Tko je ustaša?

  • Ispis

Vjerovali ili ne - danas je u novoj Narodnoj Republici Hrvatskoj najpopularnije ime USTAŠA. Evo zašto. Ako se, s imalo ponosa, izjasniš da si Hrvat - to znači da si USTAŠA.

Ako slaviš 10. Travnja - ti si nepokorni fašistički USTAŠA.

Ako si za lustraciju komunističkih zločina - ti si USTAŠA koji radi na reviziji povijesti.

Ako zapjevaš koju od Thompsonovih pjesama - ti si bijesni USTAŠA.

Ako u Hercegovini zapjevaš gangu - ti si USTAŠA koji razbija “Bosansku Federaciju”.

Ako progovoriš koju protiv crvene jugobande - ti si crni USTAŠA.

Ako ideš u crkvu - normalno da si klerofašitički USTAŠA.

Ako, nedaj Bože, pozdraviš starim hrvatskim pozdravom - Za dom Spremni, bezbeli da si nacistički USTAŠA.

Neovisno o tome jesi li rođen 1919. ili 1990., ako si hrvatski nacionalist i voliš svoju Domovinu - ti si zadrti neofašistički USTAŠA.

Ako si za to da se s trgova i ulica u Hrvatskoj ukloni ime jednog od devetorice najvećih masovnih ubojica u povijesti svijeta - ti si krvavi USTAŠA “crnokošuljaš”.

Ako se ne slažeš s antihrvatskim bijesnilom, neoboljševika Josipovića i zioniste-boljševika poput Goldsteina, ti si USTAŠKA ZMIJA.

Ako ideš u Čavoglave, ti si koljač USTAŠA . Ma, na koncu, kako ono rekoše njihovi drugovi u Srbiji, “Kod Hrvata bre nije pitanje ko je, nego ko nije USTAŠA.”

A zašto ti neoboljševički gmizavci i njihovi saveznici u Hrvatskoj toliko strahuju od ustaštva?

Zato što je u njihove gene taj strah presađen iz gena njihovih očeva i djedova koji su nekad pred ustašama bježali brže i dalje nego vrag od tamnjana.

Kao svjedočanstvo evo jedan od stotina zapisa preživjelih branitelja Nezavisne Države Hrvatske, koji su pod naslovom “Iz junačkih dana ustaške borbe” tijekom prošlih dsetljeća objavljeni u hrvatskom emigrantskom tisku;

“Početkom 1945. Prva hrvatska udarna divizija - jedna od najelitnijih jedinica HOS-a - nalazila se u Daruvaru.

Na 15. siječnja 20. pukovnija ove udarne divizije, pod zapovjedništvom pukovnika Joze Mamića, krenula je u smjeru Rasenica - Veliki Zdenci - Tomašica - Hercegovac u Veliku Trnoviticu.

Već slijedećeg dana pukovnija je dobila zapovijed krenuti preko trnovičkih vinograda u smjeru Gornja Garešnjica - Gornje Jelensko, gdje je trebala prihvatiti I. Gorski sdrug koji je, na čelu s generalom Stjepanom Peričićem, preko Garića i Podgarića, nadirao iz smjera Ivanićgrada.

Partizani su pružali žilav odpor jer su na tom području imali velika skladišta.

Nu njihov odpor je ubrzo slomljen i plijen je bio vrlo velik.

Pukovnija je odmah dobila nalog da zauzme selo Hercegovac i da se preko Velike i Male Mlinske dokopa Čazme, te da zauzme Veliku i Malu Trnoviticu.

Partizani su imali ogromne gubitke. U prvom od sedam juriša, koji ih je iznenadio za vrieme večere, palo je 400 partizana. Poslije sedmog juriša zauzete su Velika i Mala Trnovitica.

Tu se pukovnija ukopala i ostala do 18. siječnja.

Slijedećeg dana dobila je zapovijed za pokret u smjeru Gornje Kovačice te zauzeti Stubanj (kota169), koja se nalazi na putu prema Velikoj Barni koju treba zauzeti i zaposjesti teren sve do križanja cesta prema Grubišnom Polju.

Nakon teških borbi uspjelo nam je zauzeti most na rijeci Česmi i uzpostaviti mostobran preko kojega će glavnina pukovnije prieći rijeku i zauzeti Stubanj i Veliku Barnu.

Dne 23. siječnja nastavljen je pokret u smjeru Velikih Zdenaca sve do križanja cesta Bjelovar - Daruvar kod Velikog Grđevca, a zatim preko Velikog Severina i Čazme u Kutinu.

U Kutini se pukovnija odmorila i 26. I. krenula preko Siska u smjeru Petrinje čija se okolica, počevši od Gline, nalazila u rukama partizana.

Petrinjsko pučanstvoje burno pozdravilo pukovniju koja je odmah, preko Gara, nastavila pokret prema Glini.

Nakon dva i pol kilometra naišli smo na partizansku zasjedu na koju je odmah izvršen juriš u kojem je ubijeno 25, a zarobljeno 5 odmetnika.

Poslije ovog juriša partizani su se povukli, zauzeli smo više sela iz kojih su partizani odveli sve pučanstvo.....”

Ante Perinović, zastavnik 20. udarne pukovnije

Prevareni, izdani i razoružani od podmuklog Britanca, mnogi od od ovih hrabrih branitelja padoše u Titovim boljševičkim marševima smrti.

Nu i kad su znali da idu u sigurnu smrt, išli su uzdignute glave i s tihom molitvom na usnama - Ti ubij mene, satri te junake što kao na pir idu za Dom mrijeti. Sve to za žrtvu uzmi Sveti Bože i satri sve nas - tek Hrvatsku spasi!

Njihova tijela su umrla, ali njihov junački duh i borbeni elan ostao je mnemonički živjeti u novim hrvatskim naraštajima, što najbolje svjedoči slijedeća pjesma koju je napisao mladi hrvatski revolucionar Geza Pašty.

PREPOROD

Otvorene rane bude zanos snažni,

I klonulom duhu ulievaju vjeru,

A krvavom srdcu svietlu nadu daju,

Otvarajuć vrata jednoj svetoj tajni.

Njezin glas je šapat mističnih dubina,

O opojnom piću prohujale bitke,

Junacima hrabrim, što proniješe slavu

I mačeve časti do svietlih visina.

Još dalje rumori zvučni žubor rieči,

To poruku svetu predaju nam mrtvi

Da nestali jesu u poplavi žrtvi,

Jer spjevaše psalam svoje žrtve sviestni.

Nad njihovim grobljem nebo se raztvara,

U strašnome biesu vije orkan ljuti,

A nad bojnim poljem diže se zastava

Koja će nas vodit u juriše smrti.

I kad bude opet ogranulo sunce,

Kad sjajem slobode sine zemlja naša,

Procvati će tada najdivnije cvieće,

Mirisava ruža - na groblju USTAŠA !

Pao je i Geza Pašty, osnivač i prvi vođa Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva. Kao i desetci drugih mladih hrvatskih domoljuba u inozemstvu, pao je kao žrtva podmuklih udbaških ubojica. Isto kao i za grobove tisuća hrvatskih branitelja prije njega, ni za njegov grob se ne zna, ali, kao i duh junačkih branitelja Nezavisne Države Hrvatske i njegov duh živi i živjeti će u srcima branitelja vječne Hrvatske - SVE DOK JE BURE, SUNCA, RATA I HRVATA!

Za Dom Spremni! Ja sam Zvonimir Došen

Hrvatski Informativni Radio Program u Torontu, 14. srpnja 2013.