Zvonimir R. Došen: Novo Franačko carstvo i njegovi arhitekti

Pin It

Euro Currency Money - Free image on Pixabay

U knjizi “Spandau - Tajni dnevnici” Hitlerov ministar naoružanja Albert Speer detaljno opisuje poniženja, patnje i svakodnevne događaje za vrieme 20 godina duge robije, koju je do posliednjeg dana izdržao u berlinskom zatvoru “Spandau” sa šestoricom drugih visokih niemačkih dužnostnika: Rudolfom Hessom, Waltherom Funkom, Karlom Dönitzom, Konstantinom von Neurathom, Erichom Raederom i Baldurom von Shirahom. 

Rudolf Hess, Hitlerov zamjenik do 1941., ministar ekonomije Walter Funk i veliki admiral Raeder

Osuđeni su na doživotnu robiju. Albert Speer na 20 godina, šef Hitlerjugenda Baldur von Schirach 20 godina,, ministar vanjskih posloba 1933. do 1938., barun Konstantin von Neurath 15 godina, zpovjednik podmornica, admiral Karl Dönitz 10 godina robije. Funk, Neurath i Raeder težko su oboljeli, pušteni su 1950ih iz zatvora i uskoro umrli. Dönitz, Speer i von Schirach izdržali su robiju do zadnje minute. Hess je sam ostao u Spandau gdje 1987. u devedeset petoj godini života isvršio samoubojstvo.  O tome drugi put. 

Za vrieme izdržavanja robije Speer je na malim komadićima papira, ponekad i na toalet papirićima, tajnim kanalima slao svojoj obitelji svoj tajni dnevnik u kojem je zapisano i ovo:   “17. lipnja 1952….U vrtu sam sjeo na klupu uz Hessa. Preko vrta k nama je došao Neurat koji je o nečem razgovarao s Dönitzom i upitao, kako je bilo ime onome čovjeku koji je propagirao Pan-Europu.” “Coudenhove-Kalergi”, odgovorio sam mu.

Poslie nekog vremena Hess me upita, “Kako to da ti pamtiš tog Coudenhove-Kalergia?”

“Moj otac je bio paneuropejac”, ja mu odgovorim. 

“Pan-Europa je dobra ideja”, reče Hess zamišljeno. “Ali, nažalost, jedini europski narod koji bi je ikada htio je onaj koji je uvijek izpred svih drugih.”

Ja kažem Hessu da sam ja u jesen 1943. htio izgraditi jedan europski sustav proizvodnje, ali Ribbentrop se tome uspješno suprostavio na premisi da jedino on kao ministar vanjskih poslova može odlučivati o svim pitanjima kooperacije s drugim državama.  Hess je znatiželjan, pa pita, “Što si ti namjerao uraditi?” Ja mu tumačim da sam htio spojiti različite ogranke proizvodnje širom Europe u “krugove” paralelne sustavu organizacije koje sam rabio u mom ministarstvu. Na primjer, jedan krug bi bio za ugalj, drugi za čelik, drugi opet za strojeve ili elektro-imženjering. U svakom od ovih predsjednik bi bio izvanredni stručnjak na tom polju, pa bio on Francuz, Belgijanac, Talijan ili Norvežanin ači u svakom krugu tajnik bi bio Niemac.

Hess, bivši Führerov tajnik, pasivno primieti, “Nisi ti tako glup!”

Nekoliko minuta smo sjedili u šutnji, a onda Hess kaže, “Nakon svega, tajnik je taj kroz čije ruke sve prolazi.” Onda Hess postavlja pitanje zar ne bi jedna takova Europska unija morala težiti za totalitarizmom…..” Očito ni Hess nije bio “tako glup” kad je ocienio da takva Europa može postojati samo kao totalitarna tvorevina. 

“Duhovni otac” Europske Unije bio je potomak jedne vjerski, politički i nacionalno najzamršenije europske obitelji, Richard Nikolas Eijiro Coudenhove-Kalergi (1894.-1972.). 

Coudenhovi su navodno bili bogata bohemska plemićka obitelj u nekadašnjoj habsburškoj provinciji Nizozemskoj. Obitelj s već čudnovatim prezimenom - Coudenhove, dobila je još čudnovatije prezime kad je Franz Karl von Coudenhove oženio nizozemsku plemkinju Marie Kalergi i njezino prezime dodao svome. Kad je izbila Francuska revolucija ovaj bračni par iz Nizozemske seli u Austriju.

Richardov otac bio je austrougarski veleposlanik u Japanu gdje se oženio s Japankom Mitsuko Aojama, kćerkom bogatog japanskog veleposjednika. Do povratka u Europu Richardovo ime u Japanu bilo je Aojama Eijiro. Odmah po povratku u Europu bivši Austrijanac, a onda Japanac, traži i dobiva novo čehoslovačko državljanstvo i postaje ‘Čehoslovak’, a 1939., kad je poslie niemačke okupacije Čehoslovačka nestala, seli u Francusku, dobiva francusko državljanstvo i postaje “Fracuz”, što će ostati do svoje smrti 1972. godine.

U njegovoj prvoj knjizi “Pan-Europa”, tiskanoj 1923., bila je otisnuta pristupnica za Pan-europski pokret, koji je održao svoj prvi kongres u Beču 1926. godine, na kojem su navodno bili nazočni Albert Einstein, Tomas Mann i Sigmund Freud. 

Američki pisac Whittaker Chambers je jednom napisao da je Coudenhove-Kalergi sam za sebe eruopska organizacija jer, prema njihovim izjavama, Coudenhovi su bogata flemska obitelj koja je za vrieme Francuske revolucije pobjegla u Ausriju. Kalergi su stara bogata grčka obitelj iz vremena bizantskog carstva. Onda su se izkrižali s Poljacima, Norvežanima, Baltima, Niemcima i sam vrag zna s kime sve ne.

