izraelu bivši premijer i top general analogijom fašizma podjaruje dugotrajnu debatu o okupaciji palestinskih prostora.

Mark Leonard, direktor Europskog odbora za vanjske poslove nedavno je u svom govoru opisao kako, uz nekolicinu dobitnika, globalizacija stvara mase gubitnika:

“U mnogim zemljama plaće srednje klase su stagnirale, a politika je postala bitka za sve manji kolač.

Populisti (predstavnici “običnog” naroda) zamijenili su natjecanje imeđu “lievih” i “desnih” borbom između kozmopolitskih elita i ljutih protivnika migrantske navale iz Afrike i Azije.

Ovo što se danas događa u Americi posebna je priča. Nema sumnje da predsjednički kandidat Donald Trump u svojim pomalo suludim govorima zastupa neke bizarne ideje, koje tzv. liberalnim krugovima daju materijal za pozivanje na opasnost od fašizma iako nitko od njih nije kadar definirati što se pod tim imenom podrazumieva.

U napadima na Trumpa prednjače američki zionisti. Najgrlatiji među njima je Robert Kagan, član zionističkog klana Kazara podrietlom iz Litve.

Ovaj klan ima trajnu poziciju u američkom State Departmentu.

Robert, Fred i njihov otac Donald su osnivači organizacije New American Century (Novo američko stoljeće), koja je agresivno gurala Ameriku u rat s Irakom za vrieme Klintonove i Buševe vlade.

Kagan, kako ga američki “liberalni” novinari zovu, učenjak na Brookings Instituciji, piše u Washington Post-u: “Ovo je kako fašizam dolazi u Amerku.”

I, kao i uvijek, mediji koji su zna se u čijim rukama, laudiraju kako u Americi ima velik broj ljudi koji se s time slažu.

Radi njegova obećanja da će ako pobjedi na izborima zabraniti ulaz u Ameriku svim muslimanima dok se ne srede stvari s ekstremnim islamizmom, jedna stara Židovka tvrdi da je Trump kao Hitler, jer da potiče rasizam, (znači da su danas vjera i rasa jedno te isto. nap. a.).

Drugi ga, radi obećanja da će, kako bi spriečio nekontroliranu ilegalnu migraciju iz Meksika, Južne i Srednje Amerike, između Meksika i Ujedinjenih Američkih Država podići zid, uzpoređuju s starim ludim kineskim “war lordovima”, a niti jedan od njih ne spominje 8 metara visok i 750 km dug zid kojeg zionisti grade između njihove države i ostataka Palestine. To za njih nije fašizam, ali sve što je oprečno zionizmu jest.

Drugi, nezavisni učenjaci imaju drugačije poglede na ove današnje probleme, posebno na ono što danas svaka baba zove fašizam.

Fašizam je, kako mnogi od njih kažu, težko definirati. Od završetka 2. svj. rata vrlo neznatan broj rubnih figura se izjasnio da su nešto slično fašistima.

U modernom diskursu ta rieč se rabi kao epitet.

Robert Paxton, profesor emeritus Columbia sveučilišta u New Yorku i učenjak o fašizmu kaže: “Poruka gospodina Trumpa o Americi u opadanju i njegova presuda protiv imigranata malo odjekuje kao Europa 1930ih.

U drugu ruku, gospodin Trump nije organizirao nikakve grupe uniformirane mladeži. Povrh toga, fašisti vjeruju u jaku kontrolu nad državom, a ne u individualizam za skidanje vladajuće klike s grbače naroda.”

(Ova konstatacija točno ocrtava ono što se događa u Hrvatskoj. nap. a).

“Pročitao sam ono što Kagan piše, svakako”, kaže Volker Perthes iz njemačkog Instituta za međunarodne i sigurnostne poslove u Berlinu.

“Fenomen kojeg on opisuje izaziva zabrinutost, ali ja ipak nebih Trumpa ili njegovu kampanju nazvao fašističkim.

Možda s Niemcima i europskom poviesti na umu, mi smo malo više oprezni s uporabom etikete “fašizam”.

Pravi fašizam zahtieva podpuno odbacivanje demokracije i strogu definiciju reda.

Jobbik (ultradesna stranka u Mađarskoj) bi možda spala u tu kategoriju, ali Norbert Hofer, krajnje-desni kandidat u Austriji i gospodin Trump ne.”

Charles Grant,direktor Centra za europsku reformu, u Londonu razlikuje krajnje-desne nacionalističke stranke, kao napr. Nacionalni front Marine LePen u Francuskoj, od fašizma, pa kaže: “Poviesno, to (fašizam) znači demonizacija manjina u jednom društvu, ekstremna ksenofobija i ratoborna vanjska politika koja bi mogla dovesti do rata...”

U svim tim debatama o terminologiji “fašizma” ignorira se postojanje i ozbiljnost uvjeta koji su na političku pozornicu doveli Donalda Trumpa i neke, kako ih “liberali” vole zvati, ultra-desne političare u Europi.

Trump je izbio na površinu političkog spektruma rabeći duboko nezadovoljstvo naroda u zemlji gdje se većina osjeća napuštena od vladajuće kaste koja na teret običnih poreznika spašava velike firme i Wall Street banke koje svake godine pokradu i prokockaju milijarde dolara, dok ilegalni imigranti uzimaju njihove poslove, teroristi ubijaju nevine građane, a Kina na račun Amerike postaje ekonomski gigant.

“Izgleda mi da se u razvijenim i polurazvijenim zemljama pojavljuje nova vrsta politike koju bi se možda najlakše moglo svrstati u kategoriju desnog krila poppulističkog nacionalizma”, kaže Stanley Payne, profesor emeritus sveučilišta Wisconsin-Madison.

“Vidimo novu vrstu fenomena koji je različit od onoga što ste imali u 20. stoljeću.”

Roger Eatwell, profesor na sveučilištu bath u Engleskoj, kaže da je to “neliberalna demokracija”. Umjesto nametanja jednostranačkog sustava, kao u prošlosti, današnji autokrati rabe razna sredstva za kontrolu nad medijima i zastrašivanje oporbe.”

Tu je Hrvatska opet najbolji primjer.

Kako svi znamo kontrola nad svim medijima i zastrašivanje svake oporbe i sve druge vrste represije nigdje u svietu, osim možda u Sjevernoj Koreji, nije u 20. stoljeću bilo na snazi koliko u Titinoj Jugoslaviji. Taj komunistički represivni sustav, iako u nešto drugačijoj formi, iz nužde radi drukčijih prilika u svietu, danas je u Hrvatskoj normalna praksa.

Svietski moćnici, poglavito oni zionistički u Zapadnoj Europi i Americi, iz već poznatih razloga, nikada ne spominju komunizam kao opasnost za demokratski sustav jer vjeruju da je njihov enfant terrible puno bolji i humaniji od fašizma i nacizma.

Nitko zdrav ne može braniti ni jednu od ovih ideologija, ali kad već moramo o njima govoriti, moramo ipak ukazati na neke razlike između njih, pa pogledajmo što o tome u knjizi Gulag Arhipelago piše glasoviti ruski pisac Aleksandr Soljženjicin:

“Ponekad čitajući članke u novinama čovjek se začudi do nevjerojatnosti.

U Izvestiji od 24 svibnja 1959. mogli ste pročitati kako je godinu poslie Hitlerova dolazka na vlast u Njemačkoj, Maksimilijan Hauke bio uhićen zato što je pripadao nikome drugom, nego Komunističkoj partiji.

Je li on bio uništen? Nije! Osudili su ga na 2 godine. Poslie ovoga, je li on bio, naravno, osuđen na druge 2 godine? Nije! On je bio pušten.

Možete ovo tumačiti kako hoćete! On je nastavio ‘tiho’ živjeti i izgrađivati podzemnu organizaciju, u svezi s time u Izvestiji je izašao ovaj članak o “njegovoj hrabrosti”.

Je li potrebno pitati što bi se s njime dogodilo da je pripadao nekoj antikomunističkoj organizaciji i pao u ruke NKVD-a?

Drugi slučaj koji Soljženjicin opisuje bio je slučaj s Jevgenijem Ivanovićem Divnićem, pravoslavnim propovjednikom, ruskim emigrantom u Njemačkoj:

“Gestapo ga je obtužio za komunističke aktivnosti među ruskim radnicima u Njemačkoj, a NKVD ga je obtužio da je “imao veze s međunarodnom buržoazijom”.

Divnićeva osuda bila je nepovoljna za NKVD. On je bio mučen od strane Gestapoa i NKVD-a, ali Gestapo je ipak pokušavao doći do istine i kad se za obtužbu nije našlo dokaza, Divnić je bio pušten.

NKVD nije bio zainteresiran za istinu i nikoga tko je jednom bio uhićen nije imao namjeru pustiti iz svojih pandža.

Ali, kako vidimo, američke i europske moćnike smeta što mađarski premijer Viktor Orban, kao hrabar čovjek i vrstan političar, uvodi red u svojoj državi, ali ih uobće ne smeta ovo što radi titovska neokomunistička klika u Hrvatskoj.

Ništa ih ne smetaju podpuna kontrola nad medijima, imena ulica, trgova i spomenici jednoga od najvećih komunističkih krvnika, ali kad bilo tko u Hrvatskoj bilo što progovori protiv toga on je fašist koji ugrožava demokratski sustav.

Za njih ne vriedi načelo da je komunizam ono što zločinstvu daje njegovo dugotraženo opravdanje, a zločincima potrebnu postojanost i odlučnost . To je izgovor koji im pomaže da, u svojim očima i očima drugih, njihova zlodjela pokušaju prikazati kao dobra djela, tako da bi umjesto priekora i kletve dobili pohvale i čast. Sve oni to danas čine uime “demokracije”.

Tako su i Inkvizitori sve što su radili radili u ime “kršćanstva”, Turci osvajali u ime “islama”, Englezi osvajali, ubijali, orobili i kolonizirali više od pola svieta u ime “civilizacije”, a komunisti pobili preko 150 milijuna ljudi u ime “socijalne pravde”, “antifašizma” i “diktature proletarijata”.

Savez osam najbogatijih država je imperij koji danas vlada svietom. To je tzv. Group Eight ili “G 8”; Ujedinjene Američke Države, Vel. Britanija, Francuska, Njemačka, Rusija, Japan, Kanada i Italija.

Ovoj grupi u posliednje vrieme pridružila i Europska Unija, pa se ta grupa svietskih drmatora može zvati i “G 9”.

Rigidna ekonomska i politička moć ove Grupe za nas obične smrtnike je nezamisliva. Ona je u zadnjih 20 godina preuzela podpunu kontrolu nad globalnim financijskim sustavom. Izuzev možda Kinu i Sjevernu Koreju, ova grupa bogatih lopova kontrolira sve pipce svietske privrede; prirodna dobra, komercijalu, distribuciju hrane i svih drugih proizvoda. Ona je za mnoge male i siromašne narode postala demon smrti.

Netko je davno napisao da je moć je otrov koji je čovjeku poznat od njegova postanka. Ali humanom biću koje ima vjeru u Boga, u silu koja ima vlast (dominaciju) nad svima nama, dakle, biću koje je sviestno svojih vlastitih ograničenja, moć nije nuždno smrtonosna. Međutim, za one koji nisu sviestni o postojanju ikakve više sfere, moć je smrtni otrov, za koji nema antidote.

Nu ta konstatacija ne vriedi za današnje svietske moćnike jer, kao vjerni sluge sotone oni su postali imuni na sve otrove.

Ova grupa u sprezi s premondurenim komunistima, kriminalcima i izdajnicima u postkomunističkim državama kao što su; Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Poljska i druge, preko svojih front organizacija; Svietske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, i tzv. EU fondova, na perfidan način na te države stavlja hipoteku koju nisu u stanju odplatiti. Tako ti narodi postaju podstanari u svojim kućama, koje više nisu njihove. Ti novi gospodari, tvorci svietskog kaosa, sada tim narodima propisuju zakone svog novog globalnog poredka.

U njihovom “novom poredku” nema vjere u Boga. Sve što je za častna čovjeka od pamtivijeka bila sramota, danas mu po tim zakonima treba biti ponos. Sve što je bolestno i protupriodno za njih je “novi trend u evoluciji modernog čovjeka”.

Zato, svi koji se na bilo koji način opiru tim “modernim trendovima” za tvorce današnjeg svietskoga kaosa su krajnje desni ekstremisti, rasisti i fašisti.

To se posebno odnosi na nas Hrvate. Svaki od nas koji na bilo koji način pokaže da je protivan toj i drugim perverzijama, za ove svietske moćnike je zaostali vjerski fanatik, rasist, i ksenofob.

Ako se još, kao recimo dr. Zlatko Hasanbegović, pokaže da je hrvatski domoljub, antikomunist i antijugoslaven, bez obzira na to što je u svakom pogledu vrlo pristojan i umjeren, e njemu udružena banda židovskih i jugoslavenskih boljševika, Goldsteina, Puhovskih, Krausa, Josipovića, Pusića, Milanovića i dr., prišiva etiketu fašizma.

Ta jugoboljševička klika u posliednje vrieme je upregnula sve svoje istomišljenike u svietu, to jest sav svietski antihrvatski ološ, u kampanju za ocrnjivanje hrvatskoga naroda i rušenje Hrvatske kao države.

Ali izgleda da je i taj naš hrvatski narod toliko izrođen, izbezumljen i glup, pa ga ne zabrinjava to što ta zionističko-boljševička banda preko raznih Finkielkrauta i drugih tradicionalnih “ljubitelja Hrvata” blati najbolje hrvatske ministre, a kroz njih i čitav hrvatski narod.

Neka mi zamjeri tko god hoće, ali poslie svega ovoga što se posliednjih nekoliko mjeseci dešava u Hrvatskoj, nikako se ne mogu oteti dojmu da je hrvatski narod sasvim skrenuo s pameti pa mirno može slušati retoriku crvenih diletanata i najobičnijih budala.

Nedavno predsjednik Pons-a assinorum rufus-a (most crvene magaradi) Božo Petrov, kao i svi drugi potomci “Titovih proletera” brblja kako se (dok Hrvatsku rese stari i novi spomenici najvećim krvnicima hrvatskoga naroda), “treba zaboraviti prošlost i okrenuti budućnosti”.

Neki dan opet slušam kako neki član istog tog Mosta crvene magaradi, izvali i ostade živ: “Da je Most bio u vladi prije 15 godina Hrvatska bi danas bila najbogatija zemlja u Europskoj Uniji.” Eto narode moj, na idućim izborima svi glasajte za Ponts assinorum rufus i Hrvatska će za nekoliko godina biti tako bogata da će “prevazići” Njemačku, Švedsku, pa i samu Ameriku.

Ovo me podsjeća na jednu priču iz 1946. kada je na jednom “narodnom mitingu” jedan Titin nepismeni komesar galamio: “Drug Tito nam je dao novi petogodišnji plan kojim ćemo za pet godina stignut Amerikance!” Iz gomile naroda, koji je silom morao ići na te mitinge, vikne jedan starac: “Ne samo da ćemo ih stići, nego i prestići!”

Ugodno iznenađen “drug komesar” ga upita: “Ajde druže kaži nam kako ti misliš da ćemo ih prestići?” Starac odgovori: “Lako! Kako vidiš mi smo skoro svi bosi pa možemo brže trčati od Amerikanaca koji na nogama imaju cipele!”

Znam da ovakvim glupacima nije vriedno postavljati nikakva pitanja, ali ipak ih moram upitati zar su oni koji su 1941. i 1991. ustali u obranu Hrvatske išli boriti i ginuti za nekakvu bogatu ili najprije za slobodnu Hrvatsku?

Zar i poslie svega što se dogodilo u ovih zadnjih 5 mjeseci vama nije jasno da Hrvatska nije slobodna. Da se nju najprije treba osloboditi od jugoboljševičke pete kolone, a onda raditi na sređivanju ekonomskih problema.

Ne, vi to ne možete razumjeti jer ste vi ste potomci Titinih “antifašista” . Vi ste ti koji su najviše doprinieli ovome zlu.

“Kada naš narod podpunoma upoznao bude svoju poviest, te iz nje proučio da imade samostalnu prošlost u svakoj struci javnoga života, onda neće slavu ili jamstvo svoje političke slobode u tom tražiti da bude prirepak ikoga naroda u ikakvom obliku. Onda tek bude svoj u svojoj kući:” Napisao je 1861. godine poznati hrvatski povjetsničar, dr. Franjo Rački.

Ali u to očito ne vjeruje “naša antifašistkinja” Kolinda Grabar Kitarović, koja ovih dana “mudro” izjavljuje: “Ni Hrvati u Srbiji niti Srbi u Hrvatskoj ne ugrožavaju ni jednu niti drugu državu ...“

Iako svi znamo da ona to nije rekla radi obrane hrvatskog suvereniteta, nego kao dokaz poltronstva svojim svietskim gazdama i Srbiji, ta njezina “mudra” izjava je ipak točna, jer ona je ta koja zajedno sa svojim “antifašistima” i velikosrbskim fašistima najviše ugrožava Hrvatsku.

Za Dom Spremni!

Ja sam Zvonimir Došen

Braniteljski radio, emisija Za Dom Spremni, subota 18. lipnja 2016.