Jugoboljševički zločini protiv Boga i čovječanstva

Pin It

Svi smo se već naslušali komunističkih i velikosrbskih verglanja o “rasnim zakonima NDH”. Kad već govorimo o rasnim zakonima pogledajmo jednu “zakonsku odredbu” koju je “maršal” Tito donio samo mjesec dana nakon što ga je Staljin instalirao na vlast u Beogradu.

Uzpoderimo li tzv. rasne zakone NDH samo s ovim jednim zakonom boljševičke Jugoslavije vidjet ćemo da ne samo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nego ni u jednoj državi na svietu, pa čak ni u onim najtotalitarnjijim; Sovjetskom Savezu, Kini ili Sjevernoj Koreji nikada nije bilo tako otvoreno rasističkih, genocidnih i pljačkaških zakona kao što su bili zakoni megazločinca Tite i njegovih šumskih razbojnika.

Što se rasizma tiče, ovim Titinim zakonima jedino su donekle slični oni nacistički (u odnosu na progon i genocig nad židovima), ali ni nacisti nikada nisu propisali ovakve drakonske zakone za sustavnu pljačku niti jednoga naroda pod njihovom okupacijom.

U točki 5, “Izjave ZAVNOH-a i Glavnog štaba Narodno oslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Hrvatske” od 25. svibnja 1943. godine stoji:

“Narodno-Oslobodilački Pokret bori se za socijalizam i demokratska prava, te je prema tome daleko od svakog nasilja i nezakonitosti. On priznaje nepovredivost privatnog vlasništva kao i najšire mogućnosti ispoljavanja inicijative u industriji i ostalim privrednim djelatnostima. On poštuje slobodu savjesti i vjeroispovjesti.”

Jedan od pokazatelja koliko je ta ( kao i bilo koja druga) komunistička izjava vjerodostojna je jedna izjava nedavno preminulog jugokomunističkog ideologa Dušana Bilandžića, u kojoj kaže: “Jednom smo zarobili grupu domobrana i ja sam ih htio privući na našu stranu. Uvjeravao sam ih da i partizani žele hrvatsku državu, ali, naravno, antifašističku, a u sebi sam mislio, ma kakva hrvatska država, jer će sve države u Europi nestati”, što je bilo u skladu s njegovim komunističkim svjetonazorom o odumiranju države kao institucije.

Još jedan “hrvatski” komunistički idealist čiji “idealizam” je njegov narod stajao više od pola milijuna nevinih života, a da se i ne spominju masovni progoni, pljačke i bezbroj drugih zločina.

A sad pogledajmo što (kao potvrda onim izjavama u 5. točci ZAVNOH-a) stoji u odluci AVNOJ-a od 21. studenog 1944. godine:

ANTIFAŠISTIČKO VJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE

donijelo je 21 novembra 1944 godine

ODLUKU

o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske snage prisilno otudjile.

Ova Odluka je stupila na snagu 22 novembra 1944 godine i od toga dana prelazi u državnu svojinu prema čl. 1:

1) Sva imovina njemačkog Rajha i njegovih državljana koja se nalazi na teritoriji

Jugoslavije;

2) Sva imovina lica njemačke narodnosti, izuzev Njemaca, koji su se borili u redovima narodno oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, ili su podanici neutralnih država, a nisu se držali neprijateljski za vijeme okupacije;

3) Svaimovina ratnih zločinaca i njihovih pomagača, bez obzira na njihovo državljanstvo, i bez obzira na državljanstvo imovina svakog lica koje je presudom gradjanskih ili vojnih sudova osudjeno na gubitak imovine u korist države.

Imovina jugoslovenskih državljana pada u tom slučaju pod udar ove Odluke bez obzira da li se nalazi u zemlji ili inostranstvu.

Po čl. 2 pomenute odluke:

Imovina otsutnih lica koja su u toku okupacije nasilno odvedena od strane neprijatelja ili su sama izbjegla, prelazi pod Državnu upravu narodnih dobara i njoma će se upravljati kao povjerenim dobrom do konačnog rješenja o svojini.

Imovina koja je pod pritiskom okupacionih vlasti prešla u svojinu trećih lica pada do daljnjeg riješenja pod sekvestar države.

Prema čl. 3 pod imovinom u smislu ove Odluke imaju se smatrati nepokretna dobra, pokretna dobra i prava, kao zemljišni posjedi, kuće namještaji, šume, rudarska prava, preduzeća sa svim postrojenjima i zalihama, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, udjeli, akcije, društva, udruženja svake vrste, fondovi, pravo uživanja, svakovrsna platežna sredstva, potraživanja, učestvovanja u radnjama i preduzećima, autorska prava, prava industrijske svojine, kao i sva prava za naprjed pomenute predmete.