Jedan od glavnih faktora za razvitak ideje o Pan-europskoj Uniji u glavi Richarda Coudenhove-Kalergi bila je njegova žena glumica Ida Roland, četrnaest godina od njega starija razvedena Židovka.  Kako piše u njegovoj biografiji, njihova ženitba 1915. bila je prvoklasni skandal.          Nu to je bilo u ona vremena kad su se barem neke stvari smatrale nenormalnim. Supruga današnjeg francuskog predsjednika Emanuela Macrona je od njega starija 25 godina pa nitko na to ne gleda kao nešto izvanredno, jer sve što je nekada bilo abnormalno danas je moderno.

Profesor J. B. Duroselle piše da je u geografskoj, poviestnoj i političkoj filozofiji potrebno naglasiti dvosmislenost bilo kakvog koncepta Europe kao zasebnog entiteta. Europa je geografski loše definirana iz dva pogleda. Sjeverne granice su jasne, ali postoje neke sumnje o njezinim iztočnim i zapadnim granicama. Gdje joj je iztočna granica?  Europa je poluotok i njezine granice s Azijom su umjetne. Prema Herodotusu te granice su na rieci Tanaisu (današnji Don), kasnije su pomaknute do Urala. Ali stanovništvo Sibira danas su većinom Rusi i geografska struktura zapadnog Sibira je ista kao i u iztočnom dielu “europske Rusije”. Na zapadnoj strani Europe jedan od glavnih problema su otoci - Island, Irska i Velika Britanija.

Izgleda da se general de Gaulle 1963. složio s sv. Bedom iz osmoga stoljeća, koji je odlučio da ono što se danas zove Velika Britanija nije dio Europe. Sve ovo ukazuje kako je geografska definicija Europe umjetna i arbitrarna.

Plemenite priče o osnutku Europske Unije kao antitezi bivših silom oružja stvorenih poliglotskih imperija bile su, kako će se kasnije vidjeti, priče za slaboumne.  Osnutkom Europske Ekonomske Zajednice, koja će se kasnije pretvoriti u Europsku Uniju, tankom velom prekriven stari francuski, britanski, niemački i talijanski imperijalistički šovinizam odjednom se pretvorio u projekt novog blagodatnog imperija u kojem će svi živjeti k’o bubrezi u loju. Ovaj imperij biti će duhovni potomak Svetog Rimskog Carstva koje su neki malo šumasti filozovi, poput Leibniza, zvali “idealnim riešenjem vjerskih i političkih zamršenosti u Europi”.

Jedna od ključnih osoba u fizičkom ostvarenju Coudenhove-Kalergijeve ideje bio je francuski biznisman-tehnokrat Jean Monnet (1888. - 1979.).  On je vjerovao u tezu koju je u 19. stoljeću izmislio švicarski filozof Henri-Frédéric Amiel - da čovjek kao pojedinac ništa ne može naučiti iz svoga izkustva te da izkustvo svakoga pojedinca uvijek počima od početka a da jedino institucije postaju mudrije jer one skupljaju kolektivno izkustvo ljudi i da podvrgnuti tom kolektivnom izkustvu ljudi ne će primietiti da se njihova priroda mienja, ali njihovo ponašanje će se postepeno transformirati. Samo nije rekao u što će se transformirati.

Monnet nije vjerovao u demokratske izbore, plebiscite i referendume, jer, kako je izjavio, ‘demokratski izbori su Hitlera i Petaina doveli na vlast’. Monnet je bio pogonska sila iza tzv. Šumanovog plana. Taj plan je dobio ime po francuskom ministru vanjskih poslova Robertu Schumanu koji je 1950. predložio stvaranje (ECSC) - European Coal and Steel Comunity  (Europske Zajednice Uglja i Čelika) čije članice (Francuska, Zapadna Niemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg) bi ujedinile proizvodnju uglja i čelika. Zajednica je osnovana godinu dana kasnije. Ona će biti embrio EEC i EU.

Ako se vratimo malo anatrag i pogledamo što je Albert Speer u onom njihovom razgovoru rekao Rudolfu Hessu vidjet ćemo da stvarni ahitekt toga plana nije bio Robert Schuman, ni nitko drugi nego Hitlerov arhitekt Albert Speer.

Odmah poslie osnutka ECSC poduzima korake k ostvarenju programa čiji cilj je, kako rekoše,spriečavanje velikih europskih ratova i ostvarenje trajnog mira i blagostanja u Europi. Ali glavni cilj je, kako mnogi stručnjaci vjeruju, bio prekid starih franko-niemačkih neprijateljstava.  

Za to je simbolična predstava toga “trajnog franko-niemačkog pomirenja” održana je 1984. u Verdunu nad kosturima više od 130.000 francuskih i niemačkih vojnika tu poginulih u najkrvavijoj bitci 1. svj. rata 1916. godine.

Ali u Verdunu je davno prije (843.) podpisan još jedan vrlo važan ugovor kojim je podieljen nekadašnji franački imperij Karla Velikog, ili kako ga Francuzi zovu Charlemagne.  Karlo je kao car Iztočnih i Zapadnih Franaka diljem zapadne i srednje Europe krvavim mačem širio kršćanstvo, potukao i pokorio Saksone i Gaule koji će se pod njegovim žezlom mutirati u ono što će se kasnije zvati Niemci i Francuzi.

Je li Rudolf Hess kad je rekao da  jedini europski narod koji bi ikada htio nekakvu ujedinjenu Europu je onaj koji je uvijek izpred svih drugih, mislio samo na Niemce ili na stare, sada opet ujedinjenje, Franke. U oba slučaja, bio je u pravu.

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen