Umjesto 1. travnja dan budala, lažova i umobolnih zločinaca u Hrvatskoj se slavi 22. lipnja
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 21 Lipanj 2015 17:07
U Zapadnom svietu prvi dan mjeseca travnja “slavi” se kao Dan budala. Na taj dan dozvoljene su svakovrstne šale i izmišljotine izprepletene svakakvim lažima pa, ukoliko netko ne želi biti nasamaren i postati budalom, na taj dan ništa ne smije uzeti za ozbiljno.
Prije par godina u američkoj državi Floridi jedan ateist poveo je sudsku parnicu u svezi s dolazećim blagdanima Uskrsa i Passovera. Uzeo je odvjetnika koji je podigao tužbu u kojoj je stajalo da slavljenjem Uskrsa i Passovera, kršćani i židovi čine diskriminaciju i nepravdu ateistima, koji nemaju jedan takav priznati blagdan. Sudac je mirno saslušao odvjetnikovo izlaganje, a onda je snažno lupio drvenim batom (gavelom) i, bez ikakvog razglabanja, povišenim glasom rekao :“Case dismissed !”- (Predmet odbačen ili žalba odbjena).
Odvjetnik se odmah uzprotivio, ustao se i rekao. “ Častni sude, kako Vi možete odbiti ovu tužbu ? Kršćani imaju Uskrs i druge blagdane. Židovi imaju Passover, Jom Kipur i Hanuku, a moj klijent i drugi ateisti nemaju takvih blagdana”. Sudac se pognuo u svojoj stolici prema odvjetniku i rekao mu: “Ali, vi imate svoj blagdan. Ako Vaš klijent, i Vi gospodine odvjetniče to ne znate onda ste očajno neuki.”
Iznenađen, ovim sudčevim odgovorom odvjetnik jeuzvratio: “ Častni sude, nama nije poznato nikakvo održavanje ili blagdan za ateiste”. Na to je sudac odgovorio: “Kalendar kaže da je 1. Travnja Dan budala. Psalm 14:1 kaže: “Budala kaže u svome srcu, da ne postoji Bog”.
Zato, mišljenje je ovoga suda, da ako Vaš klijent kaže da nema Boga, onda je on budala. Stoga 1. travnja je njegov dan!” - Proces završen !
U Hrvatskoj je Dan budala, zločinaca i lažova zakonom određen kao “državni praznik”.
U zemljama u kojima se govori engleski svi blagdani zovu se holidays. Riječ holiday je spojena od dvije riječi iz starog engleskog riječnika , holy ( sveti) i day (dan) - znači sveti dan.
Vrlo slično je i s hrvatskim jezikom gdje je blagdan inačica za blagoslovljeni dan ili dan za blagovanje. Nu holiday-u je možda bliža naša riječ svetkovina.
Nije potrebna detaljna analiza da bi se zaključilo da praznik nije isto što i blagdan ili svetkovina. Kako god je okrenete ta riječ u hrvatskom jeziku ne označava nikakvu svetkovinu, nikakav blagdan, nego nešto što je prazno, nešto prividno, lažno. Prevedeno na engleski praznik bi bio “empty day” (prazan dan). To je naziv kojim su po dolazku na vlast oni koji su “nosili kapu sa tri roga i borili se protiv Boga”, iz goruće mržnje na sve što bi moglo podsjećati na vjeru, nadomjestili hrvatske blagdane i svetkovine.
Osim različitog datuma na koji razni kreteni, misfit-i (odpad ljudskoga društva) sada, prema odredbi ovoga genijalnog sudca u Floridi, na Zapadu mogu slaviti svoj Dan budala, postoje još neke druge razlike između njih i ovih u Hrvatskoj.
Uzto što su većina njih, kao i ovi na Zapadu; anarhisti, ateisti, pederi, masohisti i nihilisti i svojevrsni kreteni, oni stariji među ovima u Hrvatskoj su; umobolni nekrofili, sadisti, ubojice i megazločinci, a svi zajedno sa svojim podmadkom rulja tuđinskih guzoliza, profesionalnih izdajnika, retrogradnih titoista, staljinista i jugoboljševičkih lažljivaca.
A što to ta rulja svake godine slavi po vukojebinama Brezovice tamo negdje kod Siska? Pa, eto, kažu da u tom žbunju, nastanjenom tvorovima, zečevima, divljim svinjama, lisicama i, ponekad ponekim kradljivcem i drumskim razbojnikom, oni slave “dan antifašističke borbe”.
Kažu nam da je to dan “sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u toj šumi osnovan prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi”.
Četnici pak tvrde da je njihov Draža Mihailović bio “prvi gerilac u Evropi”.
Za svakoga tko imalo pozna povijest ovakve komunističke i četničke gluposti prelaze sve granice.
Naprimjer, dva mjeseca poslie nacističke invazije (9. studenog 1939. g.) u Poljskoj je osnovan gerilski pokret odpora TAP (Tajna Armia Polska), koja već u proljeće 1940. broji 19.000 gerilaca.
U južnoj Francuskoj poslie njemačke okupacije 1940., organizirane su grupe odpora pod nazivom Maquis, tako nazvane iz razloga što su se skrivale po makiji (grmečima).
Jer ga nikada nije ni bilo, do 1991. nitko nije slavio nikakav komunistički ustanak u Brezovici. “Državni praznik antifašističkog ustanka u Hrvatskoj” četnici i komunisti su slavili na 27. srpnja. Kako je već svima poznato, na taj dan 1941. godine, pod protektoratom okupacijske talijanske fašističke vojske, velikosrbski četnički fašisti iz Srba i okolnih vlaških sela u Lici opljačkali su i popalili sva okolna hrvatska sela, a mirno hrvatsko pučansto poklali ili živo pobacali u jame. Skoro svi ovi četnici kasnije su se priključili Titinim partizanima, a njihovi kolovođe, kao Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Milan Žeželj, Milan Kuprešanin i drugi postadoše Titini visoki službenici i top-generali.
Onda kako je došlo do ovoga što ova komunistička i četnička rulja danas slavi u Brezovici?
Poslie odcjepljenja Socijalističke Republike Hrvatske od Jugoslavije došlo je do svojevrsnog nadmetanja (kontesta) između “obraćenih” hrvatskih komunista i velikosrbskih unitarista o tome tko je prvi ustao protiv Nezavisne Države Hrvatske i počeo sa sustavnim klanjem nevinog hrvatskog civilnog pučanstva. Operacijom “Oluja” velikosrbske unitarističke snage u Hrvatskoj su potučene i (na kratko vrieme) četnici su u ovom nadmetanju bili gubitnici.
KOMUNISTI PRIZNAJU DA SU BILI NACISTIČKI SAVEZNICI
Stara poslovica kaže - Čega se pametan stidi time se budala ponosi, a u ovom slučaju prikladnije bi bilo reći - Čega bi se i budale stidjle time se komunjare hvale.
Iako je to već svakome poznato, ipak je vriedno i ovdje navesti ono što o tom događaju, koji se uobće nije dogodio, sami komunisti pišu u svojoj “povijesti” : “Nacionalsocijalistička je Njemačka toga jutra (22. lipnja 1941.) napala Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom Operacija Barbarossa. Time je izigran pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između ove dvije sile. Zbog takvih novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada - najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska”.
Samo je problem u tome što su na taj dan u Moskvi, pa tako i u Sisku i svugdje u Europi komunisti bili toliko iznenađeni i izbezumljeni napadom socijaliste Hitlera na svog socijalističkog partnera Staljina da ni jedan od nijh nije danima mogao doći k svijesti.
Istina je pak da su negdje u ljeto te godine par kriminalaca; Vlado Janić “Capo”, koji je taj nadimak dobio jer se bavio krađom “capanjem”, njegov ortak Mika Špiljak i još dvojica kriminalaca pobjegli iz Siska pred policijskom potjerom i kasnije se negdje u nekoj šumi pridružili jednom čoporu Titinih komita i zajedno s njima počeli s pljajčkanjem i ubojstvima mirnog hrvatskog pučanstva.
Kako rekoh, četnici samo su na kratko vrieme bili gubitnici toga “natječaja” jer Operacijom “Oluja” hrvatska vojska je konačno obračunala s četničkom paravojskom. Ali, nažalost, poslie onako sjajne pobjede nije joj bilo dozvoljeno da se obračuna s njihovim jugokomunističkim saveznicima u Hrvatskoj, koji su samo čekali dan da opet dođu na vlast.
I, samo četiri i pol godine kasnije to im uspijeva. Dolazkom Ivice Račana i njegovog starog jugokomunističkog kadra na vlast dolazi do rezurekcije starih boljševičkih vrednota i metoda i sve okreće starim đavolskim putem.
Iako su i oni “obraćeni” na ponešto tih način to činili 5 godina prije njih, sada stari crveni krvnici i njihova omladina ponovo oživljenim boljševičkim zanosom slave svoj “dan antifašističke borbe”, urlaju i orgijaju po vukojebinama Brezovice .
Na njihovim slavljima su prisutni i svi oni što su do 1995. u Srbu slavili “27. Jula”, a sada eto pobjedom njihovih saveznika opet će ga svake godine moći slaviti. Na tim njihovim novim slavama glavni gosti i govornici biti će njihovi drugovi koji eto slave isto što i oni, ali sada, iz nekog nepoznatog razloga, na “22. Juna”.
I tako četnici su sad uvidjeli da izhod toga kontesta nije bio baš tako loš. Čak je ispalo i bolje nego što je bilo prije toga jer sada umjesto jednoga, sad imaju dva “prva antifašistička ustanka” , a time i duplo više slavljenja, šljive, kozaračkih i žikinih kola, pjevanja - Po šumama i gorama, udri Aco po toj svojoj kanti itd.
Problem im je samo bio što im je za vrieme “Oluje” Hrvatska vojska u Srbu razorila spomenik nihovog četničkog (anti) fašističkog ustanka. Ali nije dugo trebalo čekati da im njihov saveznik, hrvatski odrod, superkriminalac Ivo Sanader s milijunima kuna hrvatskih poreznika podigne novi, veći od onoga prvoga, što je od njega bilo “drugarski i veoma lepo”
Pošto uskoro trebaju biti izbori, ove godine na ovim četničkokomunističkim dernecima u Brezovici i Srbu bit će više “srpske šljive” nego ikada prije, više kola, više revanja i urlikanja balkanskoga ološa, a najviše će biti Stevinog, Jovinog, Zorančevog, Vesninog i Miloradovog lupanja po istoj onoj staroj zahrđaloj šupljoj komunističkoj kanti.
Jedino što im želim poručiti je, kako se u Liki kaže - Do ‘ednom crvena bando!
A taj ‘ednom nije daleko!
Zvonimir R.Došen