Prema čl. 6 pravni poslovi lica i preduzeća iz čl 1 ove Odluke koji su zaključeni od 6 aprila 1941 god. do obnarodnjavanja ove Odluke ili se zaključe poslije donošenja ove Odluke s namjerom da se izbjegnu posljedice ove Odluke i sankcije predvidjene Moskovskom i Teheranskom konferencijom , oglašuju se ništavnim. Do sudske odluke o poništenju takvih pravnih poslova imovinom upravlja Državna uprava narodnih dobara kao u čl.4 st. 2.

Po čl. 7 Odluke prelazom imovine u svojinu države, odnosno pod njenu upravu, prestaje pravo raspolaganjadosadašnjih sopstvenika, odnosno držalaca.

Na osnovu naprijed navedenih propisa Odluke AVNOJ-a pozivaju se svi gradjani i gradjanke da svojim mjesnim narodno oslobodilačkim odborima podnesu prijave o imovini neprijatelja radi popisa i stavljanja pod narodnu upravu najdalje u roku od 10 dana računajući od dana ove objave.

Naročito su dužna da pmenutu imovinu prijave ona lica, koja na osnovu ma koga bilo razloga drže takovu imovinu u svome posjedu ili su u dužničkom ili kakvom drugom ugovornom odnosu prema licu čija imovina dolazi pod državnu upravu.

Isto tako su dužni da prijave imovinu lica čija imovina dolazi pod državnu upravu, radnici i namještenici , koji su bili u službi lica, čija imovina pada pod državnu. upravu.

Sva lica koja ovakvu imovinu ne prijave ili je sakriju, otuđe ili prisvoje, biće najstrože kažnjena. Prenošenje ma kakve pokretne imovine sa mjesta gde se je zatekla na drugo mjesto može se vršiti samo sa znanjem i odobrenjem mjesnog narodno oslobodilačkog odbora.

SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU !

DRŽAVNA UPRAVA NARODNIH DOBARA

Pozivaju se gradjani i gradjanke da po ovom pozivu postupe i prijave podnesu najdalje do

______________________________1945 god

Mjesni narodno oslobodilački odbor

Kako se vidi, ovaj dokumenat, kao i skoro svi drugi, pisan je “srbskom ijekavicom”, pa su tu “sopstvenici” “držalci” i drugi srbski začini, koje samo oni razumiju, a indikativno je također da masovno pljačkanje stupa na snagu (retroaktivno) 6. travnja 1941. dana kad je njemačko ratno zrakoplovstvo bombardiralo Srbiju.

YUGOBOLSHEVIK SHOW TRIALS

Staljinovi show sudovi za vrieme boljševičkih “čistki” 1936.-1938. opisani su u mnogim knjigama. Kao što će kasnije biti ove njegovoga učenika Tite, sve obtužbe u tim Staljinovim montiranim procesima bile izmišljene i u podpunosti lažne.

Iako su ovi boljševički kangaroo sudovi po konceptu bili vrlo slični, po konstrukciji sudbenog osoblja između njih su uočljive velike razlike.

Iako su, kao i u Titinim, tužitelji najviše bili nepismeni bijesni boljševički kriminalci u Staljinovim sudovima barem su sudci bili oni donekle pismeni boljševici, a neki poput onih židovskih boljševika i visoko obrazovani.

Kako se vidi u svim transkriptima o presudama jugokomunističkih sudova, uz totalnu nepismenost Titini “sudije” su pripadali onom najnižem sloju perverznih primitivaca iz bureta balkanskih komita i drumskih razbojnika.

Jer, kome drugome bi palo na pamet osuditi nekoga na smrt, a onda mu, poslie smrti, oduzeti nekakve građanske časti.

PRESUDA KOMUNISTIČKOG “VOJNOG SUDA” KOMANDE GRADA ZAGREBA VOJNIM DUŠOBRIŽNICIMA HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA

VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA

Sudb. Br. 347/1945

9. VII.1945.

U IME NARODA JUGOSLAVIJE

Vojni sud Komande grada Zagreba sastavljen od poručnika Kovačević Žarka kao predsjedatelja vijeća, kapetana Valjan Vladimira i redova Pierbon Viktora kao članova vijeća, sekretara Radan dr. Ota kao zapisničara, u prisustvu istražitelja Lončar Ivana kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu protin okriv. BOCAK VALENTINA i družine radi služenja okupatoru, nakon održanog glavnog pretresa u prisustvu okrivljenih donio je dana 9. VII. 1945. slijedeću

PRESUDU

Okrivljeni:

1. BOCAK VALENTIN Stjepanov i Barbare rodj. Celovec rodj. 4.II. 1913 u prikraju. kotar Križevci, zavičajan i stalno boravi u Križevcima, svećenik, rkt. Hrvat neoženjem ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan

2. ŠABALJA IVAN, pok. Inana i Jelene. Rodj. Milčetić, rod. 22. V. 1915. u Podratu kotar Krk, zavičajan i nastanjen u Zagrebu , svećenik, rkt. Hrvat, neoženjen, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan

3. VRANČIĆ ANTUN, Pavlov i Anastazije rodj. Trislić, rod 13.X.1913. u Tovarniku, kotar Šid, zavičajan u Tovarniku, stalno nastanjen u Sremskim Karlovcima, svećenik. rkt. Hrvat, neoženjen, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan

4. ŽIVKOVIĆ ILIJA, pok. Lovre pok. Marije r. Dabić, rod. 4.IX.1910. u Štitaru, kotar Županja, zavičajan u Štitaru, nastanjen u Đakovu, profesor bogoslovije, neoženjen, rkt. Hrvat, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan

5. MEDIĆ HERBERT Egona i Marije rodj. Grstner, rod. 10.XI.1913. u Čepinu, kotar Osijek, zavičajan u Čepinu, zadnje stalno boravište u Podvinju, svećenik, rkt. Hrvat, neoženjen, ne posjeduje imovine, navodno nekažnjavan

k r i v i    s u

što su kao vojni svećenici sudjelovali u neprijateljskoj vojsci te iskorišćujući položaj svećeničkog staleža putem propovijedi šrili propagandu za krvoloka Pavelića i NDH, te podstrekivali mržnju prema narodima Jugoslavije,

dakle počinili krivično djelo pripadništva neprijateljskim oružanim formacijama, širenja neprijateljske propagande i pomaganja neprijatelju.

pa su time počinili djela narodnog neprijatelja opisanog u čl. 14 Uredbe o vojnim sudovima.

napose    k r i v i    s u

Onaj ad 1./ Bocak Valentin

što je vršio dužnost pobočnika logornika u Križevcima u ono vrijeme kada je logornikom bio Fištrović, organizator i izvršitelj masovnog hapšenja, paleža i ubijanja u Križevcima i okolici.

dakle počinio krivično djelo učestvovanja hapšenja, paleža i ubijanja mirnog stanovništva, pa je time počinio djela ratnog zločinstva opisanog u čl. 13 Uredbe o v.s.

Onaj ad 2./ Šabalja Ivan

Što je [od] konca 1943. pa do sloma tzv. NDH bio ustaški bojnik, dakle počinio krivično djelo aktivnog ustaštva.

Stoga se okrivljeni Bocak Valentin, Šabalja Ivan, Živković Ilija i Medić Herbert na osnovu čl. 16 i 17 Uredbe o vojnim sudovima

P R E S U D J U J U

na kaznu smrti srijeljanjem, trajan gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine u smislu čl. 6 zakona o konfiskaciji od 9.VI. 1945. Ova presuda postaje izvršnanakon odobrenja od strane Vojnog suda II. Armije J.A.

O b r a z l o ž e nj e

Okrivljeni priznaju da su bili u neprijateljskoj vojsci na visokim časničkim položajima, ali se brane da su izvršavali samo svoju duhovničku dužnost.

Takovu obranu sud je odbacio kao neosnovanu, jer je njima kao svećenicima bila dužnost da ukažu na sve strahote koje su ustaški i švapski zločinci počinili po našoj zemlji i da pozivaju narod da stupi u borbu protiv okupatora.

Protivno od toga oni svojim govorima podižu moral neprijateljskim vojnicima i potiču ih na daljnju borbu protiv vlastitoga naroda.

Tim svojim propovijedima, koji su ustvari obična agitacija za ustaški režim oni su samo produbljivali teški i krvavi rat i njegove strašne posljedice u našoj zemlji.

Oni su svojim ugledom i svećeničkim položajem služili ustaškim i nacističkim banditima i tako zlo upotrebili svoj položaj. Neki od njih pošli su tako daleko da su obavljali razne ustaške funkcije, tako je n. pr. okrivljeni Bocak bio pobočnik logornika u ono doba kad su u Križevcima vršena masovna hapšenja i ubojstva.

Svojim radomokrivljeni su se teško ogrešili o interese naroda, oni su to prećutno priznali svojim bijegom pred narodnom vojskom. Oni koji tvrde da su radili po svojoj savjesti i dužnosti nalaze se skupa u društvu sa koljačima i banditima u bijegu pred vlastitim narodom.

Krivnja je njihova dokazana a psljedice djela teške, pa je sud donio presudu kao u dispozitivu ,koja se temelji na propisima Uredbe o vojnim sudovima.

Smrt fašizmu - sloboda narodu !

Zapisničar: Pretsjedavatelj vijeća:

Dr. Radan [v.r.] Kovačević Žarko [v.r.]

(Gornji transkripti prepisani su u orginalu, bez ikakvih izpravaka. nap. a.)

Ovaj dokumenat, ako se tako uobće može zvati, jasan je primjer “bratstva, jedinstva i jednakosti svih naroda i narodnosti” komunistićke države, pa je Hrvat s doktoratom (dr. Radan) zapisničar, a nepismeni Vlah s najnižim činom Titinog “oficira” je sudac. A kad se tome doda da su većina Titinih oficira, među kojima i veliki broj majora i pukovnika, bili totalni analfabeti može se zamisliti kakav intelekt je posjedovao ovaj šumski poručnik.

Naša mlađa pokoljenja nemaju pojma o kakvim sudovima se tu govori i na što su sličili, pa naravno da ne mogu ni u snu zamisliti kakva su sve poniženja morali pretrpjeti ovi civilizirani obrazovani, podpuno nevini svećenici prije okrutne smrti. Nama koji smo kao djeca u strahu, mukama i gladi preživjeli sve strahote onih krvavih godina po završetku 2. svj. rata sva ta i takova poniženja ostala su čvrsto usađena u našu svijest.

Bile su godine kad je najniži sloj ljudskoga društva, talog balkanskoga ološa nad hrvatskim narodom vršio zločine kakvih povijest nije do tada zapamtila.

To su bile godine kad su “narod” bili samo Srbi (Vlasi) Cigani i komunisti, a svi drugi su bili neka vrsta nonentiteta kojeg je trebalo uništiti. Zato je kod njih sve “narod”, “narodni”, “narodno” samo ono što nije Hrvat i hrvatsko.

Kada su perfidni Englezi u Austriji na prevaru razoružali hrvatsku vojsku i zajedno sa stotinama tisuća civila izručili Titinim krvnicima ovi su bez ikakva suda na najokrutniji način pobili stotine tisuća izručenih, jednako vojnika i civila, među kojima je bio golem broj žena, djece i staraca.

Pa će se netko upitati zašto su im onda uobće trebali ovi show sudovi.

Neki će zaključiti da je cilj tih “sudova” bio stvaranje nekakvoga legitimiteta za masovna ubojstva, neki će reći da je to bilo iz osvete, a neki misle da je to bio još jedan način zastrašivanja onih koji bi se mogli pobuniti protiv njihove krvave vladavine, sve je to dio razloga za te showove ali, kako se jasno vidi iz ovih gore dokumenata, njihov glavni motiv bila je neobuzdana mržnja padavičavih psihopata na sve hrvatsko, izživljavanje nad svima s višim intelektom (a takvih je bilo nad njima najmanje 99%) i na koncu pljačka - urođeni nagon kojeg su nasliedili u genima svojih predaka komita i razbojnika.

Mentalitet takvih nakaza ljudskoga društva opisala je dr. Martha Stout Ph.D.u knjizi “The Sociopath Next Door: The Ruthless vs. the Rest of Us”, gdje između ostalog kaže:

“Zamisli - ako možeš - da uobće nemaš savjest, ni jedan trunak, da nemaš nikakva osjećaja krivnje, kajanja, bez obzira na sve što činiš, nikakve brige za dobrobit stranaca, prijatelja, pa čak ni članova svoje obitelji.

Zamisli da nikad u životu nisi imao nikakva sukobljavanja sa stidom, bez obzira na to koliko si pokvaren, lijen i nemoralan. Pravi se da ti je koncept odgovornosti nepoznat.

Sad još k tome dodaj fantaziju da imaš neku moć skriti pred drugim ljudima da je tvoj psihološki makeup radikalno drugačiji od njihovog.

Pošto svatko jednostavno predpostavlja da je savjest univerzalna među svim ljudskim bićima, skrivanje činjenice da si ti oslobođen svake savjesti je za te vrlo lak posao. Tebe ništa ne može spriječiti u tvojim namjerama osjećajem stida ili krivnje, jer ti ih ne poznaš. Ti se ne suočavaš s dugima radi svoje hladnokrvnosti jer ledena voda u tvojim venama je toliko bizarna i tako kompletno izvan njihovoga osobnog iskustva da im je nemoguće zamisliti tvoje stanje.”

U ovoj svojoj obtužbi komunistička gamad navodi da je velečasni Valentin Bocak “vršio dužnost pobočnika logornika u Križevcima “u ono vrijeme kada je logornikom bio Fištrović, organizator i izvršitelj masovnog hapšenja, paleža i ubijanja u Križevcima i okolici” Tu valjda misle na bojnika Stjepana Fištrovića Sabolovića, legendarnog branitelja Ozlja koji im je zadao niz težkih udaraca.

Za vrieme dok je Fištrović bio logornikom u Križevcima, osim uhićenja trojice ili četvorice komunističkih agitatora, nije bilo nikakvih “masovnih hapšenja”, a kamoli “paleža i ubijanja”. Kao i u svim drugim hrvatskim mjestima, masovna hapšenja, umorstva, pljačke i paleže počinili su u Križevcima samo Titini šumski banditi poslie njihovog “oslobađanja”.

One koji znaju o kakvom smeću ljudskoga društva se tu radi ne će uobće čuditi što je za njih svaka propovijed, bilo kojeg hrvatskog svećenika, smatrana antikomunističkom agitacijom i propagandom i “podizanjem morala neprijateljskim vojnicima”. Ali kada ta ušliva gamad smatra da je dužnost ovih hrvatskih svećenika bila pozivati narod da se uključi u njihove šumske bande i zajedno s njima ide pljačkati i paliti svoja sela i klati svoj narod to prevršuje sve mjere licemjerstva i bezobrazluka.

A što tek reći na ovo gdje ovi odrpani ušljivci hrvatskoj i njemačkoj vojsci - najelitnijim vojskama onoga rata - prišivaju naziv “banditi”, naziv pod kojim su jedino oni bili poznati za vrieme njihovog četverogodišnjeg skrivanja i bježanja po šumama pred tim vojskama.

Iz ova dva dokumenta kristalno jasno se vidi s čime je u ona težka i krvava vremena hrvatski narod bio suočen. Kakva poniženja, kakve uvrede i kakve su mase nevinih običnih hrvatskih ljudi, vojnika, častnika, doktora, profesora i svećenika morali trpjeti od ovog primitivnog balkanskog ološa, prije nego su na najokrutniji način ubijeni i zatrpani u masovne grobove za koje se nikad neće znati.

Poznati irski filozof iz 18. stoljeća Edmund Burke reče:

“All that is needed for evil to triumph is for good men to do nothing” (Sve što je potrebno da zlo trijumfira jest da dobri ljudi ne čine ništa.)

Očito je da naši hrvatski “do nothings” iz “tihe” glasačke većine u Hrvatskoj nikada nisu čuli za ovu izreku pa tako nisu kadri shvatiti da su oni i njihova nebriga, njihov “do nothing” glavni krivci da su sinovi, unuci, nasljednici onih primitivnih balkanskih krvnika došli na kormilo Hrvatske i, samo malo drukčijim metodama, nastavljaju posao svojih očeva i djedova.

Slušam kako mnogi naši ljudi za vrieme ovoga sukoba naših ratnih ozljednika s komunističkom milicijom na Trgu sv. Marka sjede po strani i mumljaju kako to nije dobro jer bi “mogla pasti krv”., a uobće ne pomišljaju da su ovi hrvatski branitelji za nihovu slobodu dragovoljno dali i svoju krv i dijelove svoga tiela.

Radi toga, oni su osuđeni da čitav svoj život prožive u osakaćenim, skršenim tielima.

A što vi činite da im pomognete u borbi s nasljednicima gore spomeutih komunističkih vampira i barem malo ublažite bol? Ništa! Želite slobodu i bolji život, ali nećete ništa poduzimati jer se bojite krvi.

I tako će to ići sve dok još imate kruha i igara. A tek kad toga nestane možda ćete upoznati onu staru rimsku izreku - Nulla libertas sine sanguine. (Nema slobode bez krvi).

Za Dom Spremni!

Ja sam Zvonimir Došen

Braniteljski radio program, emisija Za Dom Spremni, subota 30. svibnja 2015.